Dok pogotovo mlađi među nama na rubu očaja već zazivaju – "samo da mi se negdje više isplesati, ispjevati i otkačiti!", među vlasnicima utihnulih noćnih klubova sve je više onih koji i bez tako priželjkivane opojne atmosfere gube tlo pod nogama.
Ponukani "crowdfunding" kampanjom kojom u "Judinom drvu", pritisnuti dugovima prema najmodavcu nastoje održati djelatnost, istražili smo u kojem je stanju splitska klupska scena, te čemu se možemo nadati jednom kada se "odmrzne".
Naime, naišavši na manjak razumijevanja od strane najmodavca Miro Burić, vlasnik ovog kluba na rubu grada, prikuplja donacije za spas poslovanja, a u okolnostima koje uvjetuju njegov "hod po žici", osjećaji su mu, kaže, podijeljeni.
– S jedne stane drže nas ljubav i ponos koji osjećamo kroz ovu kampanju, podrška umjetnika i publike, a s druge nas boli što novci predviđeni za spas sličnih sadržaja nisu raspodijeljeni kako bi trebali biti.
Ništa bez publike
Na natječaju Hrvatske glazbene unije (HGU) nazvanom "Jer svirati se mora" nitko iz Splita nije dobio ništa. Cijeli su iznos podijelile dvije firme, od čega je jedna čak dobila 10 tisuća kuna za održavanje koncerta u "Judinom drvu", a nas, budući da nismo dobili ništa, iako smo se prijavili s četiri projekta, do tada možda i ne bude. Ni uz postojeće mjere, uz dugove koji su se nakupili u razdoblju kada njima nije bilo obuhvaćeno pokrivanje troška hladnog pogona, nama bez podrške publike nema budućnosti – ističe Burić.
Ma kako dramatičan, njegov se scenarij Luki Žižiću, vlasniku mnogima omiljenog kluba "Circus", koji je početkom mjeseca i službeno napustio svoju adresu, čini pozitivnim, jer, kako kaže, ostavlja prostor za nove svirke, s kojima se sam, kaže, oprašta.
– "Circus" je zatvoren i u ovom trenu ne znam hoće li ikada više otvoriti svoja vrata. Deset godina svoga života uložio sam u promicanje autorske glazbe, organizirao više od 600 koncerata, da bi me država napala sada kada sam najslabiji, i to ne svojom krivicom – govori nam Žižić, otkrivajući što ga je primoralo na stavljanje ključa u bravu.
Kako navodi, obročno plaćanje poreznog duga u iznosu od 120 000 kuna nije mu odobreno, jer su njegova primanja za to nedostatna. A kakva bi bila -pita se naš sugovornik, ističući kako, poput drugih u branši ovisi o naknadi isplaćenoj kroz mjere zadržavanja radnih mjesta. Ne uspije li, kaže, podmiriti dug kroz 120 dana, slijedi mu stečaj i naplata iz imovine, koja prijeti oduzimanjem skladišta, jedine preostale vrijednosti tvrtke, koje će se u tom slučaju trajno ugasiti. Ne napada, ističe, poreznu, jer se svjestan da samo rade svoj posao, niti bježi od obaveza, već samo traži vremensko razumijevanje.
Kvaka 22
- Ovdje postoji ta kvaka 22 gdje se vrtimo u krug jer država traži da platimo dug, a ne daje nam da radimo, ali i domino efekt, jer uz gubitak posla i prostora gubimo i skladište, pa gasimo firmu i svi idemo na burzu. Ovaj sam posao gradio godinama, i za njega postoji budućnost, jer autorska glazba zaslužuje podršku. Za njenu će budućnost veliku ulogu će imati ZAMP, HDS, Ministarstvo kulture i ostale institucije, bez kojih će opstanak biti težak i kompliciran- navodi vlasnik kluba čiju su priču prepoznali u Udruzi Glas poduzetnika, reagiravši prikupljanjem sredstava za spas poduzeća, ako već ne kluba. - Ja sam ih silno zahvalan na dobroj volji, ali ne bih išao dalje s time, jer znam da je ova pandemija uvjetovala i puno gorih priča i težih sudbina. Nekako ću se već snaći, ali Cirkus, kako stvar stoje, za sada možete zaboraviti - dodaje Žižić.
– Ja sam im silno zahvalan na dobroj volji, ali ne bih išao dalje s time, jer znam da je ova pandemija uvjetovala i puno gorih priča i težih sudbina. Nekako ću se već snaći, ali "Circus", kako stvar stoje, za sada možete zaboraviti – dodaje Žižić.
Na tragu plesnih koraka interesirali smo se i za sudbinu "Jazzbine" koja je svoja vrata zatvorila s prvim "lockdownom", da bi od nekadašnjeg voditelja neslužbeno doznali kako je tadašnja reakcija vlasnika, možda dalekovidna, bila i nepovratna, te kako klub kao takav više ne postoji.
Neslužbenu izjavu dobili smo i od "Centrala", iz kojeg su nam kazali kako u ovom trenu ne daju izjave za javnost, ali i iz kluba "Vanilla", koji svojim programima njeguje drugi spektar glazbenog izričaja.
– Nekako se krpamo s mjerama koje pozdravljamo. Preživljavamo, tko ima neke zalihe, lakše mu je. Nama je najvažnije da su nam radnici donekle zbrinuti i da se ova pandemija više riješi. Bilo bi bolje da se nije popuštalo ovim pritiscima ugostitelja i da je sve ostalo zatvoreno do svibnja, pa da se situacija smirila i odradila sezona. Ovako ne znamo što nas čeka, ali znamo da ćemo biti spremni otvoriti čim prilike to dopuste – doznajemo iz "Vanille".
Doprinos entuzijasta
U povoljnijem položaju je i klub "Kocka", koji posljednjih 19 godina funkcionira u okviru Koalicije udruga mladih, i to u najmu gradskog prostora. Negativan utjecaj pandemije i sami su, kako navode, osjetili, a brojna otkazana gostovanja usporila su razvoj i napredak udruge. Naglasivši kako već dugi niz godina ne ostvaruju prihod iz gradskog proračuna, ističu kako njihova održivost počiva isključivo na nesebičnom doprinosu entuzijasta.
– Sav sadržaj koji produciramo produkt je naše ljubavi prema onome što radimo i težnje da potičemo i stvaramo alternativnu kulturnu scenu, a sve što radimo je isključivo volonterski i neprofitno, te smo zato i uspjeli opstati u ovako teškoj situaciji – kaže Vedrana Krstulović-Relija, predsjednica KUM-a.
Noćna slika grada jednom kada Stožer više neće imati glavnu riječ, po svemu sudeći bit će neprepoznatljiva. Naša sanjarenja o druženjima uz pjesmu i ples, ovisno o ukusu, još bi neko vrijeme mogla ostati u domeni mašte, dok će oni ozbiljnije pogođeni situacijom prizemnije, čini se, maštati tek o – egzistenciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....