Ne postoji ni jedan jedini čovjek koji je u proteklih 27 godina bio "netko i nešto" u Košarkaškom klubu "Zadar", a da u nekom trenutku nije osjetio potrebu mitskom statusu Krešimira Ćosića dodati neku svoju osobnu notu, zapažanje ili doživljaj legendarnog Zadranina.
Nakon 27 godina od Ćosićeve smrti, svi bi se trebali sramiti. U Zadarskom listu jučer je objavljen opširan razgovor s Davidom Gunjevićem, privremenim direktorom kluba iz Jazina ili Višnjika, kako vam je drago. Ako u tom razgovoru postoji prst u kolektivno oko "Zadra", onda su to Gunjevićeve riječi o neredu u staroj dvorani Jazine, gdje je u "hrpi smeća", među "razbacanim trofejima" i izmetom golubova pronašao - Knjigu žalosti s komemoracije preminuloj igračkoj i trenerskoj legendi hrvatske i ex-jugoslavenske košarke.
- Tamo je stajala 27 godina a da je nitko nije pomaknuo - konstatira klupski direktor.
A sada se slobodno prisjetite svih onih likova koji su se tijekom proteklih 27 godina zdušno zaklinjali u "najvećeg u Europi i svijetu": sva njihova trabunjanja ishlape pred odvratnom činjenicom pronalaska zaboravljene Knjige žalosti zametnute u dvorani odavno zreloj za posjet "odreda za čistoću". A to ni približno nije jedino mjesto vezano uz KK "Zadar" koje bi valjalo nemilosrdno počistiti!
Svi ti zaludnici i njihova patetična pozivanja na "našu veličinu" odjednom se razotkrivaju kao sitni, mali trgovci lokalnim emocijama kojima suštinski nije stalo ni do Ćosića, ni do kluba, ni do zadarske košarke. Ništa kao "Knjiga žalosti u smeću" ne pokazuje u kolikoj mjeri su ti tipovi svih ovih 27 godina bili vođeni jedino i isključivo osobnim razlozima, interesima i potrebama.
Oni su parazitirali na mitu i zato su ga neprekidno podgrijavali, isisavajući ga sve dok se mit nije pretvorio u sasušeni leš zadarske košarke što su ga vukli uokolo praveći se da ne vide kako odavno već zaudara, a sada svi glavom bez obzira bježe od nesnosnog smrada ne prepoznajući svoje otiske na mjestu ubojstva.
Ništa bolji "tretman" od mrtvog Ćosića nema ni živi Giuseppe Pino Giergia, drugi krak zadarske košarkaške mitologije: odnos prema veličinama najbolje ilustrira razinu do koje je mit srozan.
Ali, ulična rasprodaja "sportske prošlosti" grada čija je "slava završila u smeću" ne događa se samo pod obručima. Prošlost Nogometnog kluba "Zadar" je zaista predmet prodaje za koju nitko nije zainteresiran.
Klub sa Stanova odavno je otjeran u stečaj, a stečajna upraviteljica Tihana Majić uzaludno pokušava rasprodati imovinu "kluba u kojem je ponikao Luka Modrić". Nakon najezde skakavaca, u toj "imovini" su preostali dresovi, stari kompjutori, polovne kosilice, derutni namještaja, a tu je i 3000 stolica još "zavidanih" u stadionske tribine.
Ali, upraviteljica prodaje i još nešto: 18 pehara NK "Zadar", procijenjenih na 1000 kuna! Ono što su generacije nogometaša osvajale, sada se prodaje za 55,5 kuna "po komadu"! Čak kada bi netko i pokazao želju da ih otkupi, ne može to učiniti jer stečajna upraviteljica imovinu bivšeg prvoligaša prodaje u paketu.
Koja "akcija": za 350.000 kuna dobijete nogometnu prošlost grada i kosilicu! Ali, ponuda nema...
Knjiga žalosti s Ćosićeve komemoracije pronađena je u smeću i bit će jedan od eksponata u budućem Muzeju košarke. Knjiga je spašena, žalost je ostala.
Komentari
0