Skandal neviđenih razmjera trese British Museum, uglednu britansku muzejsku instituciju i najstariji javni muzej na svijetu, osnovan davne 1753., koji stoljećima, utemeljeno ili ne, uživa status pouzdanog utočišta za nevjerojatan broj artefakata iz čitavoga svijeta. No, od ukupno osam milijuna predmeta koliko ih muzej ima, dvije su tisuće njih "dobila noge".
Kad? Ne zna se, ali se pretpostavlja da se to desilo "tijekom dužeg razdoblja", kako je potvrdio i sam muzej.
Tko je pokrao te predmete? Ni to se ne zna premda je jedan do jučer ugledni kustos, Peter John Higgs, tiho dobio otkaz početkom srpnja, ali zasad protiv njega nije podignuta optužnica. Direktor muzeja Hartwig Fischer prošlog je tjedna dao neopozivu ostavku te prihvatio odgovornost jer "muzej nije adekvatno reagirao na upozorenja koja je dobio još 2021. godine". Njegov zamjenik također je "odstupio od dužnosti".
Ne zna se ni što je konkretno nestalo, ali se spominju predmeti od zlata, dragog i poludragog kamenja, stakla i bronce koji datiraju iz 15. stoljeća prije Krista pa sve do 19. stoljeća, ali se govori čak i da sam muzej zapravo pojma nema što mu nedostaje budući da su, navodno, pokradeni uglavnom nekalogizirani artefakti.
Izgledi da će se izgubljeno blago naći slabi su, makar povjerenstvo za njegovo pronalaženje vodili Sir Nigel Boardman, bivši šef upravnog vijeća muzeja, ali i pravnik impresivne karijere koji je desetljećima radio za Slaughter and May, multinacionalnu odvjetničku tvrtku, jedno od najprestižnijih odvjetničkih društava na svijetu, te Lucy D"Orsi, načelnica britanske prometne policije.
‘Pokradeni su kradljivci‘
Njihova je zadaća "dati Muzeju preporuke u vezi s budućim sigurnosnim aranžmanima te započeti snažan program vraćanja nestalih predmeta". Budući da je poznato kako britanski muzeji i inače nisu uspješni u pronalaženju otetih stvari – pronađu samo jedan od deset nestalih predmeta! – monumentalna krađa iz British Muzeja u svijetu je percipirana kao spoj "misterije i ironije". Ironija se, naime, odnosi na činjenicu da je golemi broj ukupne građe British muzeja zapravo rezultat višestoljetne kolonijalne prakse Velike Britanije koja je zemlje kojima je vladala besramno krala ili, u najmanju ruku, njihovo nacionalno kulturno bogatstvo stjecala na sumnjiv i nemoralan način.
Zato teza koju iznosi dr. sc. Binoy Kampmark, nekadašnji student Cambridgea, a danas znanstvenik na sveučilištu u Melbourneu, a koja glasi "kradljivci su pokradeni", itekako ima smisla i odjeka. Na odjeke, naravno, nije dugo trebalo čekati, a oni zvone od Grčke do Nigerije, od Uskršnjeg otoka do Kine, sa svih strana koje su desetljećima pokušavale svoja nacionalna blaga vratiti u svoje zemlje. British Museum ih je do sada elegantno ignorirao tvrdeći da su i Elginovi mramori iz Atene i Beninske bronze iz Nigerije i brojni drugi artefakti "najsigurniji u Londonu", a ne u zemljama odakle su dopremljeni. Taj argument sigurnosti, makar je uvijek zvučao cinično, sada se Britancima gorko odbija o glavu.
Britanski vojnici su 1897. godine zaplijenili tisuće metalnih odljeva i skulptura iz Kraljevstva Benina, tada odvojenog od Nigerije koja je bila pod britanskom vlašću. Britanski muzej, koji ima stotine beninskih skulptura, uz još nekoliko drugih muzeja, osnovao je povjerenstvo za beninski dijalog, kako bi raspravili da ih možda izlože u Benin Cityju. No, za razliku od Njemačke koja je Nigeriji vratila dio opljačkanog blaga, Britanci su i dan danas ostali na pregovorima.
Britanci su krali čak i s Uskršnjeg otoka. Primjerice, skulptura Hoa Hakananai", a ukradena je – odnosno, kako je to obazrivije nazvao The Guardian "uzeta bez dozvole" - još 1868., utovarena na palubu broda "Topaze" Britanske kraljevske ratne mornarice i kasnije uručena kraljici Viktoriji. Sam muzej služi se još biranijim izrazima, oni navode da je kip "prikupljen" za vrijeme ekspedicije spomenute fregate na Rapa Nui (Uskršnji otok) te da ga je kraljica godinu dana kasnije "poklonila" Muzeju. Ukradeni kip Muzej ne želi vratiti premda taj kip visine gotovo dva i pol metra za Britance nema nikakvu kulturnu ni emocionalnu vrijednost. A za stanovnike otoka Rapa Nui, s druge strane, Hoa Hakananai"a je i duhovno i kulturno iznimno vrijedan i važan.
"Mi smo samo tijelo. A vi, Britanci, posjedujete našu dušu" – procijedio je guverner Tarita Alarcon Rapu kroz suze prije nekoliko godina tijekom obilaska Muzeja. "Držite naš kip 150 godina. Dajte nam nekoliko mjeseci vremena i mi ćemo ga moći primiti natrag." Uzalud! O mramornim skulpturama koje je odnio lord Elgin iz Atene, ne treba ni govoriti. Još od početka 20. stoljeća Grčka, naime, bezuspješno, službeno i neslužbeno, traži povrat friza dugog 75 metara skinutog s Partenona i jednu od slavnih karijatida s Erehteja, malog antičkog hrama koji se nalazi na Akropoli, a koji se čuvaju u Britanskom muzeju. London je uporno tvrdio da je skulpture 1802. "legalno stekao" britanski diplomat Thomas Bruce, poznatiji kao lord Elgin, koji ih je prodao Britanskom muzeju. No Grčka smatra da su opljačkane dok je zemlja bila pod osmanskom okupacijom. Dvije zemlje vode maratonski spor pred sudom u kojem Grčku zastupa, između ostalih, i glamurozna odvjetnica Amal Clooney, koja je još 2014. pozvala Britance da vrate mramor. Bitka za povrat mramornih skulptura što ih je iz Atene početkom 19. stoljeća odnio lord Elgin i 1817. prodao Britanskom muzeju traje već desetljećima, a najnoviji razvoj situacije daje Grčkoj snažan vjetar u leđa u nastojanju da konačno dobije natrag neprocjenjive mramorne skulpture.
Ozbiljno upozorenje iz Kine
Probudili su se i Kinezi. Čim je skandal s nestalim artefaktima objavljen, kineske su vlasti odaslale ozbiljno upozorenje Britancima. Kineski državni mediji sada pozivaju Britanski muzej da vrati barem neke od 23.000 kineskih predmeta koje muzej ima u svom posjedu. Da stvar bude gora, zna se da je još 2004. godine iz skladišta Britanskog muzeja ukradeno 10 kineskih remek-djela te da nitko ne zna koliko ih je izgubljeno sada krađi.
- Teško je povjerovati da nijedan predmet kineskog nasljeđa nije izgubljen sada, a vrlo vjerojatno mogu biti i zauvijek izgubljeni i ne mogu se nikad više nadoknaditi, kaže Wang Zhongjie, stručnjak za repatrijaciju izgubljenog kineskog nasljeđa, a kineski državni mediji poručuju Britanskom muzeju da vrati "ukradene" artefakte iz kolonijalnog doba. "Službeno tražimo od Britanskog muzeja da besplatno vrati Kini sve kineske kulturne relikvije stečene nepropisnim kanalima", stoji u uvodniku Global Timesa što zapadne analitičare navodi na mišljenje da je upravo radi ovog pitanja moguće produbljivanje jaza između te azijske nacije i Britanije. Novine navode da muzej posjeduje, primjerice, sliku iz vremena dinastije Tang i brončane posude koje datiraju iz samog osvita kineske civilizacije.
- Britanija je opljačkala ili ukrala većinu kineskih zbirki kada je prvo stvorila, a kasnije iskoristila kinesku krizu, navodi list, misleći na preokret u 19. stoljeću u toj zemlji te dodajući da Kina podržava druge zemlje koje traže povrat svojih predmeta. Da situacija bude još ozbiljnija, skandal i kineska reakcija na njega dolaze neposredno uoči najavljenog posjeta ministra vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Jamesa Cleverleya Pekingu koji dolazi s proklamiranim ciljem da popravi odnose narušene nakon slamanja prodemokratske oporbe u Hong Kongu od strane Komunističke partije Kine. No ni to nije sve – otpušteni kustos Peter John Higgs, autor izložbe "Stari Grci: sportaši, ratnici i heroji", trebao je tu izložbu krajem godine postaviti i u muzeju Suzhou u Kini. Ništa od toga!
Do otkrića krađe došlo je na način koji posebno zabrinjava. Naime, još 2021. godine uzbunu je digao Ittai Gradel, danaski znanstvenik, specijalist za umjetnost starog Rima i trgovac umjetninama koji je British Museum obavijestio da se na eBayu prodaju umjetnine koje bi trebale biti u njihovim trezorima. Pregledavajući eBay, Gradel je naletio, primjerice, na jedan komad rimskog nakita, izrađen od oniksa, procijenjen na vrijednost između 25.000 i 50.000 funti, a koji se nudio za samo 40 funti.
"Tretirali su me kao seoskog idiota", kazao je Gradel britanskim novinarima nedavno te potvrdio kako je zamjeniku direktora muzeja, Jonathanu Williamsu trebalo pet mjeseci da mu odgovori i odbaci sumnju. "Nema naznaka bilo kakvog nedjela", odgovorio je on danskom znanstveniku. Gradel je nastavio slati mailove muzeju pa mu je i u listopadu 2022. direktor Fischer, koji je sadaveć bivši, ponovio rečenicu da "nisu pronađeni nikakvi dokazi" o bilo čemu sumnjivome.
Međutim, izgleda da je Muzej interno ipak počeo čeprkati po svojim trezorima i mogao samo konstatirati da puno toga nije u redu. Nemušto su sastavili priopćenje za javnost te 16. kolovoza, prije dva tjedna dakle, obznanili da je pokrenut "neovisni pregled građe nakon što je utvrđeno da su predmeti iz zbirke nestali, ukradeni ili oštećeni". Tada su objavili i da je "jedan član osoblja otpušten, a protiv neimenovane osobe pokrenut postupak" te da Metropolitan policija, preko svog odjela za gospodarski kriminal, također istražuje slučaj. No razmjeri pljačke preveliki su da bi se mogli prikriti suhoparnim priopćenjima – pukla je bruka svjetskih razmjera koja doista prijeti ozbiljno urušiti reputaciju British Museuma. Koliko god ta reputacija, ruku na srce, i do sada suspektna, obzirom na način stjecanja stotina tisuća i možda i milijuna tamo pohranjenih artefakata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....