Socijalna radnica iz Splita: Imamo slučaj da žena iz skloništa otplaćuje kredit za stan u kojem je nasilnik nastavio živjeti

Na području djelovanja Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije je dvanaest mjesta u skloništu za žene i djecu obiteljskog nasilja. Riječ je o dva stana, od kojih je jedan Caritasu dodijelio Grad Split prije dva mjeseca, na vrijeme od dvije godine u mogućnost produženja. Caritas je obvezan plaćati mjesečnu naknadu za troškove stanovanja poput komunalne naknade, čistoće, potrošnje struje i vode i ostalih troškova.

Iako je pojačanje značajno, kapaciteti su još uvijek nedostatni za potrebe koje su sve veće, nažalost. Lani su imali čak 33 zahtjeva za smještajem, no tek su tri realizirali. Konkretno, tri mame s djecom.

Pri Caritasu s ovom problematikom bavi se mali, ali jaki tročlani tim žena koje u savjetovalištu pružaju pomoć žrtvama nasilja, kao i onim bivšim korisnicama i svima onima kojima je savjet potreban po ovom pitanju.

- Puno je posla jer su problemi kompleksni. Žene i nakon što iziđu iz skloništa traže podršku. U proteklih deset godina koliko djeluje sklonište oko 160 žena je koristilo naše usluge. One budu do godine dana u skloništu, po zakonu iako je prosjek između tri i šest mjeseci.

Naučeni obrazac

U sklonište nam najčešće dolaze žene s djecom, nezaposlene su, nemaju nikakvih drugih primanja jer je razvod najčešće u tijeku. Nerijetko se one vrate u kuću gdje je nasilnik već nakon mjesec dana. Mi ih podržavamo što god odluče i pružamo im svu moguću pomoć. Nažalost, nasilje je naučeni obrazac ponašanja gdje žena misli da ne može bolje, ima osjećaje prema nasilniku, tu su djeca... Nije to jednostavno. Ljudi znaju osuditi zašto nije otišla nakon prvog udarca, ali naše žrtve su uglavnom imale jako težak život i prije braka, teško odrastanje, nemaju podršku svoje obitelji... Znate, problematika nasilja seže puno dalje nego što se to čini na prvi pogled - kaže nam Jelena Tutavac, socijalna radnica koja se u radu susreće sa ženama iz cijele Hrvatske, ali i sa strankinjama koje su udane za hrvatske državljane.

U sklonište žene dolaze po rješenju centra za socijalnu skrb ili po hitnom rješenju policije ako je ona intervenirala tijekom noći.

- Imate jako teških slučajeva kada vas policija zovu u 3 po noći da imaju mamu s troje, četvero male djece, a nama sklonište puno. To su veliki problemi. Surađujemo s drugim skloništima u Hrvatskoj, pa se procijeni gdje je ženi i djeci bolje u tom trenutku - navodi.

Rad s korisnicama traži puno angažmana. Uz psihološku pomoć, tu je i savjetodavna, pravna, a ako su sa ženom i djeca, onda treba dodatan oprez. Djeca prolaze razne radionice samopoštovanja, prepoznavanja nasilja, osnaživanja slike o sebi, emocija...

- Djeca sve upijaju i ako nisu direktne žrtve nasilje, no strašno pate. Svaka gruba riječ na njima ostavlja trag. Da bi odgojili ljude koji neće bit nasilnici u odrasloj dobi, prevencija nam je najvažnija i to već u vrtiću. Također, nasilje treba prijavljivati. Mi kao građani trebamo reagirati na nečije vapaje i krikove. Kod nas se ljudi drže onog 'ne treba se miješat', 'nisu naša posla', ali su u krivu jer i po zakonu je naša obveza prijaviti nasilje. U Hrvatskoj imamo 28 ubijenih žena, žrtava nasilja u obitelji. To je 28 razorenih obitelji i šire - upozorava socijalna radnica.

Kada se žena i djeca zbog nasilja izuzimaju iz obiteljskog doma, traži im se zaštita. Počinitelj često dobije zaštitnu mjeru zabrane približavanja ženi i djeci, a onda ide u pritvor. Nekad je to tek 12 sati pritvora pa žena ima jako malo vremena da skupi svoje stvari iz kuće - priča Tutavac.

Pitamo je za slučajeve kada se počinitelja nasilja izuzme iz obiteljskog stana, no takvih primjera nema u Hrvatskoj.

- U zakonu o zaštiti nasilja u obitelji zaista postoji članak u kojem se zlostavljač izvodi iz kuće, što je praksa mnogih europskih država, a to se pokazalo kao pametno. Imate ženu koja radi u svom mjestu, djeca tamo idu u školu i sad ona mora seliti čitav svoj život daleko dok zlostavljač ostaje u kući. Imamo tužne slučajeve da žena smještena u skloništu s troje male djece otplaćuje kredit za zajednički stan u kojem je zlostavljač ostao živjeti. To je zaista apsurd - navodi nam primjer.

Hrabri koraci

Cilj stručnog tima Caritasa je osnažiti te žene, osamostaliti ih, dati im podršku za još mnoge hrabre korake nakon onog prvog na koji su se odlučile nakon dugogodišnjeg trpljenja. No, radi se i sa zlostavljačima. U Splitu to radi udruga "Bijeli krug" temeljem mjere suda za psihosocijalnim tretmanom, no ona se počinje provoditi godinu dana nakon počinjenja nasilja. No i tu je niz poteškoća jer zlostavljači ne smiju biti ovisnici, a takvih je najviše, bilo da je u pitanju alkohol, droga ili nešto treće.

Teško je jednobrazno odgovoriti zašto se nasilje događa, no često je to iskazivanje moći nad drugom osobom, zloupotreba alkohola i droga, psihičke bolesti, PTSP... Žene dolaze i zbog ekonomskog, te seksualnog nasilja u braku, no o tome prvi put čuju u savjetovalištu.

- Dođe nam gospođa od 50 godina, s 30 godina braka i začudi se kada shvati da je i žrtva ekonomskog nasilja jer je suprug zlostavljač godinama držao njenu karticu kod sebe, psihički je zlostavljao. No, veliki problem je psihičko stanje naše nacije, sudeći prema pozivima. Čini nam se da će taj problem biti sve veći. Ljudi pucaju jer im je teško, nezaposleni su, imaju kredite, ovrhe, a mnogi se ne mogu nositi sa svim tim izazovima, te pribjegavaju nasilju. Oko toga bi se zaista trebalo zabrinuti - smatra Jelena Tutavac.