Poznati urbanist Gojko Berlengi nedavno je za "Slobodnu" izrekao mišljenje da se Split nakon izgradnje više od 1100 stanova iznad Korešnice neće značajnije širiti sa stanogradnjom.
– S obzirom na to koliko ima stanova i stanovnika u našem gradu, kad se podvuče crta na idućem popisu stanovništva koji je planiran za iduću godinu, pa to čujemo, onda će biti iznenađenja. Ogroman broj apartmana je na rubu profitabilnosti, a blokira stanove. Stambena potražnja u odnosu na demografsku dinamiku ne opravdava nikakva širenja grada – kazao je Berlengi.
Zadnji popis stanovništva bio je 2011., što znači da bi već dogodine trebao biti novi, nakon kojeg ćemo službeno doznati koliko građana živi u Splitu i jesu li u pravu pesimisti. Pokušali smo procijeniti kakvi su trendovi u gradu pod Marjanom na temelju podataka koje Državni zavod za statistiku (DZS) daje o demografskim kretanjima svake godine u Hrvatskoj.
Gledali smo godišnje podatke od 2011., koju smo uzeli kao početnu i ujedno popisnu godinu u kojoj je Split imao 178.172 stanovnika, pa sve do 2019. kao zadnje godine koju je DZS nedavno statistički obračunao. Recimo odmah da nemamo podatke o onom o čemu se najviše pisalo - odseljavanju, kao ni o useljavanju u grad.
Za te podatke će ipak trebati pričekati popis stanovništva. Premda ne možemo dati konačni broj koliko građana živi u dalmatinskoj metropoli, imamo podatke koji mogu sugerirati hoće li nas na idućem popisu čekati ugodna ili neugodna iznenađenja. A u skladu s tim možemo zaključiti i je li odzvonilo velikim stanograditeljskim projektima, poput novog Splita 3.
Podaci koje imamo od DZS-a su o rođenima, umrlima, broju sklopljenih brakova i o broju razvoda u Splitu. U rasponu od 2011. do 2019. najmanji demografski minus bio je u prve dvije godine (2011.-2012.). Tada je broj umrlih u najmanjoj mjeri premašivao broj rođenih.
U 2011. broj umrlih je bio veći za 108, a iduće godine stvar je bila još bolja, jer je negativni trend bio na najnižem stupnju u Splitu, na "minus 45", što je najbolji rezultat proteklog desetljeća. Međutim, već idućih ljeta brojke se naglo kvare.
Ukupno je od 2011. do 2019., odnosno u drugom desetljeću 21. stoljeća, broj umrlih u Splitu nadišao broj novorođenih za čak 2866 osoba. Odnosno, Split je u odnosu mrtvi-novorođeni u zadnjih desetak godina izgubio jedan manji gradski kotar ili je, za usporedbu, nestao gotovo cijeli Stobreč koji je, primjerice, na prošlom popisu službeno imao 2978 stanovnika.
Ništa nije bolje bilo ni što se tiče sklapanja i razvoda brakova. Prve dvije godine u ovom razdoblju (2011.-12.) su ponovno najbolje, jer je u njima bio najbolji odnos parova koji su stali pred oltar i onih koji se više nisu vidjeli u zajedničkom životu. U svakoj od te dvije godine bilo je oko 800 zasnivanja brakova i manje od 200 raskida bračne zajednice.
Dakle, gledano po godini, manje od četvrtine brakova se tada razvrgavalo, što je bio najbolji prosjek. Također, 800 brakova po godini je među najboljim rezultatima, jer idućih godina stvari i tu odlaze po zlu.
{embed_photo}1506024{/embed_photo}
Razvodi po godini dosežu i više od 50 posto, a istodobno opada broj sklopljenih brakova. Tako je od 2011. do 2019. sklopljen 7221 brak, a u istom razdoblju bilo je 2648 razvoda. Drugim riječima, prošlo desetljeće je počelo tako da se svaki četvrti brak razvodio, a nastavilo se u znatno negativnijem tonu. Statistika kaže da će se u Splitu na manje od tri braka (2,7) jedan - raspasti.
Kad sve zbrojimo, negativni su trendovi u pitanju broja rođenih i umrlih, kao i u broju sklapanja novih brakova i razvoda. U svemu ne valja zaboraviti i na problem iseljavanja mladih iz grada prema susjednim područjima poput Solina, Kaštela i Podstrane, ponajprije zbog koliko-toliko jeftinijih stambenih kvadrata, ali i zbog odlazaka izvan države.
Ukratko, teško je naći razlog zašto bi nakon Korešnice – gdje se POS-ovi stanovi obećavaju još od druge polovice 2000-ih, kada je gradonačelnik bio Ivan Kuret – trebalo graditi veliki zahvat poput novog Splita 3.
Kad se po društvenim mrežama i na internetskim forumima raspravlja je li Splitu potrebna intenzivna stanogradnja, oni oprezni upozoravaju da već sada ima puno praznih ili polupraznih stanova u kojima su po dvoje starijih ljudi ili u njima žive samci. Oni koji bi da se vrte dizalice po gradu kažu da danas mladi ne vole živjeti s više generacija u istim kvadratima. Upozoravaju i da učestali razvodi dovode do potražnje za novim stanovima.
No, baš zato ostaje vidjeti hoće li, a i zbog nastale ekonomske krize, ljudi ubuduće biti oprezniji pa ne srljati u stambene kredite, ako je velika vjerojatnost da bi im se brak mogao raspasti? U svakom slučaju, nakon ovih brojki još više zvuči nerealno obećanje koje je prije godinu i pol dao gradonačelnik Andro Krstulović Opara, da će se, prema Masterplanu, u Kopilici izgraditi 9000 stanova za oko 20 tisuća stanovnika.
No, ako je upitno hoće li biti velikih urbanističko-arhitektonskih zahvata, to ne znači da se neka zgrada ne zida možda upravo u vašem kvartu. Naime, da bi održali visoke cijene stanova, poduzetnici ih danas nude manje nego što ih tržište traži. Zato se intenzitet gradnje smanjio u odnosu na desetljeće ili dva ranije, a umjesto novih četvrti po gradu niču interpolacije. U poodavno komunalno oformljene i opremljene kotareve "utiskuju" se manji objekti.
Što se tiče kupnje stanova za apartmane, hiperinflacija privatnog smještaja dogodila se u prošlom desetljeću. No, pitanje je hoće li se nastaviti u trećoj dekadi 21. stoljeća, ne samo zbog COVID-a, već možda više zato što su privatni apartmani sami sebi postali prevelika konkurencija.
{infobox-gray_full}198712{/infobox-gray_full}
{infobox-gray_full}198714{/infobox-gray_full}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....