Život piše čudne i ponekad strašne priče, iscrtava neobične sudbine koje ljudi koji žive u nekom "normalnom" i uobičajenom životu ne mogu niti zamisliti. Jedna od takvih priča i nevjerojatnih životnih sudbina svakako je ona 64-godišnjega Splićanina Dragoslava Duplančića, koji je, kako kaže, zbog svoje vjere u dugogodišnje prijateljstvo s tri godine starijim sugrađaninom ostao na cesti i već je gotovo sedam godina beskućnik!
Posljednja četiri mjeseca, od prosinca prošle godine, obitava i spava u napuštenom i derutnom prostoru bivše vojarne JNA na splitskom Lovrincu, odmah preko puta trgovačkog centra City Center one. Njegov dnevni boravak i spavaonica je prostorija od desetak kvadrata u kojoj su za vrijeme bivše države bili smješteni agregati za vojarnu, koji su u slučaju "atomskog napada" trebali strujom opskrbljivati atomsko sklonište koje se nalazi u sklopu kompleksa.
Uza zid sobička zacrnjenih zidova, prepunog smeća od kojega se širi jedva podnošljiv smrad, Drago je smjestio oronuli madrac na kojemu su dvije vojničke jakne kojima se pokriva.
Nekadašnji djelatnik DES-a (poduzeće za zapošljavanje invalida), koji je tamo proveo 30-ak svojih radnih godina radeći kao portir, a otišao je, kako kaže, jer je bilo "nekih problema", do svibnja 2017. godine živio je u stančiću od dvadesetak kvadrata na splitskom Kamenu koji je kupio u travnju 2006. godine. Novca je tada imao jer je prodao stan u kojem je do tada živio s majkom u Slavićevoj ulici, a koji je naslijedio nakon njezine smrti.
– Već četiri miseca sam tu, dođem i po danu i navečer prispavat, nema nikoga i niko me ne dira. Ima jedino tu u vojarni neki momak koji isto zna prispavat, al nemamo neki kontakt. Ja sam njega (navodnog prijatelja koji ga je na kraju i bacio na cestu, nap. a.) poznava od 1996. godine, kada je doša još u stan u Slavićevoj di sam živija sa pokojnom materom jer smo nešto tili pituravat, pa je doša dati ponudu. Tako smo se upoznali, povremeno smo se družili i stvarno sam mu virova. Jedan je dan, u petom misecu 2017. godine, doša u moj stančić na Kamenu i drža je u ruci neke kuverte. Reka je da su to neke opomene, da će mi banke napraviti ovrhu i da ću izgubit stan – prepričava nam Duplančić nevjerojatan splet okolnosti koji ga je doveo do beskućništva.
Nakon majčine smrti ostao je sam, ima tek neku dalju rodbinu na šibenskom području.
– Reka mi je da je dug nekih 15 iljada kuna, da će on to platit, a da mu ja potpišem darovnicu i pribacin stan na njega kako mi ga banke ne bi uzele. Da će to biti samo da ih zavaramo, da ja mogu ostat u stanu dok san živ! Stvarno sam mu virova da mi je prijatelj i da će mi pomoći da se izvučen iz tih problema. Prvo smo išli na zemljišnik i katastar, a onda i u javnog bilježnika, di sam potpisa darovni ugovor, reka je da ne tribaju svjedoci, da će on to sve platit, da mu virujen. I virova san, a onda ga je nakon po godine, tamo u dvanaesti misec nešto puklo, reka mi da moran izaći iz njegovog stana... I izaša san, šta ću – ravnodušnim glasom prepričava nam Duplančić dok sjedi na poluraspadnutom madracu i pali voštanu svijeću koja je u mračnim zimskim noćima njegova jedina svjetlost. Pitamo ga je li dug zbog kojega je izgubio stan uopće postojao, a on odgovara da je, kako su mu rekli na Fini, dug oko "iljadu eura".
– Kad me izbacija na ulicu, bija sam jedan dan u "MoSta", prespava i nisam moga tamo ostat. Spava sam vani di sam stiga, po parkovima, klupama, bija sam jedno vrime u Spinutu u nekoj baraki, snađen se. Nisan od onih koji mole, ne tražim milost, sam se snalazin po onoj "Uzdaj se u se i u svoje kljuse". Jaketama se pokrijen po nogama, jednu sam dobija, a jednu sam naša. Gori se zakopčan u ovo šta nosin na sebi, nabijen kapuljaču na glavu i uspijen cilu noć prispavat... Uspijem ja priživit od socijale, izvučen se, skupljam boce... – govori nam.
Pitamo ga zna li itko od institucija za ovakav njegov život.
– Ma zna, zadnji put sam bija u Socijalnom, pa su mi rekli ka vidit ćemo, doći ćemo vidit di živiš... Ma je, niko nije doša, ništa od toga nije bilo i nisam više ni iša kod njih – osmjehuje se Dragoslav. Zahvaljujući jednom prijatelju, s njegovom teškom situacijom upoznao se splitski odvjetnik Denis Kulušić, koji je Duplančića, kaže, "cili život viđa u Slavićevoj".
Zgrožen i iznenađen pričom, ne vjerujući da je ovako što uopće moguće, odmah je prionuo na posao i prije mjesec dana je protiv J. V.-a zbog prijevare podnio kaznenu prijavu splitskom Općinskom državnom odvjetništvu, a od Općinskog suda je tužbom zatražio proglašenje ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju od 2. lipnja 2017. godine, te na osnovi toga i poništenje uknjižbe prava vlasništva nad stanom na Kamenu.
– Iz svega se jasno može vidjeti razina doloznosti (zlobe) i namjere osumnjičenog, koji je znao da oštećeni nema nikakvu bližu ili dalju rodbinu, koji je znao da je oštećeni u teškoj financijskoj situaciji i koji mu je prišao s jedinim ciljem, a to je da se domogne njegova stana. Prezentirao mu je dokumentaciju "ovrhe" koje će mu "odnijeti" stan ako ga ne prebaci na njega, dakle, prezentirao mu je jedino i spasonosno rješenje da ne izgubi stan uvjerivši ga da može živjeti u njemu do kraja života. Oštećenik je ugovor o darovanju nekretnine s osumnjičenim zaključio isključivo zbog toga što ga je on zastrašio da će izgubiti stan zbog ovrha ako ga ne prebaci na njega... Nije logično ni životno da bi itko dobrovoljno darovao jedini dom (jedinu nekretninu, odnosno nekretninu u kojoj živi), pa čak i bližoj rodbini, a kamoli poznaniku, i pritom svjesno otišao na ulicu i postao beskućnik – veli nam odvjetnik Kulušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....