Najtužnija priča u našem životu odvela nas je ne tako davno u makedonsko selo Kočane, gdje smo slučajno saznali da mnogi stanovnici toga gradića u Sjevernoj Makedoniji čeznu za – kupanjem u Ohridskom jezeru, udaljenom svega nekih tri i pol, četiri sata vožnje od tog mjesta.
Prosječni Kočanci ne sanjaju velike snove; njima su Maldivi, Dubrovnik, Sejšeli i Hvar izvan dosega. Oni sretniji i imućniji među njima idu na Ohrid, i unajmljuju smještaj izvan grada: u Strugi, Bitoli, Lagadinu... Tamo je kudikamo jeftinije negoli u središtu makedonskog "Saint Tropeza", Ohrida, a posebice prekrasnog mjesta Sveti Naum, do kojega se može doći brodicom ili automobilom. Boravak u Ohridu ne može se u Makedoniji, s prosječnom plaćom od 400 eura, lako priuštiti.
Ni kod nas nije puno bolje, tužno velik postotak državljana Hrvatske jednostavno ne može platiti odmor na moru. No, prosječan Hrvat trebao bi se osjećati ugodno ako se odluči ljetovati u Sjevernoj Makedoniji, pa čak i u Ohridu, uz jezero gdje je osjetno skuplje negoli u ostatku te prekrasne, ali još uvijek siromašne zemlje.
Od Vardara do Triglava
Mi smo bili među tim sretnicima, i proveli nekoliko čarobnih dana uz jezero Ohrid, taj dragulj iz krune bivše jugoslavenske federacije. S jedne strane bijaše Bled, glacijalno alpsko jezero, s druge pak Ohrid, na toplom jugu. Od Vardara pa do Triglava, svaka je republika imala svoje adute...
A dok je Bled danas poprilično "papren" Hrvatima, Ohrid još uvijek nudi sirenski zov povoljnih cijena uz prvorazredni doživljaj destinacije. Ipak, postoje bitne razlike u kvaliteti ponude...
Ono što nam se u Ohridu nikako nije svidjelo jest okupacija plaža ležaljkama, što je zapravo strahotna uzurpacija narodnog teritorija. Ono u čemu bi trebao uživati puk, Ohriđani i gosti, sada eksploatira privatnik koji ima koncesiju. I to – slično kao i u Neumu u Bosni i Hercegovini – bez ograničenja, po principu "gdje mjesto nađeš, tu ležaljku metni"...
Ipak, postoji malena plaža prije crkve Svete Sofije, na kojoj ljudi mogu uživati bez naplate. Pogađate, krcata je ljudima, sve vrvi od kupača, piciginaša... One druge, plaže za elitu, za našeg posjeta bijahu poluprazne.
Đir brodićem od crkve svetog Jovana Spasitelja do ohridske rive stoji dvadeset eura (za sve putnike zajedno), no šetnja je svejedno ugodna. Ohrid je malen grad, ipak, naš vodič Gjoko Kostoski rekao nam je da s okolicom Ohrid broji nekih 30 tisuća stanovnika.
Smještaj ćete platiti ovisno o kategoriji, tu se može jako povoljno proći, čak i u samom Ohridu. Ono što će vas posebno ugodno iznenaditi su cijene ića i pića, koje nisu ni približno visoke kao u Dalmaciji. Doduše, kavu "uz more" (čitaj: uz jezero) platili smo tri eura (Nesscafe), tri kugle sladoleda malo manje od četiri eura – ipak je jeftiniji odličan albanski sladoled u Skopju: dvije kuglice za samo 2,12 eura!), ali većina ljudi iz okolnih mjesta i samog Ohrida, znate već kako to ide, ionako izlazi najviše na kavu i sladoled. Kao i mi u Splitu, s tim da sladoled izbjegavamo, jedemo ga u kutiji iz samoposluge, tamo gdje je na akciji.
Spiza je u Ohridu senzacionalna, a cijene hrane su nas ostavile bez teksta (znamo da novinar to ne bi trebao reći, ovo je bilo retorički).
Biljanini izvori
Dakle, prvu večer najeli smo se u čuvenom restoranu "Biljanini izvori" u predgrađu, na izvorima iz kojih se dijelom napaja Ohrid. Do tamo smo iz hotela u centru došli taksijem za četiri eura, a ista tarifa bila je i u noćni sat, u povratku. Taksista ima posvuda, dio su Suzuki grupacije, organizirani i korektni. U prepunim "Biljaninim izvorima" ljubazno osoblje pronašlo nam je stol (za troje) iako nismo rezervirali.
Bogatu i ukusnu večeru s bocom njihovog najboljeg crnog vina Alexandria platili smo 43 eura, to jest manje od 15 eura po osobi! K tomu, uživali smo ne samo u ukusnoj hrani nego i u živoj glazbi, kao i folklornom nastupu mladog mješovitog ansambla. Nevjerojatno!
Sutradan smo odlučili kušati, i opet po preporuci našeg dobro upućenog organizatora putovanja Pere Gruevskog iz Splita, jela iz restorana "Čun" na samoj rivi u Ohridu, a ovoga smo puta odlučili i prethodno rezervirati stol. Dobili smo divan stol s pogledom na jezero, te uživali u najboljim "pljeskavicama kuće" u životu! K tomu i pečenim paprikama punjenim sirom te čuvenoj "šopskoj", i opet uz bocu crne Alexandrije. Račun? Navlas isti kao i prethodni dan, 43 eura! Divne li zemlje za Splićane i Dalmatince općenito...
Ljubaznost je također izvanredna, usluga brza i kvalitetna; eh da, i u "Čunu" je svirala živa glazba, što bi kod nas jamačno poskupjelo doživljaj. Možda je tako i u Sjevernoj Makedoniji? Okej, svejedno je vrlo povoljno.
Crni Drim
U Svetom Naumu smo jela plaćali nešto više, ali samo zato jer smo konzumirali i stavku "desert". Konkretno, ručak od teleće jetrice na žaru s prilozima, uz porciju gravče-tavčeta pride te desert od čokolade i kokosa, ovaj put uz Skopsko pivo, stajao je 18 eura, tik uz vodu, čamce koji turiste veslima (manualni pogon) odvoze u đir do izvora Crnog Drima za pet eura po osobi. Doživljaj vrijedan svakog centa, čišću vodu teško je naći na ovom planetu, resurs je dobro zaštićen i o njemu Makedonci vode računa. Voda se može piti, riječ je o dotoku iz Prespanskog jezera koje je na višoj nadmorskoj visini. Pili smo tu vodu i osjećali se doista počašćeni.
Ohrid je prekrasan gradić koji bi ipak trebao poraditi na komunalnom uređenju, trotoari su dosta oštećeni, pogotovo kad se iskorači izvan najužeg prstena u centru.
Adut Ohrida i Makedonije su povoljne cijene hrane, ali i njezina kvaliteta; da smo mogli, najradije bismo cijelu miomirisnu gradsku tržnicu punu rujnih plodova ponijeli sa sobom u kuferu!
No, postoje i znatno jeftiniji restorani od ohridskih, poput jednog rustikalnog u selu Demir Hisar (Željezno Brdo, po rudači koja se nekoć vadila), gdje smo – prema specifikaciji organizatora Gruevskog – platili "osam eura za jelo, a dva za muziku"! Jeli smo lokalni specijalitet: sočnu pljeskavicu te pileće odreske s roštilja uz priloge, a u cijenu je uračunato i jedno piće. Pazite sad najbolji dio: tri velika Skopska piva nakon toga platili smo tri i pol eura! Kod nas skuplji u trgovini.
Zapravo, najbolji dio bio je glazbeni dio; svirali su nam iskusni glazbenici iz benda Cerešovo Topče, njih šestorica. Potrudili su se i odsvirali nam čak i blok dalmatinskih pjesama, muzicirali su satima, kao na kakvu vjenčanju. Svaka im čast!
Toše
Dio programa u điru po Sjevernoj Makedoniji bio je i posjet muzeju Tošeta Proeskog, neprežaljenog makedonskog slavuja koji je poginuo prije 18 godina, u dobi od samo 26. Vodičica muzeja iscrpno je govorila o životu darovitog glazbenika, Tošeta koji je glazbom ujedinio bivšu Jugoslaviju snažnije nego Josip Broz Tito vojskom i administracijom. Zdanje posvećeno Tošetu nagrađeno je u Barceloni kao najbolje arhitektonsko rješenje, a ironično je da se tik do tog arhitektonskog dragulja nalaze palanački štandovi s drangulijama. Toše je bio daleko nadrastao svoje malo Kruševo, isti je slučaj i sa spomen-mauzolejem.
Grobnica Tošeta Proeskog nalazi se u blizini, a nedavno je pored glazbenika pokopan i njegov otac. Zapravo je iskustvo pretužno, saznali smo da je Tošetova majka ustupila njegove predmete i fotografije muzeju, no nikad nije u nj kročila. Voštane figure i cijelo ozračje vrlo je sugestivno i dugo će njegovati uspomenu na glazbenika Proeskog, čije se pjesme i danas često vrte u eteru radija.
Spomenuti Pero Gruevski, organizator putovanja u Ohrid i okolicu, inače je predstavnik makedonske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te predsjednik Makedonskog kulturnog centra (obje dužnosti obavlja volonterski), a ovom je prigodom doveo našu glazbenu ekipu (članovi bošnjačkog KUD-a Preporod iz Splita, članice pjevačkog društva Šuferini iz Srinjina i mlada pjevačica Ivana Matijević iz Dugopolja) na Festival Kostoski Ohrid, e tu je bilo veselo!
Veselo je bilo i kupovati, primjerice bisere i kvazibisere, uistinu ih je teško razlikovati – a nije ni potrebno. Svi će vas uvjeravati da su baš njihovi pravi, mnogi će vam dati i certifikat koji to dokazuje, što je zbog učestalosti – devalviralo. Mi smo odlučili kupiti tamo gdje nam se svidio omjer kvalitete i cijene, ali razlike istog artikla mogu biti, vjerujte, "pogoleme"! Makedonci su srdačni, skromni i marljivi ljudi, no ne zaboravite da su i spretni trgovci...
Kako bilo, puni smo dojmova i biserja; sjajit ćemo do dogodine i ponovnog boravka bude li sreće, soli u moru i pastrva u jezeru Ohridskom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....