Sjećate li se broda Darli, nekoć davno, makar i nakratko, najluksuznijega putničkoga broda na Jadranu? Na to će pitanje mnogi u Rijeci potvrdno odgovoriti, pa gledali su ga na vezu na lukobranu punih pet godine! A drugdje na Jadranu rijetko tko ili najčešće nitko. Nikakvo čudo, jer već je više od desetljeća kako je otišao iz Jadrana i sreću potražio u dalekim vodama Kaspijskoga jezera, u Kazahstanu.
Mogla se samo očekivati vijest da je starac skončao u nekome rezalištu ili da je, kako je na Kaspijskome jezeru uobičajeno, zauvijek napušten negdje na obali. I sad se dogodio čudesni obrat!
Ne samo da se Darli vratio na more, nego bi trebao zaploviti kao jahta s pet zvjezdica. Gotovo nestvarno, ali je tako. Bit će to drago zaljubljenicima u more i brodove, no pisac se ovih redaka dobrano namučio dok je posložio štoriju o povratku kakav se rijetko viđa. Dakako, uz veliku pomoć prijatelja širom pomorskoga svijeta.
Brod bez imena
Koncem rujna 2020. godine na sidrištu grčke luke Lavrion, na krajnjemu jugoistoku Peloponeza, pojavili su se tegljač Ollan, pod egzotičnom zastavom karipske državice Sveti Kristofor i Nevis, i neveliki putnički brod bez imena na pramcu i ikakve zastave na krmi. Službeni su podatci kazivali da je dvojac stigao iz bugarske Varne i da je tegljenje trajalo punih pet tjedana. Nije to privuklo nimalo pozornosti ni u Lavrionu, a kamoli šire.
Priča je krenula tek kad je grčki pomorski fotograf Nikos Palamaris objavio fotografije usidrenoga broda, ustvrdivši da je to nekadašnji kazahstanski Dicle. Doskora je objavljeno da je brod, pod novim imenom Evangeliya, upisan u Limassolu na Cipru kao vlasništvo tvrtke Metis Platforms Ltd. Jasno da je to je riječki Darli, ali kako je iz Kaspijskoga jezera dospio na jug Peloponeza? I što tu radi? Drago nam je da će čitatelji Otvorenog mora to prvi saznati.
Povratak moru Dicle je započeo u kazahstanskoj luci Bautino 27. srpnja 2020., odakle je otegljen do Astrahana na ušću Volge. Tu ga je preuzeo ruski tegljač Antej. Teglio ga je najprije rijekom do Volgograda, a onda kanalom Volga-Don, pa onda Azovskim morem do Kerčkih vrata gdje je dvojac uplovio u Crno more.
Jest dugo, čini se komplicirano, no to je put koji prolaze svi brodovi koji kane od Kaspijskoga jezera do velikoga mora. I konačno su stigli do Varne, gdje ih je čekao tegljač Ollan. Na tome je dugome putu nastala izvanredna fotografija ruskoga fotografa Vladimira Vladisavljeva iz Rostova na Donu.
Zahtjevna linija
A što brod radi u Lavrionu? Čeka da ga otegle u neko brodogradilište gdje će biti preuređen u jahtu s pet zvjezdica! Vlasnik broda, stanoviti kap. Ralph Walter Becker-Heins, već je na internetu objavio prospekt jahte Evangelia, koja se doima uistinu izvrsno. I rado će vam je prodati za 4.550.000 dolara.
No, prema informaciji koju smo dobili upravo dok pišemo ove retke, brod još dugo neće tako izgledati. I dalje je usidren u Lavrionu, što nije nimalo neobično, još manje neočekivano. Dok pandemija korone trese svijetom i ne vidi joj se kraja, teško se odlučiti na značajnija ulaganja.
Urediti brod da bi ga odmah poslali na mrtvi vez, nikome nije na pameti, pa bi Evangeliya još dugo mogla čekati na sidru. Nadamo se da će u konačnici biti sretnija nego što je bila pod imenom Darli. No, prije nego se pozabavimo njegovim jadranskim danima vratimo se više od 60 godine u povijest, u Norvešku.
I tada i danas brodarska tvrtka Hardanger Sunnhordlandske Dampskibsselssap iz Bergena, utemeljena još 1880. godine, bila je temelj održavanja linijskoga prometa u Hardangenfjordu, petome najvećem fjordu na svijetu. Potkraj 1958. naručila je u brodogradilištu Stord Verft u Leirviku, mali, ali povijesno vrijedni brod koji će dobiti ime Hardangerfjord.
Mali jer je bio dug 53,5 i širok 10,7 metara, a povijesni jer je bio prvi feribot koji će održavati nadasve zahtjevnu liniju između Bergena i luke Odda, na samome kraju fjorda Sorfjorden.
Čvrsta gradnja
Mogao je ukrcati 420 putnika i 35 vozila preko krmene i bočne rampe, a dva dizelska stroja Wichmann od ukupno 1400 KS davala su mu zavidnu brzinu od 14 čvorova. Hardangerfjord je bio izuzetno kvalitetno građen, čvrst i nadasve pouzdan.
Porinut je 28. veljače a zaplovio je prvih dana svibnja 1959. godine. I plovio je na pruzi Bergen-Odda više od dva desetljeća, čekajući neki bolji i brži brod koji će ga istisnuti. Dogodilo se to tek 1982. godine, do kada je izgrađena cestovna mreža duž Hardangerjorda, a feribote su zamijenili brzi dvotrupci.
Prodan je drugoj norveškoj tvrtki zakučasta imena Fylkesbaattane i Sogn og Fjordane, dobio je ime Firda, a sljedećih sedam godina održavao je linije između Bergena i Sogna, te Bergena i Nordfjorda.
Njegov je trajektni život okončan 1989., ali s trideset godina i u punoj snazi bio je daleko od mirovine. Novi vlasnik, kompanija Aanen Nielsen Shipping, dao mu je ime Brand i preuredio ga je za turistička krstarenja po fjordovima.
No, bilo je do doba neslućenoga buma naftne industrije u Norveškoj, pa je brod vrlo brzo prodan tvrtki Compass Shipping i pretvoren u ploveći hotel za radnike na platformama. Tko je tada mogao i sanjati da će ga dva desetljeća poslije ista zadaća dopasti na Kaspijskome jezeru! Pogotovo kad je početkom ljeta 2004. godine zaplovio put Jadrana.
Nekadašnji Hardangenfjord, sjajni primjer stare norveške tradicije gradnje vječnih brodova, zapeo je za oko riječkome poduzetniku Darku Mikulandri. Želio je upravo takvim oldtimerom, pretvorenim u jahtu s pet zvjezdica, krenuti u osvajanje Jadrana.
Kako bilježe norveške kronike, njegova tvrtka Dami kupila ga je 19. travnja 2004. godine. Pod imenom Darli brod je upisan u riječkoj Lučkoj kapetaniji. I odmah je postao medijska zvijezda!
Godine čekanja
Svi su pisali o brodu koji će značajno obogatiti hrvatsku turističku ponudu, očekivanja od toga maloga broda bila su velika. Nekako u isto vrijeme i Kriljani su počeli graditi svoje mini krstaše, govorilo se kako bi tragom Mikulandre mogli krenuti i drugi naši poduzetnici...
No, ništa se od toga nije dogodilo. Što je, kako i zašto krenulo po zlu danas je teško reći, no Darli je godine provodio na riječkome lukobranu.
Preuređenje broda u luksuzni mini krstaš bilo je i dugo i zahtjevno. Darli je dobio 36 dvokrevetnih kabina, restoran, jacuzzi i saunu i mnogo drugoga. No, radovi su se otegli na više od dvije godine. Šibenski čovik od mora Milko Kronja snimio je Darli na riječkom lukobranu početkom 2006., a radovi na opremanju još su trajali. Ipak, doskora se pojavila internetska stranica broda s njegovim itinererom i cijenama.
Program nazvan Dalmatinski biseri predviđao je jednotjedno krstarenje s polaskom subotom iz Šibenika, pa posjetima Splitu, Visu, Korčuli, Dubrovniku, Mljetu, Hvaru i Trogiru. I povratak u Šibeniku opet u subotu. Ovisno o sezoni i smještaju ti bi gušti stajali od 700 do 1400 eura. No, od bisera nije bilo ništa, jer putnika za sjajni oldtimer nije bilo.
I konačno, u subotu 26. kolovoza 2006., Darli je isplovio iz Rijeke! Ali ne put Dalmacije nego prema Rabu i s posve neobičnim putnicima. U pokušaju da se barem nakratko zaposli iznajmljen je svatovima koji su na vjenčanje na Rab željeli stići brodom. No, na kraju se nitko nije radovao, ni svatovi ni vlasnik broda. Što se dogodilo otkrivaju detalji iz priopćenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 27. kolovoza 2006. godine.
Nesretni svatovi
Darli je iz Rijeke zaplovio ne samo s peljarom na mostu, nego i s dva tegljača koji su ga pratili. Unatoč tim neviđenim mjerama sigurnosti brod je krmom udario u riječki lukobran. Pregled inspektora Lučke kapetanije Rijeka i Hrvatskoga registra brodova pokazao je da na brodu nema oštećenja, pa je u 17.10 sati Darli konačno isplovio put Raba. Ali s novim zapovjednikom. U 23.30 sati stigli su do Uvale svete Eufemije na Rabu. I tu se, usred vale, nasukao nakon što su mu, po iskazu zapovjednika, otkazale komande!
Nesretni su svatovi tek u nedjelju u 3 sata ujutro prebačeni u Rab, te potom autobusom u Rijeku. Oko 9.30 sati, uz pomoć plime i ribarskoga broda Ranj, Darli je odsukan. No, odmah je bilo jasno da će mu to putovanje zapečatiti sudbinu. Uistinu i jest! Vratio se na mrtvi vez riječkoga lukobrana, da bi ga napustio tek u proljeće 2009. godine.
Kupili su ga Turci, tvrtka Enka Insaat ve Sanayi iz Istanbula, dali mu ime Dicle, te ga na tvrtku Janine Enterprises upisali u državici Sveti Kristofor i Nevis. Vrlo brzo prebacili su ga na tvrtku Alacante Shipping koju su osnovali u Kazahstanu.
I tako je Dicle morima, kanalima i rijekama stigao do Kaspijskoga jezera. Gdje je sve bio na vezu kao hotel za naftaše teško je reći, podataka nije bilo, no najčešće su to bile luke Aktau i Bautino. I vratio se moru u najgorem trenutku, pa je opet na čekanju. Ali norveška je to gradnja, tek su mu 62 godine, nema straha...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....