Tragedija preminulog vozača autobusa koji je u Biograd prevozio momčad nogometaša Sloge i spretnost trenera Mravinčana Ivice Žuljevića da kontrolira autobus, prihvati komande, rukama usmjeri volan, a nogama stisne kočnicu, tema je što okupira ne samo Mravince, nego i dalmatinsku nogometnu regiju, ali i šire.
Takvi događaji nadilaze uske granice regije, svih odjednom zanima što se to dogodilo na Dalmatini, na auto-cesti kod Pristega, tim prije što je po srijedi kompletna nogometna momčad, a što svemu dodaje posebnu dramatiku. Zamislite, kompletna momčad...
Prepričava se o tome i dan poslije. Kako i ne bi. Doduše potiho i nevoljko, jer bol je u obitelji preminulog vozača zbog nenadoknadiva gubitka. A ožiljci na psihi igrača, stožera i vodstva puta, svih u autobusu koji su proživjeli ‘teturanje‘ vozila i skretanje da izleti sa ceste, još izazivaju nelagodu.
Pa neka je za sve njih, osim za jadnog vozača, u suštini to bio happy-end, sreća u nesreći.
Žuljević je heroj, uvijek će se sjećati tog trenutka, možda zaslužuje čak i neku inačicu ‘Plave vrpce‘, jer ona se dodjeljuje za spašavanje imovine i ljudi u nesrećama na moru, a ovo je bilo na kopnu...
Spretno spašeni
Žuljević je bio spretan, kažu svi da je on to uradio, bio je iza leđa klonulog vozača koji je osjetio slabost, usporio, čime je pred smrt spasio mnoge živote.
O tome se više-manje kazalo u prvom raportu. U Mravincima radije ne bi širili priču, u posljednje vrijeme baš su ih se dohvatile ružne stvari...
Donedavno se samo pričalo o uspjesima Sloge, pobjedi u Molvama protiv Koprivnice 3:1 i daljnjem plasmanu u kup gdje su igrali protiv Dinama. Slavili su i pobjedu protiv lokalnog rivala Solina i što je posebno važno uzoran su klub što ga njeguje predsjednik dr. Zdravko Perko sa suradnicima, domaćini Hajduku na mnogim treninzima o čemu smo rado pisali...
Sad su lica smrknuta, takav je momenat, tuga je na njima, podsjećamo samo na nedavni datum 8. listopada i objavu Sloge na fejsu u kojoj se kaže:
- Nogomet je danas u drugom planu. Prije utakmice održat će se minuta šutnje za suprugu našeg igrača Marka, Antonelu Baković i njihovo nerođeno dijete te za našeg juniora Antu Kljakovića-Šantića koji su nažalost proteklog tjedna izgubili svoje živote. Naši igrači, stručni stožer i predstavnici kluba nosit će crni flor na ruci.
Te nedjelje igrali su Sloga – Kamen. Bile su to prometne nesreće u Veneciji, odnosno kod Dugopolja koje su zavile u crno pristalice kluba iz Mravinaca.
I sad ovo. Nova nezgoda. U Biogradu se nije ni igralo. Utakmica je zbog smrti vozača autobusa odgođena.
Dvaput je stajao
Ivo Bučan (75), vozio je iza autobusa, u Škodi terencu, s njim je bio i Evko Mikas, prijatelj, ali također član uprave Sloge. Bučan je predsjednik Nadzornog odbora kluba iz Mravinaca, a pamtimo ga prije svega kao poznatog funkcionera Hajduka, bio je direktor financija i marketinga ‘bijelih‘, a neko vrijeme s prijelaza 1989. na 1990. i direktor Hajduka, nakon Božidara Darka Košte.
I da, hvala na pitanju, on u prezimenu ima tvrdo č, a rođak mu je primjerice - Bućan, sve je to kako je koga upisalo u matičara, davno nam je objasnio mravinačke nedoumice.
Vozio je iza autobusa, išli su i oni, hvala Bogu, na utakmicu u Biograd, uvijek za svojom Slogom:
- Iz autobusa su nas nazvali i rekli da se šofer ne osjeća najbolje. Dvaput se zaustavljao, već prije Šibenika, na zaustavnoj traci, uzeo je vode i kekse. Očito mu je već tada bilo slabo... Bili smo kasnije zajedno na odmorištu, mi s momčadi. Pribrao se, nastavili su prije nas. Onda se dogodilo to što je već ispričano. Nakon dvadeset minuta su nas zvali da se dogodila nezgoda i da je vozač umro. Došli smo, autobus je bio priljubljen uz ogradu. Koliko znam Žuljević je skočija, maka klonulog šofera, uzeja volan, obuzda‘ autobus. Sreća da je prije toga vozač usporio i on je heroj u trenutku prije svoje smrti. Mnogi su izašli kroz prozor, autobus je došao do same ograde, dodirivao je, vrata su se prikliještila.
Bučan priča:
- Utakmica se odgodila, došli su odmah iz Biograda, Banići iz Primorca (Darko i Ivica, op. a.), bili su maksimalno susretljivi, donijeli za momčad sendviče i banane. Snašli su se nekako, našli ih na pumpi, jer bila je nedjelja, neradni dan, sve je u gradu zatvoreno. I sve je potrajalo četiri sata, došli su mrtvozornici, policija, drugi autobus po momčad. Ružan događaj. Moglo je sve završiti puno gore. Ostaje žal za preminulim vozačem. I spoznaja da je mnoge spasio kad je osjetio da mu je pozlilo. I Žuljević koji je prvi skočio – ispričao nam je Ivo Bučan iz prve ruke, vozio je iza busa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....