Nema nam druge nego put pod noge, pa kud svi Turci tu i mali Mujo. I onda pravac u 99 kilometara udaljeno Posušje kako bismo na licu mjesta shvatili zašto pola Splita priča o Jelici Koštro, i na frizuru joj u pohode dolazi.
Ma šta pola Splita, evo vam žena iz Komiže koje zbog bojanja kose ili pramenova prođu preko Visa, mora, Splita, Imotske krajine, granice. I opet se u istom danu vraćaju natrag na otok, sve lijepe ko kontese Nere.
E da su samo one, stižu u Posušje i Hvaranke, Bračanke, Korčulanke, Šibenčanke, žene od Dubrovnika, iz Zagore, iz cijele Dalmacije. O Imoćankama vam nećemo ni pričati, one su tu kao doma. U Posušju se već duže vrijeme događa regionalni balkanski united colours od ženskog svita.
Vidjeli smo to svojim očima, registracije na vozilima nam sve govore. A unutra ćakula, od di si, od gdje si, od kuda si bolan, na dan posjete samo još od đe si i od gde si, čuli nismo. Ali ima bogme i toga.
Žene sjede, pričaju, smiju se, kafenišu, uspoređuju cijene iz svojih krajeva. Pričaju nam, u Hercegovini se isplati raditi frizura jer je sve 30 i više posto jeftinije nego, primjerice, u nekim splitskim salonima. A u nekima od tih salona pramenovi na dugu kosu uz bojanje izrasta i feniranje, skaču i više od 160 eura. Cijene se kao suho zlato, skuplji su nego brojni itekako bitni pregledi kod liječnika u privatnoj praksi. I zato, idemo mi Posušju u posjet, da vidimo što se to u Hercegovini događa.
– Isplati li se, naravno da mi se isplati, 30 do 50 posto je jeftinije nego u Splitu, dobijem vrhunsku frizuru, preparati koje koriste su vrhunski, kad odbijem iznos za gorivo još uvijek je cijena niža nego u Splitu. Pa pogledajte vani koliko je splitskih tablica, a uz njih i iz brojnih krajeva BiH. Kada sam već tu, napravim često i pedikuru ili nokte, zašto ne, sve je isplativije. I nije to samo pitanje cijene, Jelica je majstor kolorist, edukator, vrh – kaže nam Vesna iz Splita.
Od usta do usta
Halo, Vitez, čujemo li to dobro? O da, iz njega je u Posušje stigla Dragana, prekrasne duge plave kose, koja je do Jelice samo zbog frizure vozila 2,5 sati. Toliko će joj trebati i za natrag. Ako bi trebalo, i više bi putovala samo da bi kod nje napravila pramenove. Kimaju nam glavama i druge ženice s kojima smo se se napričali u iščekivanju gazdarice. A gazdarica, Jelica, prekrasna mlada žena, nema vremena ni za piš, ni puš-pauzu, ne haje ona za novinare, a nema ni potrebe, reklama njoj ne treba, ima ona svoju vojsku koja priču širi od usta do usta.
– Najluđe je ovdje ta njena politika, a to znači da sve ideje žena za koje ona misli da su nerealne za izvedbu, odbacuje već na vratima. Ima situacija i kada nekima već u startu odmah poruči "hajde ti bolan kod nekog drugog, frizera barem ima kolko oćeš". Da vidiš tih šokova, tog čuda, one bi i platile ne znam koliko, ali kada Jelica nešto zacrta i kaže, nema naprid – pojašnjavaju nam žene.
Smije se na ovu priču i Splićanka Alenka Milano, profesorica glazbe, jedna od najpoznatijih hrvatskih pratećih vokala, bliska prijateljica i dugogodišnja Severinina poslovna suradnica. Ima i godina i godina da iz Splita kod Jelice dolazi. I vrlo često s njom u Posušje pristiže i njena ženska ekipa, sedam prijateljica iz Splita, s njima se druži još od djetinjstva. Ma stvarno?
– Daaa, stvarno. Ja sam ovdje stalno, ali pridružuju mi se i one, i najbolje je kada sve zajedno dođemo na frizuru. Nama je to kao jednodnevni izlet u Hercegovinu, napravimo frizure, odemo na ručak, u spizu, obiđemo neko lipo misto. Sve je ovdje jeftinije. Masu svita iz Splita, iz ovog našeg kraja ovdje dolazi. Ja osobno nisam bila zadovoljna sa splitskim frizerima, neko vrijeme sam se sama bojala, ali kada sam čula za Jelicu moj put se od tada zna, Posušje evo me – veli nam Alenka.
Soba za miran bijeg
A onda je Jelica uhvatila pet minuta pauze, pa smo je ščepali, posjeli kraj nekog čuda od masažnog stola, koji je prva imala i u BiH i u Hrvatskoj. To je već svjetska klasa, takozvana soba za miran bijeg. Stol vas masira dok ležite, a u tom vam položaju djelatnica još i pere kosu i masira glavu. Jelica se smije kada je pitamo je li ga probala, nema ona za to vremena, njene su ženice uvijek prije na redu.
Skromna je, kaže da je počela u selu deset kilometara od Posušja, u jednom malom salonu u kojem je uvijek bilo krcato žena. I tu su joj Splićanke, Dalmatinke dolazile. Putem je posao rastao, preselila se i u novi prostor, postala je edukator, prošla brojne sajmove, edukacije, u BiH donijela najbolje preparate sa svjetskog tržišta. Ovo joj je ljubav od djetinjstva, htjela je to od kada zna za sebe.
– Nisam ja ništa posebno, ima puno dobih frizera na tržištu. Ali imam taj talent i volim, i volim ovaj posao. I ništa drugo u svom životu nisam htjela biti, samo frizerka. I dandanas se noću budim i mislim se šta novo da napravim, uvedem, koju novu tehniku da izučim. Znanje je sve. Idem puno na sajmove, vodim i moje cure. I istina je, imamo žene koje nam dolaze iz Požege, iz Zagreba, iz Njemačke. Iz Splita, putuju do mene i po sat i pol, ništa im nije teško. A onda ih ja s vrata pitam "pa jeste li svoje, je l‘ vam slabo kad dovde dolazite, a u Splitu imate toliko frizera, šta van je bolan". A one se smiju, to je ta naša slična energija – veli Jelica.
Kaže se da kad nešto puno želiš, onda se to u životu i ispuni. Ona je htjela biti frizerka. I okupljati ljude oko sebe.
– Pazi šta želiš da ti se ne ispuni – zvonko se nasmijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....