Kad se onomad, sad već možemo reći i davno, pojavila kao nova pjevačica grupe Magazin, Splićanka Jelena Rozga bila je tek prelijepa plavuša o kojoj se malo toga znalo. Zgodna cura, zna pjevati, plesala je balet – i to je bilo to. Otada do danas, kad je već odavno i solo-pjevačica, Rozga je stekla ne samo slavu i nanizala brojne hitove (najviše u suradnji s obitelji Huljić), nego čak ostvarila svojevrstan ikonični status. Koncertom u vrtu Galerije Meštrović na najljepši je način obilježila 30 godina karijere u sklopu manifestacija Melodije Jadrana, te još jednom dupkom napunila sva mjesta u publici.
Nije uvijek bilo tako; sama je iskreno uvijek govorila i o teškim trenucima, prisjetila se poslijeratnih večeri kad je na njezinim koncertima bilo više konobara nego gostiju. No, ti su dani davno iza nje, Jelena je danas miljenica – pogotovo žena – svih generacija. Na Večeri novih hitova rečenih Melodija nastupila je posljednja, a nije tajna da su mnogi najželjnije iščekivali čuti baš nju – a bogme i vidjeti. O Jeleninim se opravama priča, djevojke je kopiraju, ona je lik i djelo, trendeseterica, uzor. Lavica svog života.
A mi smo je "priveli" na razgovor, što je u njezinu gustom rasporedu bio pravi pothvat.
Kakav je osjećaj proslaviti tri desetljeća "braka" sa scenom? Nije šala, nećemo se lagat; brojka je ozbiljna.
– I ja se pitam kad je sve to proletjelo. Trideset godina zvuči ozbiljno, a ja imam osjećaj da sam jučer prvi put stala na scenu. Mislim da se i svaki moj vršnjak iznenadi kad shvati da se približava 30. obljetnica mature ili da se od nekih životnih trenutaka odjednom broje desetljeća, a ne godine... Imala sam sreću da je moja ljubav prema glazbi svih ovih godina ostala ista, a kad se osvrnem iza sebe, najviše osjećam zahvalnost. Za pjesme i za publiku koja mi je omogućila da ovaj "brak" sa scenom traje već tri desetljeća.
Puno dugujem baletu
Nije tajna da se bližite pedesetoj, no više nalikujete tridesetogodišnjakinji. Ipak, bole li već pomalo zglobovi nakon nastupa?
– Ništa ne boli, pogotovo ne nakon nastupa, dapače. Budem, naravno, umorna – i emotivno i fizički, ali na najljepši način. U dobroj sam formi cijeli život, to mi je prioritet.
Kako održavate kondiciju i mladolikost? Je li baletni staž također ostavio tu povoljan trag?
– Itekako, puno toga ja dugujem baletu, ne samo kondiciju, nego i disciplinu, strpljenje, dobru organizaciju, radne navike... također, a često to ističem, ništa bez pravilne prehrane i kvalitetnog sna.
Uz vaše hitove – bezvremenske pjesme kojima ste udahnuli život – odrasle su mnoge djevojčice, postale žene, majke, "kraljice"... Koja pjesma, pak, vas posebno dira, i zašto?
– Teško mi je izdvojiti samo jednu, jer svaka me pjesma veže uz neko razdoblje života i nosi uspomene na osobu koja sam tada bila. Kroz trideset godina mijenjala sam se i ja, baš kao i ljudi koji su odrastali uz moje pjesme, pa ih danas doživljavam drukčije nego kad sam ih prvi put otpjevala. Ima pjesama koje sam kao jako mlada otpjevala više osjećajem nego životnim iskustvom, a tek danas im u potpunosti razumijem stihove.
Neke su s godinama dobile sasvim novo značenje i čini mi se da ih sada pjevam iskrenije i dublje. S druge strane, ima i onih uz koje se s osmijehom prisjetim sebe otprije dvadeset ili trideset godina. To je možda i najljepši dio ovog posla – kroz pjesme možete pratiti vlastiti život, sazrijevanje i sve ono što ste usput postali. Zato mi je stvarno teško izdvojiti jednu, jer svaka čuva jedan mali dio mene.
Kako vam je "sjela" najnovija pjesma koju ste izveli na Melodijama, "Ljubi me"?
– Dok sam je prvi put izvodila u nedjelju na Melodijama, svi koji su bili tamo ili gledali prijenos mogli su vidjeti da nisam skidala osmijeh s lica dok sam je pjevala. Obožavam je, više puta u danu se ulovim kako je pjevam, guštam u njoj i nema ljepšeg osjećaja od toga, osim možda onoga kad ću je zapjevati zajedno sa svojom publikom, čemu se neizmjerno veselim.
‘Pjesma nije uputa za život‘
Kad ste svojedobno otpjevali "Nirvanu", izazvali ste (ne)očekivano burne reakcije, pa i one feministica, koje smatraju da stihovi te pjesme ponizuju žene. Nije li poanta emancipacije pravo na izbor, pa i biti samo domaćica – ako to ženu čini sretnom i ispunjenom?
– Mislim da svatko ima pravo živjeti život koji ga čini sretnim i ispunjenim. Ne postoji jedan ispravan životni put koji vrijedi za sve. Netko će se ostvariti kroz karijeru, netko kroz obitelj, a većina nas vjerojatno kroz neku svoju kombinaciju svega toga. Jedino što mislim da je važno jest da svaka žena bude svjesna koliko joj financijska samostalnost može dati sigurnost i slobodu izbora, bez obzira na to kakav put odabere.
A što se same pjesme tiče, mislim da se ponekad zaboravlja da umjetnost ne mora uvijek biti doslovna autobiografija ni uputa kako živjeti. Umjetnici često promatraju ljude oko sebe, njihove odnose, emocije i priče te ih pretoče u pjesmu, film, sliku... Kao što glumac ne živi svaki lik koji igra, tako ni pjevač ne pjeva nužno isključivo o vlastitom iskustvu ili vlastitim uvjerenjima. Umjetnost nam dopušta da ispričamo i one priče koje nisu naše, ali su stvarne i nekome bliske, a ja ne volim ničiju priču osuđivati.
Dosegnuli ste slavu o kojoj mnoge mlade djevojke sanjaju, punite arene i klupske prostore, nije vas lako ni uloviti za intervju. Ipak, kad se osvrnete unatrag, vjerojatno možete reći da ta megapopularnost ima svoje naličje. Je li slava ponekad "teretna"?
– Sve u životu može biti "teretno" ako tako gledate na stvari. Iskreno, mislim da bi bilo nezahvalno žaliti se na nešto što sam toliko željela. Naravno da postoje trenuci kada vam nedostaje malo više privatnosti ili mira, ali to je jednostavno dio ovog posla. Kad stavim sve na vagu, zahvalnost je uvijek puno veća od svega što bi se moglo nazvati teretom.
Jamačno ste doživjeli da vas "seciraju", komentiraju izgled kad odete u dućan kao svi ljudi, kad imate "bad hair day"...
– Pa čak i nisam, ili barem nisam primijetila. Iskreno, nikad ne razmišljam na način da će netko gledati jesam li taj dan imala lošu frizuru ili nešto slično. Kad odem u dućan, odem kao i svi drugi – obavim što trebam i vratim se kući, ne radim od toga neku filozofiju.
Je li Split naporan grad, premda najlipši na svitu? Koji bi bio drugi, vama možda najdraži kao mjesto za život?
– Ne bih rekla da mi je naporan, pogotovo zato što već dugo ne živim isključivo u Splitu. Možda baš zato nikad nisam došla u fazu da mi postane tijesan ili naporan. Zapravo, mislim da tek kad se malo odmaknete od grada u kojem ste odrasli, još jasnije vidite koliko je poseban i koliko vam znači. Svaki put kad mu se vraćam, imam onaj lijepi osjećaj da dolazim doma i zaista se nauživam njegove ljepote, jer da je najlipši na svitu, o tome nema rasprave.
Slušajte tijelo, ne odgađajte probleme
Jednom zgodom ste otvoreno govorili o svojim problemima sa štitnjačom, žlijezdom koja nas mnoge (pogotovo žene) muči. Kako ste danas?
– Više puta sam o tome otvoreno govorila jer mislim da je važno maknuti stigmu s takvih tema. Mnogi ljudi prolaze kroz slične izazove, a pogotovo žene, i ponekad je dovoljno čuti da niste jedini. Ne volim dijeliti savjete, to je posao liječnika, ali vjerujem da je važno slušati svoje tijelo i ne odgađati redovite kontrole. Meni je drago ako je moje iskustvo nekoga potaknulo da više brine o svom zdravlju.
Što ste izbacili iz prehrane radi vitkosti i zdravlja, a bez čega ne možete zamisliti život (stol, frižider)? Da ostanemo još malo pri tim važnim sporednim stvarima.
– Nisam morala puno toga izbacivati iz prehrane jer se oduvijek zdravo hranim, to mi je nekako dio života. Nisam velika izjelica i više mi odgovaraju laganiji obroci, puno voća i povrća i – svaki dan nešto na žlicu, tu naviku nosim iz roditeljskog doma. Naravno da se dogodi i poneki gušt, nikad nisam bila pobornik strogih zabrana ili dijeta. Mislim da je najvažnije pronaći ravnotežu i slušati svoje tijelo. A u mom frižideru uvijek ćete pronaći voće, povrće i jogurt.
Gdje se vidite za desetak godina, dvadeset možda? Evo, prije neki dan su Angela i Angelo iz legendarne talijanske pop-grupe Ricchi e Poveri u svojoj osamdesetoj godini "zapalili" koncertni prostor. Hoćete li i vi tako?
– Nadam se! Samo neka je zdravlja i dobrih pjesama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....