“Do you know where Plina is?”, ove riječi koje je uputila Kristini Zmijarević Mrdalj iz Stabline kod Ploča američka Plinjanka Kelli Renee Zmiarovich, sada zna i na hrvatskom, a uskoro će na našem jeziku znati puno više! Odlučila je to ova bivša 45-godišnja američka vojnikinja nakon što je prvi put u životu posjetila rodni kraj svojih predaka. Oduševila se i donijela važne odluke za budućnost.
A za sve je “kriv” Facebook. I zainteresiranost Kelli i Kristine, dvije mlade žene na dva kraja svijeta, o svojim korijenima. Kelli je rođena u Seattleu, u američkoj saveznoj državi Washington, gdje je završila srednju školu Newport u Bellevueu. U siječnju 1998. pridružila se Marinskom korpusu Sjedinjenih Država, gdje je obavljala poslove vezane uz pročišćavanje vode.
Bila je stacionirana u kampu Pendleton u Kaliforniji. Nakon tri godine napustila je Marinski korpus zbog loših medicinskih nalaza njenog koljena. Tada se vratila kući da završi fakultet, što je i učinila 2007. godine na koledžu Bellevue.
Ima 22-godišnju kćerku Kiaru koja planira biti terapeut, 20-godišnjeg sina Adina, koji je krenuo majčinim stopama i pripadnik je Zračnih snaga SAD-a, stacioniran u Georgiji, te sedmogodišnjeg sina Makaioa koji obožava bejzbol, američki nogomet i nogomet.
U zajedničkom istraživanju Kelli i Kristina počele su od odlaska četvorice braće Zmijarević u Ameriku. Kristinin pradjed i njegova tri brata otišli su trbuhom za kruhom, a kući se vratio samo jedan. Preostala trojica ostali su u “obećanoj zemlji” i zasnovali obitelji. Kelli je unuka Nikole Zmijarevića, po kojem je Kristinin otac dobio ime. A Kelli je prvi put čula za Plinu od svoga oca Thomasa, jer je on na nju i njenu sestru Mariju, želio prenijeti sve što je “primio” od svoga oca.
Jedno vrijeme kontakti su bili intenzivni, a onda je Kelli doputovala u Hrvatsku. “Dok smo se moja rodica Kata i ja vozile na aerodrom u Dubrovniku, razmišljala sam o tom skorom susretu. Preplavili su me čudni osjećaji. Iako nikada nisam bila uživo s tom ženom, o njoj sam, kroz naše kontakte, znala toliko puno da sam imala osjećaj kako se znamo cijeli život. Ipak, postojala je mala trema, kako će se razvijati naš odnos kada se prvi put sretnemo. Srećom, sve su dileme bile riješene kada smo se konačno srele.
Atmosfera je bila topla, ugodna, nabijena emocijama. Konačno smo pružile ruku jedna drugoj i zagrlile se, a kroz taj zagrljaj kao da su se zagrlile generacije naših predaka, koje su “kumovale” ovom susretu. Dok smo se vozile prema Stablini, nismo prestajale pričati, riječi su neprekidno tekle, jednostavno se osjećala ta povezanost i privrženost, koju nisu mogle ugasiti tisuće kilometara udaljenosti i deseci godina odvojenosti. Baš naprotiv!”, prepričala nam je Kristina svoje dojmove s prvog susreta.
A s Kelli je doputovala njena kćerka Kiara, pa se međusobna povezanost Zmijarevića počela razvijati na još jednoj relaciji: Kiara – Nika, Kristinina kćerka studentica je medicine. Pogađate, jedan od prvih “zadataka” bio je učenje hrvatskog jezika. I planovi zajedničkih putovanja ove dvije mlade djevojke.
Hvala dundu Tonćiju
Prva lokacija na koju su “gošće” iz Amerike odvedene bila je, podrazumijeva se, stara obiteljska kuća u Plini. Odakle je sve počelo. Pet dana, koliko su se Kelli i Kiara zadržale u Hrvatskoj, bilo je prekratko vrijeme da im domaćini pokažu sve što bi htjeli. Ali sasvim dovoljno za vožnju lađom po Baćinskim jezerima, Kominsko ušće, Arheološki muzej Narona u Vidu, Dubrovnik, Zadar, Stonske zidine…
Najviše su ih se dojmila Baćinska jezera, Kelli je zanimalo sve vezano za lađu, te Dubrovnik. A iznad svega ovdašnji ljudi. Kelli priznaje da je bila fascinirana ležernošću, komunikativnošću i pristupačnošću ovdašnjih ljudi, koji su za nju, uz prelijepu prirodu, nevjerojatno otkriće i iznenađenje. “Srce mi je bilo ispunjeno kada sam konačno vidjela odakle potječe moja obitelj. Kao da sam pronašla dio sebe koji mi je nedostajao. Sada je sve na svome mjestu. Divni ljudi, prepuni lijepih iznenađenja. Posebno me dojmilo koliko ljudi govori Engleski jezik. A tek mala Klara, 11-godišnja djevojčica, kao da je rođena u Americi. Prepuna sam nevjerojatnih dojmova, trebat ću vremena da se sve emocije slegnu. Nakon ovog susreta, više ništa nije isto”, poručila je Kelli.
Dirljivi susreti
Posebno emotivna bila je oproštajna večera koju je pripremio Kristinin dundo Tonći Zmijarević, koja nije mogla proći bez suza. A put Amerike, dvije Plinjanke zaputile su se punih ruku. Među mnoštvom darova koje su ponijele, posebno mjesto zauzima dres Luke Modrića, koji je uzor malome Makaiou!
Kelli kaže da bi Havaje, gdje sada živi s obitelji, bez problema mogla zamijeniti s dolinom Neretve. Naravno, vratit će se. A u Hrvatsku za nekoliko mjeseci dolazi i njena sestra Marija sa suprugom i dvoje djece. Možda i otac Thomas, ako mu zdravlje dopusti.
A ovi dirljivi susreti i osjećaji koje su pobudili, dodatni su motiv za Kristinu da stupi u kontakt i s drugim Zmijarevićima razasutim po svijetu. Argentina, Panama, Venezuela, samo su neka od odredišta gdje žive već generacijama. Zanimljivo, najmanje ih je na izvoru, u Plini. No, suvremena sredstva komuniciranja omogućit će im da opet budu zajedno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....