Splićanka je kupila ruševno imanje pored Trogira i u njemu stvorila rajski vrt, posjetili smo ga i oduševili se

Znate ono kada puževi navale u velikom broju, pa se bace na vaše muke i trude, i gdje god prođu za sobom ostavljaju tragove ratnog pohoda.

E, imamo rješenje i za taj problem, i nisu ni pesticidi, ma nisu ni plastične čaše napunjene pivom, nego jedna najobičnija žaba krastača. Jer gdje god ona dođe, tu malih napasnika više nema. Doduše ona se često i sama naseli, bez poziva, birajući lijepe, čiste, uredne vrtove.

Jedna takva je tako jednog dana prošlog ljeta stigla u vrt obiteljske vile u zaleđu Trogira, a vlasnica mu je Splićanka, koja je kupila staro, načeto, ruševno imanje što je u tom trenutku moglo probuditi nadu samo vječnom optimistu.

Došli su radnici, krenula je obnova stare kuće, pilao se, brusio kamen, a ona se u svom tom metežu uhvatila kosine na kojoj je zamislila vrt.

Ja kopam rupe, a meštri luduju

– Ja sam samoj sebi rekla, eto tu će bit ta meka, podatna engleska trava, ovdi ljekovito bilje, tamo stabla murve, breze, trišnje, sve će bit u terasama punim mirišljavih mediteranskih grmova, ograđenih suhozidima.

I inače ja nisam tip koji će sidit i čekat.

Kako su radnici pilali kamen tako je prašina letala na sve strane, komadići stina ko projektili su padali okolo. A ja stojim tu kraj njih i kopam rupe za stabla.

Meštri su bili u ludilu, stalno su se na mene derali, tirali me, vikali da se maknem jer će me nešto nehotično pogodit, ozlijedit. Ali ja sam bila naumila iskopat rupe, i adio đaci – kaže nam vlasnica imanja.

Sve je prirodno, i energija dolazi od sunca

Ante Cizmic/Cropix

I kako je tekla gradnja kuće, tako je i vrt počeo poprimati obrise. Meštri od kamena su kosinu nivelirali u terase koje su obrubili kamenom.

Na tlo je stavljen plitak sloj zemlje i zasađena je trava dihondra. Ispočetka se to pokazalo kao pogodak, jer ovakav tip travnjaka nije tražio ni košnju, ni preveliko održavanje.

Ali nakon nekoliko godina hladnoća ga je nagrizla, a kosi teren zemlju odgurnuo prema kamenju suhozida. Ukazao se problem.

Svakodnevno održavanje

– I onda sam rekla, e nećemo tako, treba nać bolje rješenje. I uz pomoć stručnjaka pala je odluka da se donese pet kamiona zemlje, na koju smo postavili travu kupljenu u balama.

E to je posal, i evo reći ću svakom tko se za ovakav izgled vrta odluči, travnjak nalik mom treba svakodnevno održavati.

Najveći dio posla ide ujesen kada se sve dobro pognoji, kod mene je to bilo biognojivo, nakon čega ide postupak ventiliranja, aeriranja.

Ante Čizmić/Cropix

To se radi sa spravicom nalik noževima koji probadaju zemlju, vade staro korijenje, omogućuju dotok hranjivih tvari. Znate kako se kaže, neznanje košta, ono se plaća, pa zato ovim savjetom želim pomoći drugima kako bi u svom vrtu imali ovakvu prekrasnu zelenu, meku tratinu – veli naša sugovornica.

Proljeće nakon toga joj je donijelo ono što je željela, prekrasan zeleni tepih koji s buđenjem prirode prvo dobro pognoji. I svakog dana zalijeva dva puta dnevno.

Jest da računi za vodu nisu baš mali, vrt je velik, dug, cijeli dan izložen suncu. No troškove je srezala perlatorom, uređajem koji dozira protok vode, te tako radi uštedu kućnom budžetu. S ovim postupcima riješila je pitanje trave, no što je bilo s okolišem?

Nisam odoljela brezi, a smijali su mi se...

– U startu sam odlučila da vrt bude u mediteranskom štihu, pa sam na sve strane zasadila grmove lavande, ružmarina, mente, smilja, origana, pelina… I kadulje, koju sam brala u brdima i tu je presađivala. Nisam odolila jednoj brezici koju sam kao mladicu vidjela na splitskom Sajmu cvijeća.

Artičoka i ružmarin - čista Dalmacija

Ante Čizmić/Cropix

Odmah sam u glavi zamislila njezinu poziciju, pokraj buduće drvene sjenice. Svi su mi se smijali kad san je posadila, govorili da će propast, da to nije biljka za ovaj kraj. A evo im sad, krošnja joj je narasla do trećeg kata. Predivna je.

Imam i dvije murve. E i da, zaboravila sam lovorvišnju. E to je posebna priča – govori Splićanka.

Lovorvišnja služi kao zeleni visoki ogradni zid

Ante Čizmić/Cropix

Riječ je o grmu koji uz dobro održavanje može funkcionirati kao zeleni visoki ogradni zid. Ali da bi se to postiglo grm traži redovito gnojenje, svakodnevno zalijevanje, eliminiranje nametnika koji joj napadaju lišće, te rezanje suhih grana koje svake godine iz nepoznatog razloga "umru".

Najdraže mi je stavit ruke u zemlju

U biti vrt je pokazatelj velike volje i brige svog vlasnika. I onaj tko misli da je njegovu ljepotu riješio s nekoliko kupljenih i usađenih grmova cvijeća, koje će tu i tamo pogladiti, vrlo će brzo shvatiti da je promašio priču. Vrt nalik ovome iz naše priče iziskuje svakodnevnu brigu.

– To je poanta. Često me pitaju šta mi je najdraže u vrtu. Uvik kažem, stavit ruke u zemlju, sadit, kopat, micat korov, dohranjivat, gladit cviće, mirisat biljke. Nije patetika nego je tako.

Ante Čizmić/Cropix

Volim taj osjećaj prirode, ajme šta je to lipo. Lipo je i sist pod sjenicu i stavit bose noge na travu. Ako oćeš vrt nalik ovome, onda se tribaš, dušo moja, i pomučit.

Nakon devet godina rada ja sam dobila ovu moju lipotu, koju sada samo treba u ovakvom obliku nastavit održavat – pojašnjava nam vlasnica prekrasne okućnice u zaleđu Trogira.

Gledam 'Vrtlaricu', guglam, pitam struku

Na višim razinama vrta nalazi se i nekoliko malih povrtnjaka punih svakojakog povrća. Veli da joj povrtni plodovi nisu puno veliki kao kod drugih, a to objašnjava time što koristi humus iz svojih vrtnih kompostana.

Nekoliko terasa ispod nalazi se i bazen na kojem utažuju žeđ brojne lastavice. Veli i kako se s godinama rada konačno ukazala sva moćnost njezine zelene oaze.

Ante Čizmić/Cropix

– Učim i dalje, volim na TV-u pogledat emisiju "Vrtlarica" u kojoj se može doznati puno odličnih savjeta. I puno guglam, čitam, pitam stručnjake šta mi je za radit. I uživam, jesam stvarno – veli nam sva ponosna na svoje malo remek-djelo naša Splićanka.