Kad je već običnom svijetu, koji je naučio "kidnuti" tamo negdje jednom-dva puta godišnje, tako teško palo što ne mogu bar na kratko poviriti u inozemstvo, kako je tek putopiscima, ljudima koji od putovanja i za putovanje žive?
Jurica Galić Juka, bio je toliko nemiran za vrijeme karantene, da se čak i kad su nam zabranili kretanje izvan županijskih granica, verao po vrletima Kozjaka, zalazio u špilje oko Splita i obilazio bunkere iz Drugog svjetskog rata, ne bi li održao formu i obožavateljima na YouTubeu i društvenim mrežama isporučivao nove, i nove sadržaje, kao da se koronavirus nikad i nigdje nije pojavio i na tren zaustavio cijeli svijet.
A onda su epidemiološke mjere pinku popustile i Juka je među prvima odlučio putovati izvan Hrvatske. U Tursku.
Na područja koja su nekada pripadala Mezopotamiji. I gdje postoje artefakti koji svjedoče o pulsiranju civilizacija jedanaest tisuća godina prije Krista.
– Dalmacija je izuzetno bogata arheološkim nalazištima, a njena se drevna povijest osjeća na svakom koraku, no prema jednoj Dari u Turskoj to je neusporedivo – konstatira svjetski putnik iz Splita pa priznaje da mu se na trenutke putovanje u uvjetima koje diktira COVID-19, činilo nemogućim.
Propadali letovi
– Dva puta su mi praktički propadali letovi koje sam bukirao, što mi je rušilo planove za godišnji odmor, da bi tek nakon godinu dana od zadnjeg putovanja u inozemstvo, uspio rezervirati let iz Zagreba za Instanbul koji je visio o koncu – priča Juka, kojem je PCR test stigao u zadnji tren, da bi mu se na samom ulasku u zrakoplov ispriječila još jedna potencijalna prepreka.
– Na aeorodromu je bilo toliko vruće, a na meni dvadesetak kila opreme, pa je postojala realna mogućnost da mi očitaju temperaturu koja je za liniju ili dvije iznad dozvoljene i da mi propadne putovanje u antičke gradove koje sam pomno planirao mjesecima.
Ipak, sve je dobro prošlo, a ja sam se uspio konačno dokopati Turske i grada Mardin koji inače vrvi turistima; međutim, tamo su me dočekali praktički samo domaći ljudi, a oni slabo ili nikako govore engleski – nasmijao se Juka jer taj je problem daleko iza njega, a dobro su se gubili u prijevodu.
Jedva je dobio sobu i automobil kakav mu je trebao, da bi sam krenuo u ekspediciju po turskom dijelu nekadašnje Mezopotamije, koja je, nismo to napisali bezveze, planirana kao iskrcavanje na Normandiju.
Evo vam samo deset posto od uzbudljivih točki s popisa lokacija koje je Galić obašao: arheološki lokalitet Dara, samostan Mor Hananyo, arheološki lokalitet Gobekli Tepe, utvrda Şanlıurfa, jezero Balıklıgöl, špilja Hazreti Ibrahim Halilullah, nekropola Kizilkoyun, arheološki lokalitet Harran, kamenolom Bazda Mağaraları, arheološki lokalitet Şuayb Şehri...
I sve je to pospremio u pet epizoda koje možete pogledati na njegovom YT kanalu.
No nije sve tako crno za (avan)turiste u doba korona. Juka je, veli, prvi put odradio posao kako treba. Po zanatu.
Nisu me 'derali' cijenama
– Sve sam dokumentirao fotoaparatom, dronovima i zapisao, uživajući u savršenom miru. Nigdje nije bilo dosadnih turista i njihovih selfija zbog kojih ti stalno upadaju u kadar, niti su me "derali" cijenama na svakom koraku kako to obično biva na poznatim destinacijama.
Zbog nesretnog koronavirusa cijene smještaja i hrane bile su dva do tri puta niže, a opet, mimoišle su me teške mjere izolacije koje sam osjetio samo prvog dana putovanja u mjestu u kojem je vrijedio policijski sat. Sve se drugo odvijalo normalno, osim što gužvi nije bilo – kaže Juka.
Što ga se posebno dojmilo osim Dare u kojoj su ljudske nastambe, kao u popularnijoj Kapadokiji, udubljene u stijene?
– Bio sam na jednoj posebnoj misi. Radi se o sirijskoj pravoslavnoj crkvi Četrdeset mučenika (Mor Behnam Kırklar Kilisesi) u kojoj se liturgija održava na starom aramejskom jeziku na kojem je govorio i Isus Krist. Crkva je sagrađena 569. godine.
Danas je mjesto okupljanja vjernika iz posljednjih tridesetak kršćanskih obitelji iz okolice Mardina – reći će pustolov kojeg na njegovim putešestvijama po domovini i regiji često prati prijatelj Saša Stojanović Sapa, a u inozemstvo supruga Sandra.
Politički vruć Mjanmar
S njim je bila na posljednjem predpandemijskom putovanju u Mjanmar koji je uvijek politički vruć, aktualan. U veljači prošle godine, tamo se opet dogodio državni udar.
– Ljudi su izuzetno ljubazni, ali se osjeti strah od vojske koja patrolira selima, a koja je u konfrontaciji s civilnom vlašću i policijom.
Za naš džep cijene su prihvatljive pa večera stoji dvadesetak kuna, a noćenje za dvoje u luksuznom hotelu s bazenom oko 150 kuna.
Najinteresantnije je to što su lica ljudi u Mjanmaru prekrivena žućkasto-bijelom kremom thanaka od istoimenog stabla. Ona ih, kako su nam rekli, štiti od jakog sunca, liječi akne i kožu čini glatkom – veli Sandra, koja je s Juricom obišla zlatni četverokut Mjanmara - Jezero Inle, Yangon, Bagan i Mandalay.
– Najfascinantnije su pagode, budistički hramovi kojih ima posvuda. Najčuvenija je stotinu metara visoka pagoda Shwedagon optočena zlatom i draguljima – priča Sandra, koju je očarala i slikovita vjerska procesija na rijeci kojom ljudi upravljaju brodovima klečeći na koljenu, dok drugom nogom, o kojoj je okačeno veslo - veslaju!
Kako Juka, koji je prošao sve faze internet evolucije od navijačkih blogova do stotine tisuća pogleda njegovih uradaka svih vrsta na YouTubeu, gleda na nove digitalne platforme i publiku koja ih prati?
Kerefeke i ispadi
– U posljednje se vrijeme događaju čudne stvari. Platforme poput Tik - Toka ili Instagrama dižu na pijedestal potpuno banalne sadržaje koji imaju nevjerojatan broj pregleda.
Bilo kakva kerefeka, ispad, nešto bizarno ili krajnje vulgarno, lijepi za sebe milijune pregleda i ma koliko bogat, zanimljiv ili egzotičan sadržaj ponudili, takvoj "konkurenciji" ne možete parirati.
No, ja sam se ipak kalio u analgnom dobu, odrastao sam uz "Slobodnu, kruv i mliko" pa i danas volim osjetiti papir pod rukama. Zato s guštom pišem za "Meridijane".
S jednakim žarom objavljujem moje video uratke na YouTubeu i ne mislim od toga odustati – uporan je Galić, koji se, unatoč činjenici da je veliki ljubitelj "digitalije", pomalo plaši svijeta koji dolazi.
– Jer će biti satkan od laži. Evo vam primjera. Ja se mjesecima pomno pripremam za moje ekspedicije. Koristim najskuplju opremu i držim se svih postulata snimateljskog zanata pa opet ne mogu "konkurirati" onima koji okrenu mobitel pravo prema suncu, a svatko zna da se to ne radi, pa snime nekakav sasvim bezvezan prizor.
Već za koji sat, ta fotografija, kao čisti produkt umjetne intelignecije a ne stvaralačkog entuzijazma, obilazi svijet. Ona je toliko umjetna i nevjerodostojna jer su na njoj dodavani elementi koji uopće ne postoje u pejsažu, a trebala bi popularizirati mjesto na kojem je snimljena.
Izmišljotina se prodaje za istinu
Dakle, radi se o potpunoj izmišljotini koja se prodaje kao gola istina i bez ikakvog truda, mara i uloženog znanja, osvaja društvene mreže. Nijedan ozbiljan putopisac ne može se nadmetati s influencerom početnikom jer je to sasvim druga publika, no te se instant zvijezde brzo ugase, a kvaliteta traje.
Moji pratitelji su ljudi iz Hrvatske i regije, te dijaspora s Balkana. Prodrijeti ću do svih koji razumiju hrvatski, koji osjećaju ovu moju priču, jer me uratci na engleskom ne zanimaju, toga ionako ima previše – zaključuje Juka, koji i dalje uspjeva kombinirati posao u zaštitarskoj tvrtki sa putovanjima, pisanjem za brojne časopise, snimanjem, montažom, fotografiranjem svega što mu stane ispred objektiva, a najviše ljudi čija ga lica i fizionomije umjetnički izazivaju.
U posljednje vrijeme čest je gost festivala putopisaca, gdje svojom neobičnom pojavom i još neobičnijim pričama, oduševljava publiku svih generacija.
– Oni koji putuju svijetom iz ljubavi i znatiželje, koji koriste svoje slobodno vrijeme i godišnje odmore da bi duhovno obogatili sebe i druge, ne mogu se uspoređivati s infuencerima kojima je putovanje posao i jedini izvor zarade.
Takvi često umjesto priča o atraktivnim destinacijama, nude falsifikate da bi "nabildali" broj pregleda i klikova pa tako za sebe vezali oglašivače.
To nas sve skupa odvlači u krivom smjeru jer više nikome neće biti važan sadržaj nego ambalaža, a tako se gubi svaki smisao upoznavanja publike sa skrovitim zakutcima ovog predivnog planeta, a reportaže svode samo na konzumerizam i profit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....