Baš kao što se u Saboru zakoni "samo" izglasavaju, a nerijetko se zapravo izdogovaraju na sastancima koalicijskih partnera u vladajućoj većini, tako se i na lokalnim razinama važne odluke često "bruse" na sastancima i druženjima daleko od očiju javnosti. I u tome ne bi bilo ništa posebno sporno kad bi se pritom poštovali zakoni i pazilo na sukob interesa. Ali, jasno je da s takvom napomenom – tražimo nemoguće.
Mogla nas je bivša premijerka Jadranka Kosor živcirati svojim svojedobnim čestim pozivima na kavu političkim kolegama i (ne)istomišljenicima, ali priznat ćete da kava ipak ne miriše na sukob interesa i korupciju kao, recimo, ono kad se ekipa malo "opusti" uz koju litricu, narezano ili oborito i kako to već ide...
Kad sve to ima i predznak konspiracije, tobože elitnog okupljanja u biranom krugu te "šurovanja", da ne kažemo intimnosti, po mogućnosti uz dobru spizu i kapljicu, jasno je kako takva druženja dovode u pitanje i demokratske procedure. Pa se logično zapitati krše li političari takvim ponašanjem i neke zakone, osim što gaze po dobrim običajima demokratskog načina vladavine (koji se, ruku na srce, u "mladoj demokraciji" očito nisu imali kad ni "uhvatiti"i pustiti korijenje).
Stvara li se na taj način svojevrsni paralelizam upravljanja, paralelne strukture moći u odnosu na legalne institucije i tijela upravljanja? Postaje li demokratska procedura tek alat za ostvarivanje nečijih privatnih i općenito "rodijačkih "interesa?
Sve su to legitimna pitanja nakon što čovjek pročita da je, da ne idemo predaleko u povijest, Žarko Tušek, donedavni član predsjedništva HDZ-a, na neformalnom sastanku u klijeti gradonačelnika Oroslavja Emila Gredičaka, nezavisnom vijećniku Viktoru Šimuniću ponudio tajno financiranje predizborne kampanje, ali i mogućnost izbora neke od javnih institucija, sve kako bi ovaj odnio glasove SDP-u Krapinsko-zagorske županije, što je, treba li uopće reći, protivno slovu pozitivnih zakona RH.
"Ako hoćeš neku javnu dužnost, to je sve na stolu za dogovor", bio je jasan Tušek.
Već ste vjerojatno sve pročitali i o "opjevanom" druženju u Kerumovoj kaštelanskoj konobi "Pršut". Bilo je tamo i splitskih sudaca, koji su partijanjem s Kerumom bacili na svoje karijere sjenu sumnje u nepristranost koja bi se, valjda, trebala podrazumijevati. Jer, znamo li za brojne sporove koje Kerum i članovi njegove obitelji vode ili su vodili pred splitskim sudovima čiji su predstavnici – kako pokazuje i ovih dana popularna snimka – feštali u opuštenoj atmosferi s bivšim gradonačelnikom i biznismenom kršeći pri tom, ako ništa drugo, i mjere Nacionalnog stožera.
{embed_photo}2144624{/embed_photo}
Pomalo je apsurdno da je sam Kerum, gostujući koji dan prije objave sporne snimke iz "Pršuta", na temu Tušekove velikodušne ponude kazao: "Ni u jednoj državi nikad ništa nije prošlo bez trgovine i ja smatram da je ovo bio uobičajeni dogovor... A šta vi mislite da se na natječajima o ičemu odlučuje, pa to je sve unaprijed dogovoreno!", kazao je i dodao kako je problem zapravo u onima koji takve stvari – "snimaju na mobitel pa to kasnije objavljuju“. Jer, to su, precizirao je, loši ljudi. Pojasnimo, krivi su ti koji snimaju korupcijske dogovore i političke trgovine koje često zaobilaze zakone i volju birača, a ne oni koji u takvim rabotama, pardom, feštama - sudjeluju!
Dakle, eto, pronađimo te "zviždače" i riješili smo sve probleme. Možda tako nekim čudom nestane i sumnja građana u učinkovitost predstavničke demokracije općenito, koja se očito teško brani od virusa "rodijačkih" shema pojedinih političara i interesnih hobotnica korumpiranih "elita", zbog čega je i percepcija politike općenito na poprilično tradicionalno niskim granama. A na bavljenje politikom se gotovo gleda gotovo kao na nemoralan posao...
Ali, evo kako bismo i mi koji ne sudjelujemo u dogovorima "daleko od javnosti" mogli imati koristi od toliko "talenata": možda je krajnje vrijeme da pokrenemo alternativni turistički vodič kroz Hrvatsku, u kojem bi se zainteresiranim turistima pokazivalo gdje se to zapravo dijele karte stvarne moći u Hrvatskoj, od nacionalne do lokalnih razina i natrag.
Zamislite grupu udivljenih Japanaca kad bi ih se, nakon obilaska Peristila, odvelo ravno – pred Kerumov "Pršut".
{embed_photo}2144550{/embed_photo}
Ili pred spomenutu klijet gradonačelnika Oroslavja. Da ne govorimo o "ekskluzivnosti" famoznog kluba Dragana Kovačevića na zagrebačkoj adresi Slovenska 9. I još kad bi turisti shvatili da su tamo, stol do stola, ćaskali i vladajući i oporbenjaci, pa čak i predsjednik države, predstavnici vojske, novinari...
Mogla bi se napraviti i atraktivna ruta obilaska kuća i vikendica (jer, nije čitavo bogatstvo Hrvatske samo u originalnim ljudskim resursima, je li) zbog kojih su proteklih godina neki ministri "odletjeli" iz svojih fotelja. Počevši od Brača i Lovre Kuščevića pa nadalje... Moto bi mogao biti: zaboravljene (u imovinskim karticama), ali nipošto i zapuštene nekretnine!
Bila bi zanimljiva i tura po vikendicama – od samoborske Milana Bandića, u kojoj je nakon njegova uhićenja 2014. pronađeno više stotina umjetničkih slika; pa do vile Nadana Vidoševića na zagrebačkom Gornjem Prekrižju ili ranča s bazenom kojeg je bivši šef HGK-a, odvajajući od usta, izgradio u Gorskom kotaru... I zagrebačka kuća Ive Sanadera u Kozarčevoj ulici, odakle su policajci u civilu dugo iznosili zaplijenjene umjetnine, mogla bi biti jedna od nezaobilaznih točaka na "turističkoj turneji" tog tipa...
{embed_photo}2144586{/embed_photo}
Upoznajte skrivena bogatstva Hrvatske, mogući je slogan takvih turističkih ruta. Nekad smo imali "stazama revolucije", sad bismo mogli pohoditi - "staze tranzicije".
Uostalom, treba se boriti za svakog gosta! Pogotovo sad, u pandemijski uvjetima "reduciranog" turizma. A i zar nije izvanpansionska ponuda stalni problem hrvatskog turizma... Očito je samo treba "staviti na papir". I provod zajamčen.
{embed_photo}2144588{/embed_photo}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....