Stjepan Deverić gotovo da spada u rubriku “gdje su, što rade”, premda je trenutačno skaut u Dinamovoj Akademiji, a ranije je vodio i mlađe uzraste... Bio je i u Lokomotivi, u omladinskoj školi, pa se vratio nedavno među skaute Dinama.
Nama je daleko od očiju, a u Zagrebu znaju gdje je njihov Štef. No, za grad podno Marjana Deverić nije u žarištu zbivanja.
Stoga se pitamo gdje je omiljeni lik osamdesetih, legenda “modrih” i “bijelih”, reprezentativac i brzonogi napadač koji je uspješno nosio dresove Dinama i kasnije Hajduka tri i pol godine, pa se vratio Dinamu.
Na najbolji način ostvario je ono što rijetki uspiju: da bude omiljen s obje strane!
U svome Zagrebu, pod Sljemenom je Štef iz Donje Lomnice, a pod Marjanom je postao Stipe naš, šta nam je doša’ iz Zagreba, ka’ i Bajdo Vukas.
Užežin derbija uvijek se rado otvara spomenar, pa ga pitamo, gdje ste Štef, kaj radite? Odnosno, di si Stipe, odavna se nismo vidili...
- Ha, ha, tako je, Štef i Stipe, a gdje sam... Skaut sam u Dinamovoj Akademiji, obilazim male terene, školska igrališta, gledam, pocrtavam, čim koga uočim.
Radi kao skaut
Ima li darovite djece?
- Ima, ima, samo ih treba strpljivo tražiti.
Bili ste ranije trener u Dinamu i Lokomotivi, a sad ste se vratili na skautiranje?
- Bio sam par godina u Lokomotivi, a pozvao me Tomo Butina i ja sam se pridružio Dinamu, rado to radim i baš me taj posao ispunjava. Trener sam i u svojoj Lomnici, ali to je tak’, kaj da kažem, peti rang natjecanja, usput da pomognem svojima. Ja sam domaći čovjek i volim im pomoći.
A Mlinka vaš prijatelj i suigrač, Marko Mlinarić?
- Mlinka radi individualno u Dinamu i klincima pokazuje osnove tehnike.
Navršili ste obojica 60, a Butina vas je obojicu angažirao u Akademiji?
- Pa da, imamo što reći i pokazati.
Slovili ste nekad za najbržeg igrača, skoro kao Zlatko Vujović. Ćiro Blažević bi običavao reći kako samo vi imate tu moć da ubacite u petu brzinu i odete...
- Da, tako je, ali brzinu više ne mogu pokazivati, pa radije skautiram okolo, ha, ha, ha...
Tko je bio brži, Zlatko ili vi?
- Paaa... Zlatko!
Jeste li se kad mjerili, utrkivali na treningu Hajduka da riješite dvojbu?
- Nismo. Zlatko je bio brži. On je čista brzina, na dužu dionicu. Neuhvatljiv. Ja sam više djelovao na hitrinu i bio sam brži u driblingu.
Niste dugo igrali zajedno u Hajduku, prava šteta za navijače “bijelih”?
- Bila je to godina kad smo ispali od Waregema... Ali, meni ostaje gušt da sam s Hajdukom 1987. skoro osvojio duplu krunu, uzeli smo kup, na penale protiv Rijeke, a u prvenstvu smo kiksali pred kraj. Prvenstvo s famoznim minus bodovima i kao da ga nismo do kraja tretirali ozbiljno. Na kraju je prvak bio Vardar.
Pa su titulu vratili Partizanu. Nego, osvajali ste i s Dinamom i s Hajdukom!?
- To je baš fantastična uspomena!
Kad ste zadnji put bili u Splitu?
- Ima više od godinu dana. Svratim ja u Split...
Supruga Jasna je iz Splita?
- Pa da, dobro se sjećate. Imam ja u Splitu puno prijatelja, dođem, viđamo se, premda ne uvijek na utakmicu. U Splitu su mi Zlatko Vujović i Gudelj najbliži i svakako Vilson Džoni. Zadnje što sam gledao bilo je lani, Hajduk protiv Rijeke. Potrefilo se tako.
Nećete u petak u Poljud?
- Neću, gledat ću kod kuće, prijenos na tv. Ima to svoje draži. Imam obiteljsku kuću u Lomnici, uredili smo je, tak’ fino uz tv...
Kako danas gledate na vaš dolazak u Hajduk i boravak u Splitu, bilo je to 1984...
- Bio je trenutak nepovjerenja prema meni u Dinamu i brzo sam odlučio, idem ja u Hajduk! Nije bilo lako to realizirati, ali sam uspio. Primili su me objeručke i to sam ljeto osvojio i brončanu olimpijsku medalju u Los Angelesu.
Vi ste i splitski olimpijac, eno vam ime na pločici na Zapadnoj obali.
- U Splitu mi je bilo i uvijek je lijepo. Prekrasan grad. I stadion. Puno sam prijatelja stekao, tu sam našao ljubav svoga života, moju Jasnu, imamo dvije kćeri...
Bave se sportom?
- Ne, završile su fakultet, Anita ekonomiju, Lorena politologiju.
Ponosni tata.
- Pa da. I kažem, Split prekrasan grad, kavica na Rivi i u Marmontovoj. Šteta da sam naišao na smjenu generacija u Hajduku, odlazili su brzo Vujovići, Slišković, Gudelj se razbolio, a Asanović je bio još mlad.
Pa ste se vratili Dinamo?
- Osjetio sam da mi nakon tri i pol godine ne vjeruju u Hajduku da sam stvarno ozlijeđen. A bio sam. Vratio sam se. Malo razočaran, ali pamtim samo lijepe dane na obje strane. Štef u Zagrebu, Stipe u Splitu, tako je to ostalo zauvijek i to mi godi.
Kako gledate na derbi u petak?
- Dinamo je stvarno dobar, skupio je puno bodova, ima finu zalihu. Hajduk se budi, tako vidim. Približava se. Vidjet će se u direktnom obračunu.
Livaja ili Oršić?
- Livaja i Oršić su prvi igrači i lideri i imaju jako važne uloge.
Diplomatski odgovor, niste nam dali naslov.
- Kaj sad da kažem jedan ili drugi... Sjajni su. Tu je i Petković, podigao se na visoki nivo igara. Nek’ pobijedi bolji, stvarno tako mislim. Dinamo i Hajduk su perjanice našeg nogometa i neka bude praznik nogometa.
Kako gledate na rivalstvo?
- Ima puno čarki, previše... Uvijek je bilo rivalstvo, a danas mislim da se oko najobičnije sitnice napravi drama i potencira se previše detalja. Smeta me preveliki antagonizam. Prije toga nije bilo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....