U lipnju je bez javnog predstavljanja dovršen projekt Masterplana, kojim bi se radikalno preuredilo Kopilicu i Istočnu obalu Gradske luke, o čemu smo nedavno pisali. Prije toga, za izrađivače Masterplana napravljena je "Studija predviđanja budućih potreba u sektorima demografije, ekonomije i turizma" koju je u veljači 2019. godine izradio Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).
Nju se predstavilo medijima, ali je uskoro pala u zaborav pa ovdje donosimo neke podatke, zajedno s onima iz Državnog zavoda za statistiku (DZS), uoči velikog popisa stanovništva 2021. godine, koji će pokazati koliko nas je ostalo u Hrvatskoj i u kojim gradovima i općinama.
To je zapravo druga demografska studija Splita - prije nje su 2015. naši ugledni demografi Stjepan Šterc i Ana Jurić napravili studiju koja je po svojim predviđanjima demografskog sloma koji očekuje Split bila toliko šokantna da je gradske vlasti nisu stavile na internet. Studija je predviđala da će Split pasti na 150.000 stanovnika.
Sve nas manje ima tu...
No, niti Studija koju je radio IRMO za Masterplan ne nudi razloge za optimizam. Prema procjeni koju je dao Državni zavod za statistiku, u Splitu je koncem 2018. bilo 170.419 stanovnika. Na popisu iz 2011. bilo je 178.192., a na popisu iz 2001. bilo je 188.694 stanovnika. Dakle, prije dvije godine bilo je osam tisuća stanovnika manje nego na zadnjem popisu iz 2011., odnosno, 18 tisuća manje negoli na popisu iz 2001.
U Studiji koju je radio IRMO navode se tri scenarija. "Osnovni scenarij" je onaj u kojem se ne poduzimaju nikakve mjere, prema kojem bi do 2030. u gradu bi bilo 138 tisuća žitelja, dok bi ih 2040. godine bilo bi ih samo 134 tisuće! Stanogradnja bi se vrlo usporila, te bi se u idućih 20 godina izgradilo nešto više od 1000 stanova.
{embed_photo}1531588{/embed_photo}
Usporedo sa opadanjem broja stanovništva rastao bi broj kućanstava, ali bi u njima bilo sve manje članova. Tako se predviđa da bi 2040. bilo skoro 70 tisuća kućanstava koja bi imala u prosjeku samo 1,93 člana.Također, stanovništvo bi bilo sve starije. Za razliku od opadanja broja stanovnika, ukoliko ovo s koronom ne prouzroči trajnije posljedice u turizmu, pritisak masovnog turizma bi nastavio rasti. Ukratko, ne poduzme li se ništa, budućnost Splita je da bude polupusti starački grad koji će u sezoni biti pod intenzivnom turističkom opsadom. Ovo je najgori od tri ponuđena scenarija.
No, ni druga dva nisu puno svijetlija. Scenarij povratka predviđa da bi se vratilo 13.000 stanovnika koji su se iselili iz Splita, ali bez poduzimanja sustavnih mjera ekonomskog oporavka (više je riječ o teorijskom modelu nego o nečem praktično provedivom). Po tom scenariju, u početku se povećava broj stanovnika, gradi se više stanova, a broj članova kućanstva sporije opada. Ali, na koncu, priča opet završi loše demografski, jer 2030. broj stanovnika bio bi 142 tisuće, a deset godina kasnije u Splitu bi živjelo 136 tisuća ljudi, što je neznatno bolje (tek tisuću i pol stanovnika više) od prvog scenarija u kojem se ne poduzima ništa.
Za treći scenarij bismo trebali reći da je najbolji, ali i on je daleko od dobroga. Zove se konvergencijski, a po njemu bi broj stanovnika najsporije opadao, ali bi svejedno 2040. godine u Splitu živjelo svega njih 145 tisuća.
'Turizam doživljaja'
Gradilo bi se više stanova pa bi ih za 20 godina u gradu ukupno bilo 87 tisuća. Domaćinstva bi u prosjeku imala 2,1 člana, a bilo bi ih ukupno 69.100 tisuća, što je neznatno bolje (oko 600 domaćinstava manje) od prva dva modela. Usporedbe radi, Split je 2011. godine imao 178 tisuća stanovnika, imao je 2,8 članova po domaćinstvu i 63.000 kućanstava.
Po konvergencijskom scenariju Split bi se morao prebaciti s masovnog na održivi turizam, ili "turizam doživljaja", na kvalitetniju ponudu i veći udio hotela. Time bi se, tvrde autori, mogla produžiti turistička sezona u pred i post sezoni za 50 posto i tijekom zime. Iduća stvar je otvaranje radnih mjesta koja su povezana s novim i visokim tehnologijama. I, napokon, valjalo bi omogućiti mladima jeftinije dolaženje do stana gradnjom povoljnih stanova na Kopilici. Trebalo bi izgraditi 250 stanova godišnje u 15 godina plus još 1000 POS-ovih stanova.
S nešto kvalitetnijim programima za turiste do 2030. godine bilo bi 2,66 milijuna turističkih noćenja, a 2040. bi ih bilo 3,1 milijun. Usporedbe radi, u Splitu je 2019. bilo 2,78 milijuna noćenja. Dakle, nakon deset godina bila bi riječ o sličnoj količini turista kakvu smo imali i koja bi blago rasla, ali bi ju trebalo rasporediti tijekom godine. Za tri milijuna noćenja očekuje se milijun dolazaka turista. Produže li se posjeti tijekom godine, a uz očekivani pad stanovništva, Split bi s vremenom postao grad u kojem bi u prosjeku bilo na ulicama više turista nego domaćih ljudi.
{embed_photo}1531576{/embed_photo}
Na otocima imamo lagani porast stanovništva u nekim mjestima, za Solin je već poznato da ima dobru populacijsku politiku. Prema procjenama DZS-a, Kaštela su prešla 40.000 stanovnika i imaju samo četiri tisuće stanovnika manje od Šibenika ili Dubrovnika.
Za Šibenik se prognozira da je izgubio koju tisuću stanovnika, Dubrovnik je narastao otprilike za toliko, Zadar je, smatra se, negdje na "pozitivnoj nuli". Zašto Splićani svoj grad napuštaju kao da je u Slavoniji, iako je na moru, ima Marjan i Palaču? Odgovor je - zbog visoke stope nezaposlenosti i niskog BDP-a po stanovniku, koji je u Splitsko - dalmatinskoj županiji niži nego u Zadru ili Šibeniku, gdje su stanovi jeftiniji navodi se u Studiji.
Kako bilo, Masterplan neće znatno pomoći demografskoj obnovi Splita, čak i da se ostvari. Naime, ova Studija procjene demografije, ekonomije i turizma je izrađena za potrebe tog projekta i promovirana je u sklopu njega.
Iz IRMO-a su nam rekli kako nisu razmatrali alternativne mogućnosti, da se Split naseli sa drugim stanovništvom, jer to od njih nije traženo.
Nema povratka na staro
- Uz mjere koje smo analizirali, ne može se vratiti broj stanovnika na onaj kakav je bio na prošlim popisima stanovništva. Nismo uzeli u obzir mjere kao što su prihvaćanje izbjeglica, sustavnu imigraciju, to su politike koje bi se mogle uzeti u obzir, ovisi što se želi postići. Ali, to u ovoj fazi nama nije bio projektni zadatak. Uzimali smo u obzir Splićane i one koji su nekad bili Splićani i demografsku obnovu, ali ne i široko doseljavanje iz ostalih područja, niti iz drugih država. - kazala nam je dr. Ana-Marija Boromisa, voditeljica izrade Studije.
{embed_photo}1531582{/embed_photo}
Obnova Splita sa Splićanima na vremena od prije deset ili dvadeset godina nisu moguća, jer "za to nema kapaciteta, odnosno, ljudskih resursa", tvrdi dr. Boromisa.
No, možda je i problem što Split više nije važan za državu, a sam nije ostvario razvojne projekte, pa je prestao biti "grad doseljenika", kako ga je nazvala dr. Sanja Klempić Bogadi. Split je najviše narastao za vrijeme dvije Jugoslavije. Od 1921. do 1991. narastao je sa 25.000 na 207.000 stanovnika zahvaljujući tome što je u Kraljevini Jugoslaviji Zadar prestao biti glavni grad Dalmacije, što je dobio ličku prugu i gradsku luku.
Nakon toga je u SFRJ imao najveće privilegije u Dalmaciji - Mediteranske igre, gradnju velikih stambenih kvartova, infrastrukturu, industriju… U neovisnoj Hrvatskoj, međutim, Dalmacija postaje "Južna Hrvatska", Split nije važan Zagrebu, a drugi gradovi su se bolje snašli. Dubrovnik je s turizmom privukao nove došljake, a Zadar je izvukao novce za Gaženicu, skrenuo je autocestu prema sebi, uspješan je u povlačenju EU fondova, kao i Šibenik. Split samo obećava…
{infobox-gray_full}201714{/infobox-gray_full}
{infobox-gray_full}201716{/infobox-gray_full}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....