Propagandni rat

Šilterica i kratki rukavi kontra uštogljenih birokrata: svi komentiraju fotografiju s pregovora Rusije i Ukrajine, evo što kaže poznati politolog

 Sergei Kholodilin/AFP

Jasno je da je Rusija nadmoćnija vojna sila na terenu i da Ukrajinci, unatoč svemu, pružaju žestok, žilav otpor. No, tko je jači u propagandnom ratu? Na pregovorima između ruskog i ukrajinskog izaslanstva na granici Ukrajine i Bjelorusije, jedan od delegata s ukrajinske strane pojavio se odjeven u košulju kratkih rukava i sa šiltericom na glavi, i kao da je poručio Rusima utegnutima u odijela: "Gospodo, Ukrajinci nemaju vremena za formalnosti, ja sam ovdje stigao ravno s bojišta, iz rata koji ste započeli."

image
Ruski predstavnik Vladimir Medinski i ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov
Sergei Kholodilin

– Naravno da to može biti poruka, tim prije jer su Ukrajinci sada svjesni da je svijet na njihovoj strani. No do isključenja nekih globalno važnih ruskih medija, televizija i portala, Rusi su bili jači od Ukrajinaca ne samo u vojnom, nego i u medijskom smislu. Sad je taj njihov utjecaj kudikamo manji – veli politolog prof. dr. Anđelko Milardović i upozorava da je ratu u Ukrajini prethodila snažna medijska propaganda diktirana iz Moskve.

– Ona je uvijek u funkciji moći i s njom sve počinje. Najprije se medijski priprema teren za prakticiranje političke moći, a nakon toga i vojne. Na isti način se pripremao napad Amerike na Irak.

Te su metode poznate još od Goebbelsa pa sve do Chomskog, a uvijek imaju jedan te isti cilj: uvjeriti javnost u ispravnost onoga što vlast radi, a kako bi se opravdali svi potezi režima – kaže Milardović.

U propagandnom smislu, Ukrajina je ta koja za sada vodi.

image
Ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov
Sergei Kholodilin/AFP

– Ona je apsolutno dobila Zapad na svoju stranu. Ne znam zaista oko čega je i kada Europska unija bila toliko homogena kao što je danas u vezi s osudom ruske agresije na Ukrajinu.

Koliko su tome pridonijeli ukrajinski mediji, ne znam, no činjenica je da se svjetska javnost listom okrenula protiv Vladimira Vladimiroviča – veli profesor Milardović i upozorava na identifikacijsku dimenziju sukoba.

image
politolog Anđelko Milardović
Duje Klarić/Cropix

– Ovaj sukob je ideologijske naravi jer je tu riječ o novom euroazijanizmu koji provodi Rusija, a koji se ne može realizirati bez potiranja ukrajinskog identiteta na simboličnoj razini.

Zato se negira postojanje ukrajinske nacije, ali i njezina političkog i kulturnog identiteta. I zato je meta cijeli ukrajinski teritorij jer je cilj njegova osvajanja potpuna rusifikacija stanovništva koje živi na tom području – upozorava politolog Milardović.

– Tako se na dugi rok planira stvoriti neki drugi identitet. Da sve bude kompliciranije, gledano u primordijalnom smislu, i Ukrajinci i Rusi se pozivaju na isti identitet, tzv. Kijevskog Rusa.

image
Pau Barrena

To su, dakle, slični identiteti kao što su austrijski i njemački ili srpski i crnogorski, pa je na djelu narcizam malih razlika. Primijetili ste da mlađi ljudi u Ukrajini danas govore engleski i izbjegavaju komunicirati na ruskome.

Ovdje se radi o sukobu atlantizma i Zapada, s jedne, i euroazijanizma, s druge strane. Ključno pitanje Rusije od vremena njezinih careva, preko Staljina i boljševičkog SSSR-a do današnjih dana, jest pitanje tko su i što su Rusi i kome pripadaju.

Jesu li politički dijelom Europe, Azije ili Euroazije? Politički filozof, sociolog i geopolitičar Aleksandar Dugin davno je prepoznao taj konflikt između Istoka i Zapada u činjenici da Rusija nikada neće prihvatiti standarde zapadnjačke liberalne demokracije – zaključuje Milardović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 15:42