Politička satira "Stanje nacije" na čelu sa Zoranom Šprajcom vratila se na male ekrane nakon blagdanske pauze. Gledatelji RTL-a ponovno uživaju u britkim i ironičnim osvrtima na aktualna politička, ekonomska i društvena zbivanja u zemlji i svijetu petkom u večernjim satima.
Porazgovarali smo s "alfom i omegom" "Stanja nacije" Zoranom Šprajcom, koji nam je u intervjuu otkrio što bi bio da nije novinar, je li se, poput kolege Aleksandra Stankovića umorio od politike, što mu je najteže palo nakon što je prije četiri godine doživio infarkt, ali i kako je znao da je supruga Lidiju s kojom je u braku gotovo tri desetljeća "ta", a koju je upoznao na televiziji dok je bio novinar, a ona lektorica.
Vraćate se na male ekrane nakon pauze. Jeste li se odmorili, kako ste provodili vrijeme dok vas nije bilo na televiziji?Grehota bi bila reći da se nisam odmorio, ali ponekad i odmor zna biti umor, pogotovo u blagdansko doba. Tako da sam se posla čak i poželio, što je zapravo najbolja preporuka za svaki dobar posao. Da ga se čovjek poželi.
Gdje crpite inspiraciju za britke komentare društvenih i političkih zbivanja?
Danas za inspiraciju stvarno ne treba mnogo, upališ dnevnik, otvoriš portale i inspiracija sama dolazi. Ako mi kakva glupost i promakne, tu su moji suradnici kojima ne promakne ništa. Koliko god su vremena nezahvalna, za zdravu pamet toliko su zahvalna za naš posao. Moglo bi se reći da živimo od gluposti, hvala svima koji nam u tome pomažu.
Kako se pripremate za emisiju?
Ponedjeljkom radimo neki prvi draft ideja, utorkom to razrađujemo i onda me u srijedu uhvati panika da nemamo od čega napraviti emisiju. A onda se u četvrtak sve nekako posloži i bude baš dobro. Recimo da je to neki kreativni proces koji nema svoja pravila. U glavi mi se dan i noć vrte sve moguće varijante scenarija i onda je dovoljna samo crtica nekog od mojih suradnika ili neka glupa vijest ili izjava da me iz tog košmara tema i ideja izvede na pravi put.
Da niste novinar, što biste bili?
Nažalost, to nikad nećemo saznati. Oduvijek me zanimalo od svega pomalo; od astronomije do geologije, od politologije do ekonomije, od tehnike do filozofije. Mislim da su novinari zapravo ljudi koji se nisu našli ni u čemu pa nas je život naveo da se bavimo svačime.
Umorite li se od politike, poželite li poput kolege Aleksandra Stankovića emisiju bez političara?
Pa vjerojatno kao i on, i ja sam se zasitio dnevne politike i jednodnevnih političara, ali u principu, i on i ja se bavimo politikom samo na drugačije načine i u drugačijoj formi. Ne možeš pobjeći od politike, taman da si monter centralnog grijanja, a kamoli novinar.
Gdje ste Vi sebi bili bolji, u Direktu ili Stanju nacije?
Teško je reći, u načelu sam sa sobom nikad nisam bio zadovoljan, nikad se nisam volio gledati na ekranu ili u novinama čitati svoje intervjue. Ali nastojim da je format u kojem nešto radim najbliži onome što mislim da treba raditi. A onda je ispalo da se to što radim poklapa s ukusom publike za koju radim.
Jeste li ikad zažalili zbog odlaska iz Direkta?
Nikada. Kao što vjerojatno jednog dana neću žaliti za ‘Stanjem nacije‘ ili kao što danas ne žalim za N1 ili HRT-om. Na neki način sve su to postaje u profesionalnom ili osobnom putu na kojima se čovjek treba zadržati onoliko dugo koliko ima interesa, strasti i energije. ‘Direkt‘ je bio format koji mi je savršeno odgovarao nakon strogih dnevničkih formi, ali s vremenom se i to iscrpilo, pa sam se odlučio na korak dalje. Doduše korak dalje lako može biti i korak u ponor, ali evo još se držim za liticu.
Prije četiri godine imali ste infarkt. Koliko Vas je to promijenilo, odnosno, koje je promjene donijelo u Vas život?
Prva vidljiva promjena bila je da sam prestao pušiti i na svoj višak kilograma dobio još dobio 12 kilograma novog viška. Trebalo mi je dvije godine da se opet koliko toliko dovedem u red pa, recimo, da mi je život sad i u glavi i u tijelu ipak nešto zdraviji. Doduše, liječnici me još uvijek kore jer se prekomjerno stresiram i živciram poslom, ali takav je to posao. Naravno, ako ti je stalo do posla.
Čega Vam se bilo najteže odreći?
Cigareta. Sve ste mi mogli uzeti, ali cigaretu iz usta ne. Nije riječ samo o ovisnosti o nikotinu, nego postaneš ovisan o samom obredu pušenja, o taktilnom i psihičkom užitku koji nosi uvlačenje dima cigarete koji kod većine bivših ovisnika nikad ne nestane posve. Pa se tako i ja ponekad zavaravam s električnim parilicama, tješim se da je to zdravije. Vjerojatno nije, ali dok dokažu da jeste, više me neće biti briga.
Lani ste u pet mjeseci smršavjeli 15 kilograma. Kako Vam je to pošlo za rukom?
Liječnici su me upozorili da sam već davno ušao u kritičnu zonu pretilosti pa me savjetovali da pokušam s ovim novim lijekovima za mršavljenje. I iskreno da nije bilo toga, teško da bih ikad uspio. Važan mi je bio taj početni ‘poguranac‘, kad sam u nekoliko mjeseci s lakoćom izgubio prvih nekoliko kilograma i onda sam dobio volju i za hodanje i za plivanje, osjećaš da te tijelo nagrađuje za tvoj trud i onda ga ne želiš iznevjeriti.
U braku ste sa suprugom Lidijom gotovo tri desetljeća. Upoznali ste se u televizijskoj redakciji dok ste bili novinar, a ona lektorica. S čime Vas je osvojila i koja je tajna dugovječnog braka?
Možda bi bilo bolje da to nju pitate, ali ako ti je srce u jednom trenutku procijenilo da je to osoba s kojom želiš provesti život, ne vidim razloga zašto bi to kasnije promijenio, osim ako u početku nisi pogrešno procijenio. Recimo da se moje srce, barem u tom smislu, pokazalo kao dosta pouzdano.
Što smatrate svojom najvećom vrlinom, a što manom?
Nestrpljivost, brzopletost, ostrašćenost, to su mi sigurno mane, ali ponekad se dogodi da ispadnu vrline.
Što vas može izbaciti iz takta i kako se najradije opuštate?
Površnost i banalnost, loše odrađen posao, zadrti ljudi. Opuštam se uz plivanje, hodanje, TV serije i buljenje u točku na zidu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....