NA MARGINI

Splićanka koja danas svima pomaže, nekad je skupljala boce: Kad sam bila na dnu, on mi je prvi pružio ruku i pogledao me

 Tom Dubravec/Cropix

Udruga Empatija osnovana je prije godinu i pol dana, a sve njihove aktivnosti nalaze se u Facebook grupi Empatija Split koja je namijenjena onima kojima je potrebna pomoć te onima koji su im je spremni pružiti.

Da živimo u izazovnim vremenima, potvrđuje činjenica da je mnoštvo onih kojima je potrebna pomoć, a najčešće je riječ o najosnovnijim, egzistencijalnim potrebama.

- Kao grupa djelujemo osam godina, a kao udruga oko godini i pol dana. Budući da smo mlada udruga, u prvoj godini djelovanja, nemamo mogućnost traženja poticaja, sudjelovanja u natječajima i slično.

Dobili smo od Mjesne zajednice ovaj prostor, ovih 19 kvadrata u Gradskom kotaru Plokite i sad smo tu - kaže Jagoda Laco, voditeljica Udruge, koja je malo u prostorijama, a uglavnom je zadužena za terenski rad.

image

Jagoda Laco

Tom Dubravec/Cropix

- Ja sam malo na terenu, malo ovdje. Uz mene imamo i druge volontere. Tu je naša Tea koja uz svoj primarni posao ovdje volontira i pomaže koliko joj to dopuste obaveze.

Puno pomaže i teta Lada, ona je trenutno u penziji i oduvijek je bila velika humanitarka i prije nego što nam se pridružila. Nakon teških životnih situacija s kojima se nedavno suočila, rad u udruzi pomogao joj je.

Čak i naš knjigovođa je tu volonterski, bez naknade. Ne želimo nikakvu proviziju koje su nam se nudili u zamjenu za pomoć. Kakva je to pomoć ako očekujete nešto zauzvrat? Treba pomagati bezuvjetno - kaže Jagoda.

Budući da je i ona prošla kroz teške životne probleme, zna kroz što prolaze oni koji su se našli na margini društva u nesigurnoj egzistencijalnoj situaciji.

- Ja sam nekoć skupljala boce i metale i teško sam živjela. Samohrana sam majka, sama sam odgojila sam svoju djecu i meni više od toga ne treba.

image
Tom Dubravec/Cropix

Znam da je društvo puno predrasuda i da ljudi često imaju krive predodžbe o onima koji nemaju gdje živjeti i sl. Ljudi vas izbjegavaju pogledati u oči, a ako i odluče pomoći, pritom gledaju u pod.

Moram spomenuti pokojnog splitskog fotoreportera i humanitarca Zorana Ercega. Kad sam bila na samom dnu, on mi je prvi pružio ruku i riječ utjehe gledajući me ravno u oči. To me duboko pogodilo i dan danas pamtim taj događaj koji mi je dao nadu i vjeru da ne odustanem - prisjeća se Jagoda.

Sada je ona ta koja se svim silama trudi pomoći kome god može, no nije lagano jer - problema je previše.

- Nastojimo djelovati na području Hrvatske, no u fokusu nam je Dalmacija, Split i okolica. Ne stignemo ni ovdje sve jer je doista puno problema, a ne možete svima ni pomoći. Ljudi se nalaze u lošim situacijama, prepušteni su sami sebi, nemaju nikoga. Teško je reći konkretnu brojku jer neki odlaze, neki dolaze - kaže.

Suočeni s mnogo socijalno ugroženih građana i u želji da svima pomognu, i volonterke ove udruge su izložene javnosti i kao takve na meti raznih optužbi.

- Nastojimo svima pomoći, no neke stvari nadilaze naše mogućnosti. Kad ne možete pomoći, prozivaju vas, optužuju, prijete... Ima svega i ne ide uvijek glatko, pa treba biti spreman na sve. Kad sam ušla u ovo, znala sam u što se upuštam i ne bojim se nikoga.

image
Tom Dubravec/Cropix

Zahvaljujući građanima koji će rado pomoći, udruga je prikupila dovoljno potrepština, pa tako ne nedostaje školskog pribora, odjeće i obuće, higijenskih potrepština, a ni hrane.

- Čak imamo i neke vjenčanice koje dođu uzeti cure koje si ne mogu priuštiti kupovinu ili najam vlastite haljine za vjenčanje, pa im tako uljepšamo i olakšamo taj veliki dan. Imamo doista puno tih osnovnih stvari i zahvalni smo ljudima što su toliko angažirani i pomažu.

Najveći problem je pronaći im smještaj. To je nemoguća misija. Gdje smjestiti one koji su na ulici i koji nemaju gdje prenoćiti? Nemamo nikakvu mogućnost, nikakvu opciju, ništa - kaže Jagoda koja smatra kako Grad Split možda ima rješenje.

- Grad je prepun praznih prostora koji zjape prazni. Oni su u gubitku jer moraju plaćati režije, pričuve i ostalo, a prostori se ne koriste. Zašto ih se ne bi iskoristilo tako da se da ljudima kojima je to prijeko potrebno?

Maja Đerek nam je obećala pomoć i rekla nam je što je sve potrebno učiniti kako bismo došli do našeg cilja, no budući da je dobila otkaz, ne znamo što će biti.

Ističe kako je najveći problem u institucijama koje ne rade svoj posao.

image
Tom Dubravec/Cropix

- Problem je što se ne zna čiji je to problem. Ne možemo mi donositi odluke, nismo institucija, nismo Država - završna je misao hrabre i uporne Jagode koja svakodnevno vodi razne bitke kako bi drugima pružila nadu i omogućila im bolji život.

Bez predrasuda, bez osuđivanja. Onu nadu koju je njoj nekoć davnu pružio gosp. Erceg, koja ju je potaknula da se ne predaje koliko god se činilo nemoguće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. veljača 2024 19:06