Zanimanje: seksolog(inja). Posljednjih godina, doduše, čuli smo za nj, no – ruku na srce – rijetko. Pogotovo u Dalmaciji, prilično konzervativnoj sredini gdje je vrhunac zadovoljstva kad Hajduk zabije gol, gdje se češće glorificiraju sveci, a ne slave (barem ne slobodoumno, bez ograda) tjelesni užici, gdje tema vezana uz seks više izaziva zafrkanciju i podsmijeh negoli ozbiljan pristup.
Eto povoda za razgovor s jednom sjajnom ženom: Adom Reić, seksologinjom iz Splita.
Jedna ste od rijetkih educiranih seksologinja u našoj županiji – koje su točno vaše reference, formalno obrazovanje?
- Završila sam studij predškolskog odgoja pa sociologije, kao i Neurolingvističko programiranje, a 2019. sam upisala edukaciju za seksualnu savjetnicu koju planiram uskoro dovesti do kraja. Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, koje se nalazi u Zagrebu, održava edukaciju za seksualne savjetnike/ce i terapeute/terapeutkinje. Da biste imali kriterije za upis, trebate imati visoku stručnu spremu iz medicinskog, humanističkog, društvenog područja, završenu neku od edukacija za savjetnike ili terapeute i iskustvo u savjetodavnom, terapeutskom, pomagačkom radu s ljudima.
Do sada vas je javnost već donekle upoznala zahvaljujući brojnim predavanjima koja radite uglavnom volonterski, a čula sam da pro bono organizirate i tematski kviz kao zabavan, ali i edukativan sadržaj. Što vas motivira da budete tako angažirani u pitanju unaprjeđenja seksualnosti u Splitu i okolici?
- Motivacija za educiranje ljudi o seksualnosti dolazi iz spoznaje da – pojma nemamo! Nakon prve godine edukacije postalo mi je jasnije koliko zapravo ne znamo, a onda, razgovarajući otvorenije s ljudima, sam se tek potpuno šokirala. Prvo je bilo smiješno i zabavno, onda je postalo tužno. Smatram svojom odgovornošću educirati i pomagati ljudima da shvate, a onda i prihvate sebe. Svi kao znaju što je seks i što je seksi... ma!
Seksualnost je kompleksna, široka i iznimno bitna, a mi smo je sveli na površnost, degutantnost, sram ili zaj...nciju.
Držim edukacije, radionice, savjetovanja, održala sam ciklus besplatnih predavanja za javnost u Razredu (neka od njih su "Seks i društvo", "Seksualnost – ponos i predrasude", "Kako je društvo ukralo orgazam"...), a prošla je zapravo već cijela jedna sezona Squiza – jedinog kviza iz područja seksualnosti, koji se pokazao kao pun pogodak. Zabavno, a edukativno.
Ljudi se dobro nasmiju, odlično zabave i svašta nauče. (napomena – Squiz se naplaćuje, simbolično – samo kotizacija, ali nije sasvim pro bono).
Kako okolina, građani Splita, doživljavaju vaš rad? Navodno vas je jedan čovjek pitao "znaju li roditelji čime se baviš"... Vjerojatno ima ljudi koji poistovjećuju seksologiju i pornografiju, takva smo sredina.
- Reakcije su svakakve. Svašta ljudi pitaju, najčešće je pitanje, kada čuju da postoji seksualna edukacija, "ima li prakse?" Da, jedan me poznanik pitao zna li mi otac čime se bavim. Neke cure koje dođu na radionice mi kažu da nisu htjele nikome reći gdje idu. Neki me pitaju kako mi je baš ta, od svih baš ta tema pala na pamet, neki za Squiz kažu da neće doći jer im je "too much", neki kažu za moju struku – "mora i to netko"...
Naravno, postoji cijela druga strana – ljudi puni zanimanja, podrške, konkretnih pitanja, divnih suradnji. Ne zabrinjavaju me ljudi koji imaju blesave komentare, na kraju krajeva imam sjajnu podršku svog partnera i obitelji, zabrinjavaju me oni koji, kao što ste rekli, poistovjećuju seksualnu edukaciju s jeftinom pornografijom ili pronalaze u njoj prostor za ispoljavanje svojih predrasuda, isključivosti, mržnji. Ti znaju biti opasni.
Najčešća reakcija je ipak prvo blago teleći pogled, pa šala, a onda pitanje "za prijatelja". Šteta za sram, za nelagodu i strah, za površnost i licemjerje. Seksualnost je važan, nezaobilazan aspekt svakog ljudskog života. Prava je šteta svesti je na nekoliko ofucanih fraza ili o njoj govoriti ispod glasa, kao da se radi o najmračnijoj ljudskoj tajni.
Održali ste u Udruzi umirovljenika "Mi" u Splitu zapaženo predavanje na temu seksualnosti u zreloj dobi; pri tome se moglo čuti niz zanimljivih i manje poznatih činjenica poput one da žene, ako "rade" na proizvodnji estrogena (prakticiraju seks) u zreloj dobi – recimo u šezdesetima – mogu čak i zatrudnjeti! Molim vas da tu pojavu demistificirate i za naše čitatelje.
- Prva skupina koju sam htjela educirati, prvo predavanje koje sam napravila, bili su "starci". Smatram da je seksualnost općenito tabuizirana, ali tek kada pričamo o seksualnosti osoba starije životne dobi... Jao! U našoj kulturi vrijedi neko nepisano pravilo da nakon određene dobi jednostavno moraš, kad je u pitanju seksualnost - umrijeti. Napisala sam baš nedavno jedan sarkastični tekst o tome, naslova "Seks nije za babe". Ali, ono što bi bilo sjajno znati, ne samo ako si star, već odmah, sad, dok još kola strast u tvojim venama je sljedeće: ne postoji nijedan razlog zašto bi seksualnost morala umrijeti s godinama! Fiziološki gledano – nema razloga.
Od toga možemo izuzeti nekoliko teških bolesti, ali čak i u mnogima od njih postoje načini kako održavati seksualnost. Nije tijelo, a nije ni dob ta koja čini da seksualnost nestane. To činimo mi! Društvo, očekivanja, priče... Posebno degradiramo žensku seksualnost! Mi žene nerijetko same sebi dajemo ograničenja "primjerena dobi".
No, stvari funkcioniraju drukčije. Što se manje seksaš, što manje o seksu i seksualnosti misliš, pričaš, sanjaš, fantaziraš – manje ti se da. Lučenje estrogena s godinama opada, tebi je sve manje do ičega, kamoli seksa. Međutim krug je i obrnut – što više držiš budnom svoju seksualnost – estrogen se više luči. Vraća se želja, vraća se uzbuđenje... Revitalizira se genitalno područje, da, i pomlađuju se reproduktivni organi!
Dakle, glava je ta koja najčešće presudi seksualnosti i kaže "dosta". Glava, odnosno selo, odnosno društvo. Upravo zato moj je zadatak educirati o društvenoj konstrukciji seksualnosti – o tome kako nas je društvo oblikovalo, u smislu očekivanja, ponašanja, stavova, misli i emocija. Kada znamo, možemo i mijenjati ako nam se ne sviđa.
S druge strane, postoji problem nedovoljne educiranosti (na temu seksualnosti) kod populacije tinejdžera, da tako kažem, početnika u pitanju prakticiranja intimnih odnosa. Zalažete se i za uvođenje predavanja u osnovnim školama. Zašto je važno učenike poučiti o seksu – prevencija rane trudnoće, spolnih bolesti u prvom redu, zar ne?
- Neki ljudi misle da uvođenje seksualne edukacije u škole znači zeleno svjetlo za maloljetnički seks, otvaranje Pandorine kutije, povećanje pedofolije i druge razne gluposti. Kvalitetna, sustavna, dobi primjerena seksualna edukacija spasila bi mlade od budućih nezdravih odnosa, prevenirala bi razna neželjena ponašanja, naučila ih kako da prepoznaju što im treba, a čemu i kako reći "ne".
Naučila bi ih da vole svoja tijela bez filtera za Instagram, da prate svoje emocije i misli, da biraju iskustva u koja će svjesno ulaziti, nauče prepoznati opasnost. Pomogla bi im da shvate ljepotu različitosti, razumiju promjene na tijelu, preveniraju spolne bolesti i maloljetničke trudnoće i, nimalo manje važno, da imaju realna očekivanja od sebe, veze, seksa. Imati nezdravu sliku o svom tijelu samo je po sebi ogroman problem, koji vodi u još veće probleme. Kada bismo ih samo mogli naučiti kako da im bude dobro u vlastitom tijelu – napravili bismo čudo.
Znamo da se svijet vrti oko erosa i thanatosa, no ipak: je li seks precijenjen?
- Da, seks je precijenjen. I da, seks je podcijenjen. Ovisno o kontekstu, osobnim vrijednostima, povijesnom razdoblju, kulturi ili vlastitim preferencijama. Seks je sve ono što sami mislimo da jest.
Da se malo našalim: kad sve propadne, naši ljudi kažu "možeš se j***t". Ozbiljnija izreka, pak, veli da je "seks zabava za sirotinju". Vi vjerojatno držite da je seks važan začin životu te kvalitetan seksualni kontakt snažna spona u svakom partnerskom odnosu?
- Svakako je sociološki zanimljivo komparirati vrijednost i učestalost seksa među kulturama i uistinu se mogu naći vrlo različiti rezultati. Činjenica jest da u manje razvijenim kulturama ima mnogo više djece, no nedostatak ili manjak resursa poput ekrana i zabavnog sadržaja nije ni blizu jedini, a isto tako ni blizu toliko relevantan faktor...
Treba uzeti u obzir društvene vrijednosti (npr. zapadna društva sve više teže individualizmu, neovisnosti, dok mnoga, brojčano veća društva i dalje njeguju kolektiv i obitelj), religiju, značenje koje to društvo daje intimnim odnosima, norme, zabrane kontracepcije...
Nije na meni da procijenim koliko bi seks kome trebao biti važan. Moje je da pomognem onda kada osoba ima problem sa svojim stavovima, ponašanjem, tijelom ili emocijama, i da razumije svoju seksualnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....