Woolee i "Eko Lika GreenNovation" pretvaraju ovčju vunu u gnojivo, zaštitu bilja i hidroponske podloge – uz 15 međunarodnih nagrada i franšizni model koji se širi prema BiH.
Na prvi pogled zvuči gotovo paradoksalno: obitelj poduzetnika iz Splita, koja je desetljećima poslovala u potpuno drukčijem sektoru, danas stoji iza jedne od najnagrađivanijih hrvatskih agrotehnoloških inovacija. Još je neobičnije to što se njihov poslovni zaokret nije dogodio u digitalnoj industriji, nego u području koje je godinama bilo sinonim za – otpad.
Ovčja vuna treće klase ili runo, u ovom slučaju naših pramenki, koju stočari nisu imali kome prodati, desetljećima je završavala spaljena, zakopana ili odbačena u prirodi. Problem je bio globalan: od Europe do Afrike i Azije, milijuni kilograma godišnje ostajali su neiskorišteni. Nitko nije pronašao održivo rješenje.
Sve dok jedna obitelj nije odlučila da otpad može postati resurs.
Brojne nagrade
Danas splitska tvrtka FEMA, sa sjedištem proizvodnje u Otočcu, kroz poslovni projekt "Eko Lika GreenNovation" i njihov brend Woolee razvija organska gnojiva, biološke zaštite bilja, hidroponske podloge i sustave za obnovu tla. U samo nekoliko godina projekt je osvojio 15 zlatnih medalja i Grand Prix priznanja na tri kontinenta – od Ženeve i Silicijske doline do Kine i Tajlanda, te je privukao pažnju investitora i institucija u Europi, Aziji i na Bliskom istoku.
Iza cijele priče stoji obitelj Jerkov, odnosno Željko, proslavljeni hrvatski košarkaš, i njegova supruga Dragica, poduzetnica i vlasnica tvrtke FEMA, koja priznaje da u trenutku kad je sve počelo nije imala razrađen plan, nego pitanje.
– Logično je da vam nad glavom stoji upitnik – kako je moguće da nešto što se proizvodi u tolikim količinama, i što je očiti ekološki problem, nitko na svijetu nije riješio. I tada sam počela istraživati. Posebno tijekom pandemije, kad je svijet stao, mi smo počeli proučavati globalne patente i znanstvene radove, i vrlo brzo shvatili da rješenja nema – ističe u početku ove pomalo nestvarne priče Dragica Jerkov.
Napominje da je problem u strukturi same industrije. Vuna treće klase dolazi od ovaca koje se uzgajaju radi mesa i mlijeka, ne radi tekstila. Za razliku od merino vune, ona nema tržišnu vrijednost.
– Hrvatska godišnje ima oko 1300 tona tog otpada, Bosna i Hercegovina oko 5000 tona, a u Africi i Aziji govorimo o enormnim količinama. I nitko to nije rješavao jer mali nemaju snagu, a veliki nisu vidjeli interes – objašnjava Dragica, napominjući kako se do sada samo na području Ličko-senjske i Zadarske županije godišnje znalo odbaciti malo manje od 500 tona vune.
Kapacitet je njihove tvornice oko 400 tona vune godišnje, dok sama Lika godišnje ima oko 200 tona ovog, kako ga se prije nazivalo – komunalnog otpada. Danas je ovi splitski poduzetnici otkupljuju po cijeni od 30 centa po kilogramu i skladište u prostranom šatoru izvan proizvodnje, gdje odležava nekoliko mjeseci, prolazeći kroz proces "eliminacije" patogena poput salmonele, Escherichije coli ili krpelja.
Tada počinje razvoj projekta koji će kasnije postati Woolee.
Zašto Lika?
Uloženo je oko milijun eura vlastitih sredstava, a svaki korak značio je i novo tehničko pitanje – kako sterilizirati vunu, kako je obraditi, kako stvoriti proizvod koji se može koristiti u poljoprivredi. Lokacija tvornice odabrana je jednako racionalno kao i tehnologija.
Iako dolaze iz Splita, Jerkovi su se odlučili za Otočac jer, kako kaže, nisu tražili emotivnu, nego funkcionalnu lokaciju. Posebno zbog strogih europskih kriterija, među kojima EU u svakoj svojoj uredbi, kad se spominje proizvodnja bilo čega organskog, inzistira na tome da proizvodnja u zoni mora imati pročišćivač. Jedina regija, odnosno jedino mjesto u Lici koje je imalo pročišćivač još iz doba Jugoslavije bilo je upravo Otočac, jer je Gacka rijeka ponornica.
Uz to, geografski je idealan za prikupljanje sirovine iz Like, Zadarske županije i susjedne Bosne i Hercegovine. Stoga je potreban objekt pronađen u staroj industrijskoj zoni, a lokalna zajednica, HGK i županijske institucije brzo su prepoznale potencijal projekta – prisjeća se Dragica svojih novih poslovnih početaka.
No pravi izazov tek je slijedio jer tehnologija nije postojala.
Nije postojao nikakav stroj, proces ni industrijski model koji bi se mogao kopirati. Sve je trebalo razviti iz nule. Ulogu ključnog tehničkog nositelja preuzeo je suprug Željko, inače inženjer strojarstva, koji se nakon dugogodišnje karijere najprije u sportu, zatim i u poslovnom sektoru, vratio projektiranju.
– On je zapravo morao ponovno postati inženjer. Dodatno što smo već 30 godina predstavnici kuhinja Scavolini, znači sa Scavolinijem smo direktno vezani, rekla bih obiteljski. To nije samo prodaja kuhinja, to je škola razvoja proizvoda, organizacije proizvodnje, kontrole kvalitete, dizajna i stvaranja svjetskog brenda. Kad smo počeli razvijati Woolee, zapravo smo primjenjivali ista poslovna načela koja smo godinama učili od najboljih. I njihovi inputi, razvijanje strojeva pomoglo nam je u našem razvoju. I, naravno, Željkovo znanje. On se sada isključivo bavi razvojem tehnologije, ali druga je jako važna stvar to što smo i članovi Društva inovatora Republike Hrvatske – kaže Jerkov.
Specijalno razvijen stroj
Međutim, sirovina je u jednom trenutku postala svojevrsni "slatki" problem. Vuna se pokazala izrazito abrazivnom, s lanolinom i strukturom koja uništava standardne strojeve. Noževi su pucali, komponente su se trošile, a svaki novi pokušaj donosio je novo rješenje. Mehanički aspekt prerade otpadne ovčje vune u sklopu projekta predstavljao je ključan inženjerski korak.
Sirova, gruba vuna s hrvatskih pašnjaka ne može se direktno koristiti u hidroponiji jer sadrži patogene, nečistoće i nema stabilnu formu.
Transformacija u hidroponske čepove i ploče odvija se kroz strogo definiran mehaničko-tehnološki proces: najprije se vuna češlja, odnosno s dlake se uklanjaju nečistoće. Budući da sirova vuna krije i brojne mikroorganizme i potencijalne patogene, tradicionalno pranje vune troši goleme količine vode i stvara opasan industrijski otpad. U ovom sustavu koristi se specijalno razvijen i nagrađivan hrvatski stroj i patentirani postupak, gdje se vuna podvrgava suhoj toplinsko-mehaničkoj sterilizaciji. Tak ključni sustav tehnološki je najosjetljiviji dio procesa, koji mora ukloniti patogene i omogućiti sigurnu preradu.
Nakon toga slijedi industrijsko čišćenje, usitnjavanje, sjeckanje i na kraju peletiranje.
– Nije bilo dovoljno napraviti pelet. Morali smo napraviti oblik koji može koristiti poljoprivredna mehanizacija. Tako nastaje Woolee – linija proizvoda koja danas uključuje organska gnojiva s visokim udjelom dušika, prirodne repelente protiv puževa, hidroponske supstrate te proizvode za stakleničku proizvodnju.
Što se tiče peleta, oni se ponašaju kao sporootpuštajuće hranjivo sredstvo, koje istodobno zadržava vlagu i poboljšava strukturu tla. Biljka se ne hrani kad mi to odlučimo, nego kad joj treba. To je najveća razlika u odnosu na mineralna gnojiva – objašnjava nam naša sugovornica, dodajući kako su posebnu pažnju privukli i proizvodi za zaštitu bilja – vunene pahuljice koje mehanički sprječavaju kretanje puževa, bez kemikalija i bez štetnog utjecaja na okoliš.
Čak tri nova patenta
Ipak najveći znanstveni iskorak ostvaren je u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i Sveučilištem u Brnu, gdje su razvijene hidroponske podloge koje bi u budućnosti mogle zamijeniti kamenu vunu. Ustvari, to je projekt u kojem je bilo uključeno dvadesetak znanstvenika, a rezultati su doveli do tri nova patenta.
– Naša podloga je potpuno prirodna i nakon uporabe postaje dio tla. To je zatvoren krug, bez otpada – ističu Splićani u Otočcu.
Suradnja s Društvom inovatora Hrvatske i Srbije dodatno je ubrzala razvoj, omogućujući pristup stručnjacima iz različitih područja, od kemije do strojarstva, pa su u relativno kratkom razdoblju stigla i brojna međunarodna priznanja. Posebnost je u tome što je tvornica počela s radom prije malo manje od tri godine, a nagrade su počele stizati iz cijelog svijeta.
Od Ženeve i Tajvana do Kine, Saudijske Arabije, Poljske i Njemačke, Woolee je osvojio 15 zlatnih medalja i Grand Prix nagrade. Po njihovu mišljenju najvrjedniji stigao je iz Kine.
– Kad osvojite Grand Prix u Kini, na jednom od najvećih svjetskih sajmova inovacija, shvatite da ste napravili nešto što ima univerzalnu vrijednost. To nije priznanje samo nama, nego hrvatskom znanju i hrvatskoj tehnologiji. U jednom trenutku više nismo ni pratili sve nagrade. Dolazile su jedna za drugom – nabraja Dragica "paletu" nagrada koje danas rese uredske prostorije.
Danas taj dalmatinsko-lički projekt ulazi u novu fazu – franšizni model, jer njihov cilj nije centralizirati proizvodnju. Kantonalne vlasti u Travniku prepoznale su njihov potencijal pa se već naveliko planira jedna takva tvornica u Lašvanskoj dolini, a interes postoji i u Saudijskoj Arabiji, gdje se tehnologija promatra kao potencijalno rješenje za ozelenjivanje sušnih područja.
Iduća postaja – Travnik
Umjesto da se model bazira na velikim tvornicama u koje će se dovoziti vuna iz cijele Europe, predviđeno je da se razvija mreža manjih regionalnih tvornica, koje će biti smještene ondje gdje nastaje sirova ovčja vuna. Naime, s obzirom na to da je vuna lagana, ali ima ogroman volumen, prijevoz je skup i ekološki neopravdan. Zato žele graditi manje pogone u kojima će prerađivati lokalnu sirovinu i opskrbljivati lokalna tržišta.
Prvi korak već je napravljen.
U tijeku su pripreme za realizaciju te njihove prve franšizne tvornice u BiH, zemlji koja raspolaže s gotovo četiri puta većim količinama otpadne ovčje vune nego Hrvatska.
– Travnik je logičan nastavak naše priče. Naši susjedi imaju velike količine sirovine i veliki interes za ovakav model proizvodnje. Cilj nam nije samo prodavati proizvod, nego prenositi hrvatsko znanje, tehnologiju i način rada – zaključila je Dragica Jerkov.
U konačnici, priča o Wooleeju više nije samo priča o otpadu.
To je priča o industriji koja nastaje iz materijala koji je bio zaboravljen i o tehnologiji koja iz Hrvatske izlazi na globalno tržište kao primjer kružne ekonomije u praksi. Ako se planovi ostvare, Otočac bi mogao postati jedno od rijetkih mjesta u Europi iz kojeg je krenula potpuno nova industrija – ona koja od otpada stvara vrijednost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....