Ne baš pozitivno iskustvo s KBC-om "Sestre milosrdnice" i tamošnjim Zavodom za neurokirurgiju, kojem je do prije tri dana na čelu bio u prošli petak uhićeni, a dan poslije na slobodu pušteni dr. Krešimir Rotim, imaju dvije naše čitateljice i članovi njihovih obitelji kojima je bila potrebna zdravstvena skrb.
Sve su nam ispričali pod uvjetom da ostanu anonimni. Priča prva počinje 2018. godine. Mladi pomorac (puni podaci poznati redakciji) muku je mučio s bolovima u kičmi. Službena dijagnoza bila je protruzija na kralježnici (propadanje diskova). U splitskoj bolnici liječnici su njegovoj sestri preporučili da pomoć potraži u Vinogradskoj, upravo kod dr. Rotima koji se vratio iz Amerike i važio za ovdašnjeg pionira PLDD metode (laserska dekompresija diska).
- Zahvaljujući vezama koje sam povukla u Zagrebu, uspjeli smo prvi pregled dogovoriti u siječnju. Sjećam se da je bio veliki snijeg na putu, ali smo se nekako uspjeli probiti do Zagreba. Primio nas je dr. Rotim i nakon što je obavio pregled, rekao nam je da je brat kandidat za operaciju. Vratili smo se u Split da bi nas nakon nešto više od tri mjeseca zvali da brat dođe na operaciju, i to dan prije Uskrsa. Bilo nam je malo čudno, ali smo računali da je tih dana manja gužva i da će možda prije doći na operacijski stol nego u nekom drugom razdoblju. Osim toga, problemi s leđima postajali su sve veći – priča nam naša sugovornica.
Da se nešto čudno događa, shvatili su nakon što je brat obavio potrebne obrade za operaciju.
- Dr. Rotim dolazio je iz jutra u jutro do njegova kreveta i najavljivao da će zahvat biti obavljen idući dan i da, eto, bude spreman u svojoj glavi. Nakon 10-12 dana što bi svanuo idući dan, ali operacije nije bilo, ja sam sjela u auto i otišla u Zagreb, jer su mi stvari počele postajati sumnjive, u najmanju ruku čudne.
Brat mi, kada smo ostali nasamo, kaže da se on nema na što požaliti, da jede i pije, ima besplatan internet, ali se oboje pitamo kako se to isplati državi. Pada nam na pamet da nešto na odjelu možda hoće od nas, ali ne znamo treba li i koliko nekome dati. Ja sam se idući dan vratila u Split, ali agonija je trajala još nekih sedam, osam dana. Konačno, dvadeseti dan javlja se brat ujutro i kaže da ga evo voze u operacijsku salu. Mi svi sretni, ali on se ubrzo opet javlja. Kaže da su ga uspavali, a onda i probudili iz narkoze neobavljenog posla.
Dr. Rotim je napisao otpusno pismo i u njemu naveo da brat ipak nije kandidat za operaciju. I on i mi iznad glave smo imali tisuće upitnika i sumnji – prisjeća se naša čitateljica i nastavlja:
- Kada smo bili na pregledu, bio je decidiran da jest. Isto je valjda mislio i kada ga je nakon nekoliko mjeseci zvao da dođe u Vinogradsku, pa onda iz dana u dan u bolnici, kada je sam dolazio u sobu i najavljivao zahvat iduće jutro. Hoću reći da je sve to liječnik kalibra za koji se predstavlja da jest, znači vrhunski stručnjak, mogao brže zaključiti. Nama je jedino ostalo zaključiti da se od nas nešto očekivalo. Odlučila sam sve prijaviti jednoj udruzi pacijenata, uzela obrazac i počela ga ispunjavati, ali me dočekalo pitanje je li tražio novac. Nama to nitko nije tražio, ali je očito da je dolazeći svaki dan dr. Rotim očekivao nešto s naše strane.
Mladi pomorac je dobre tri godine nakon toga nastavio trpjeti bolove, da bi potom ponovno završio u Vinogradskoj. Sada kod dr. Ante Subašića, kojemu je, nakon što je Rotim pušten iz pritvora i otvorio godišnji odmor, do daljnjeg prepušteno upravljanje Neokirurgijom u Vinogradskoj.
Novinari su odmah doveli u pitanje takvu odluku ravnatelja Davora Vagića, jer dr. Subašić ne samo da je bio zamjenik Rotimu u državnoj bolnici, već i poslovni partner u njegovim privatnim poliklinikama, obavljajući tamo preglede i zahvate.
- Što se tiče našeg slučaja i dr. Subašića, nakon što je obavio laserski zahvat, ali ne isti koji je predlagao Rotim, i moj brat otpušten nakon nekoliko sati, više nikada se nije udostojio javiti se, a kamoli pregledati ga. A poslali smo na desetke mailova, zvali nebrojeno puta za kontrolu. Zar to nije čudno?!
Pomorac je na kraju još jednom operiran u splitskoj bolnici, ali finale ovog slučaja je takvo da više nikada nije kročio na brod. Ostao je doživotni invalid.
Priča druga odigrala se prije nešto manje od tri godine. Sredovječni Splićanin doživio je moždani udar dok je bio u Zagrebu. Najbliža bolnica bila je ona u Vinogradskoj.
- Nakon što je mom ocu operiran mozak poslije moždanog udara, pojavio se Rotim. Izrekao je hrpu dijagnoza koje se nikada ranije nisu pojavile u očevom kartonu, proglasio ga skoro pa mrtvim. Čekalo se, po njima, samo da umre. Meni je to bilo čudno, jer otac je davao znakove života. Bio je čak u mogućnosti na naše traženje stisnuti šaku.
Vrhunac je, međutim, bio kada je Rotim rekao članu moje obitelji da posjeti više nisu dozvoljeni radi korona mjera. Istodobno na Rebru, ali i drugdje, takvih mjera nije bilo. U tom trenutku odlučili smo ga prebaciti u drugu bolnicu, konkretno na Rebro, pogotovo zato što sam uz pomoć informacija novinara i prijatelja iz odvjetništva shvatila da je Rotimu državna bolnica tek jedan zgodan hobi uz ozbiljno biznis carstvo koje je vodio što on, što članovi njegove familije – govori nam ova Splićanka.
Stvari s transferom pacijenta iz jedne u drugu bolnicu nisu išle glatko. Rotim, kaže, taj dan nije bio na poslu, ali je prilično glasno davao upute svojoj tajnici. Morao se na koncu uključiti i ravnatelj Vagić. Pojavio se čak i problem sa sanitetskim vozilom. Dok je obitelj vlastitim vezama rješavala tko će to odraditi, iz bolnice na Rebru su im javili da je pacijent kod njih stigao vozilom jedne privatne tvrtke koju su angažirali iz Vinogradske. Sve su odradili bez liječničke pratnje.
- Na Rebru je osoblje ostalo zatečeno u kakvom je stanju moj otac dopremljen. Kateter mu se ranije bio začepio, da ne govorimo o brizi za higijenu i ostalom. Za liječnike i osoblje Rebra mogu reći sve najbolje. Vratili su ga u život – tvrdi naša sugovornica.
S moći i utjecajem dr. Krešimira Rotima suočila se i kada je njezinom ocu trebala postintenzivna skrb.
- Saga o tome kako doći do Krapinskih toplica je posebna priča. Moj je dojam da samo određeni pacijenti iz Vinogradske tamo imaju pristup. Oca su s Rebra trebali poslati u toplice. Međutim, tamo ga nisu htjeli primiti. Daljnja briga je onda bila riješena u drugoj ustanovi, ali vrag mi nije dao mira. Otišla sam u Krapinske uvjeriti se u misterioznost prijema. Tamo nisam dobila nijedan odgovor na pitanje zašto nije primljen. Glavni razlog koji je isticala sestra koja me primila na porti bio je da je otac koloniziran bakterijama iz Vinogradske. Moj argument da su ionako svi pacijenti iz Vinogradske, pa se i pacijenti i bakterije mogu družiti, nije prošao – kaže.
Ni ona, kao ni sugovornica iz prve priče, ne može reći da ih je iznenadilo sve ono što se danas otkriva o poznatom liječniku iz Vinogradske. Ipak, tako brzi pad, što se našeg pravosuđa tiče, nisu očekivale.
- Mom bratu je nezaustavljivo propadala kičma, strašno je patio, a za to vrijeme se dr. Rotim naslikavao. Sjećam se one pompe s jumbo plakatima kada je otvarao jednu od poliklinika i njegove nasmiješene face. Ili, kada je kod Branimira Bilića gostovao u "Hrvatskoj za pet". Ne, to nije za pet, već čistu jedinicu! Zato sam ono jutro kada je uhićen od sreće zaplakala. Nazvao me i brat i rekao da ima pravde, pa neka i kratko traje – kaže sestra splitskog pomorca.
A sugovornica iz druge priče poručuje:
- Šteta što su građani tako ustrašeni pa se o ovom fenomenu tako malo javno govori. Takva situacija je put da nam bude još gore nego što jest.
O ovim slučajevima zatražili smo očitovanje KBC-a Sestre milosrdnice, ali ga niti nakon tri radna dana čekanja nismo dobili do objave ovog teksta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....