Ubojstvo 38-godišnjeg don Mije Stijepića, mladog svećenika iz Posedarja, 21. lipnja 2003. godine, ostaje jedno od najzagonetnijih i najpotresnijih kaznenih djela u Hrvatskoj. Njegov nestanak i tragična sudbina šokirali su javnost, dok su istražitelji, unatoč opsežnoj kriminalističkoj obradi, nailazili na brojne prepreke u razrješenju slučaja. Što se zapravo dogodilo? Što su sve istražitelji otkrili, a što je ostalo nepoznato?
Kako je u svom izvještaju “Nestanak i ubojstvo svećenika” opisao tadašnji načelnik Kriminalističke policije PU zadarske dipl. krim. Antun Novoselović, dana 22. lipnja 2003. u 11:45 sati, zvonar župnog ureda u Posedarju prijavio je policiji da se don Mijo Stijepić nije pojavio na misi u 11 sati, što je izazvalo zabrinutost jer je bio poznat po svojoj odgovornosti.
Posljednji je put viđen prethodnog jutra, kada se udaljio iz župnog ureda vozeći svoj automobil marke Golf prema ordinaciji radi skidanja šavova s nosa. Ova povreda bila je posljedica nezgode u obiteljskoj kući tjedan dana ranije.
Policija je ubrzo postavila nekoliko verzija događaja. Je li svećenik doživio prometnu nesreću na putu do ordinacije? Je li počinio samoubojstvo zbog rastresenosti izazvane ozljedama? Ili je možda postao žrtvom kaznenog djela poput razbojništva, otmice ili ubojstva? Posebnu pozornost privukla je činjenica da je njegov mobitel posljednji put lociran u blizini repetitora u Kninu, što je otvaralo mogućnost da je zločin počinjen izvan matičnog područja.
Pronađen na plaži...
Četiri dana nakon prijave nestanka, don Mijin automobil pronađen je zaključan na parkiralištu u Zadru. Na vozilu su uočeni tragovi korištenja, a unutrašnjost je bila prekrivena prašinom. Među predmetima pronađenim u vozilu bili su liječnički nalazi, osobni dokumenti, dlake različitih dužina, opušci cigareta, žvakaće gume, novčići i papirnate maramice. Policija je izuzela DNK uzorke i druge tragove za analizu.
Šest dana nakon nestanka, 27. lipnja, posjetitelj plaže u Prosici naišao je na beživotno tijelo prekriveno plastičnom folijom, ležaljkom i granjem. Pronađeni muškarac bio je u kratkim hlačama i gumenim sandalama, okružen ručnicima i odjevnim predmetima. Natpis “Ante zauzeto” na drvenoj klupi u blizini i razni drugi predmeti postali su ključni tragovi. Prepoznavanjem odjeće i dodatnim istragama potvrđeno je da se radi o nestalom svećeniku.
Obdukcija je otkrila visoku razinu alkohola u krvi (oko 3 promila), ali truležno stanje tijela onemogućilo je preciznije zaključke. Istražitelji su se suočili s nizom pitanja: Kako je svećenik završio na plaži? Je li ga tamo netko prisilio? Jesu li prijetnje koje je navodno primao igrale ulogu? Svećenik je, prema svjedocima, bio uznemiren i mijenjao broj mobitela zbog anonimnih poziva. Tko je bio tajanstveni prijetitelj?
Policija je provela intenzivnu opservaciju područja, prikupljajući podatke o vozilima i osobama s ozljedama koje bi mogle biti povezane sa zločinom. Ipak, rezultati su bili skromni. Tijekom sahrane, na kojoj je bilo desetak tisuća ljudi, istražitelji su pokušali identificirati potencijalnog ubojicu među okupljenima ili osobe koje su namjerno izbjegle pogreb.
Čak 1200 razgovora...
Obavljeno je više od 1200 obavijesnih razgovora, 30 poligrafskih ispitivanja, otvorena je i međunarodna suradnja, no i dalje se nije znalo Je li don Stijepić bio žrtva nesretnog slučaja, zavjere ili planiranog zločina? Tko je odgovoran za prijetnje i je li plaža Prosika bila slučajno ili ciljano mjesto zločina?
Kako navodi dipl. ing. Novoselović posebno je tijekom istrage bila zanimljiva situacija vezana za razgovor sa skitnicom koji je često obilazio vrata župnih kuća kako bi isprosio novac.
Skitnica je s ponosom isticao kako je uživao u prevari obrazovanih svećenika i časnih sestara. Svoju strategiju temeljio je na emotivnim lažima, često izmišljajući tragične priče o logoru, siromaštvu ili potrebi za novcem za putovanje. Iskustvo ga je naučilo prepoznati ljude koji će mu lakše povjerovati i pomoći. Posebno se fokusirao na vrata crkvi i samostana jer je znao da će ondje naići na suosjećanje i otvorena srca.
Jednom prilikom, čak je prišao biskupu na crkvenoj manifestaciji i ispričao izmišljenu priču o svojoj sudbini. Biskup mu je, u skladu s duhovnim pozivom pomoći potrebitima, dao novac. Ova situacija nije bila iznimka – svaki put kada bi se obratio crkvi, došao bi do novca, što ga je poticalo da nastavi s prijevarama.
Prilikom ispitivanja, skitnica je otkrio kako je znao kome se obratiti. Priznao je da je na početku svoje “karijere” dobivao instrukcije od bivšeg svećenika koji ga je podučio kako se ponašati i kako formulirati priče kako bi bile uvjerljive. Dodatno, tijekom posjeta samostanima, često je susretao časne sestre kojima bi iznosio tužne i izmišljene priče o svom životu, pokušavajući na prijevaran način izvući novac. Njegov život na ulici nije bio ograničen na prosjačenje. Skitnica je imao kontakte s narkomanima, džeparima i drugim skitnicama, dijeleći iskustva i vjerojatno razmjenjujući savjete o preživljavanju. Također, otkriveno je da je posuđivao dokumente od jedne osobe iz Zagreba, koju je plaćao 2.000 kuna mjesečno. Taj novac slao je autobusom u Zagreb, gdje ga je preuzimao vlasnik dokumenata ili njegova obitelj.
S guštom varao svećenike...
Posebno u njegovom iskazu jest činjenica da je otvoreno priznao kako mu je bilo “gušt” varati svećenike i časne sestre, doživljavajući to kao osobni uspjeh nad ljudima koji su ga obrazovanjem i statusom nadmašivali. Njegova motivacija nije bila samo financijska; čin prevarantskog nadmudrivanja bio je za njega izvor osobnog zadovoljstva.
No otkrivanje identiteta osobe koja je koristila vozilo don Mije Stijepića nakon njegova ubojstva bio je ključan trenutak u istrazi. Policijski istražitelji isprva su razmatrali mogućnost da je osoba koja je koristila automobil možda naišla na otključano vozilo ili pronašla ključeve, nesvjesna da je vlasnik ubijen. Ova dvojba otežavala je povezivanje korisnika vozila s činom ubojstva.
Napredak u istrazi postignut je kada su kriminalističko-tehnički stručnjaci uspjeli izolirati DNK profil s upravljača automobila marke Golf, koji je koristio don Mijo Stijepić. Ova analiza otvorila je vrata identifikaciji osobe koja je upravljala vozilom nakon smrti svećenika, čineći rješavanje slučaja samo pitanjem vremena.
(NASTAVLJA SE...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....