Došlo vrime je za kraj. Postalo je to u potpunosti jasno Madžidu Šošiću. Bosanskohercegovački veznjak slovio je za velikog talenta kada je stigao na Poljud. Odradio je posudbe u Zrinjskom i Radomlju. I ne može se poreći kako ih je iskoristio. Svoje je dao. I čekao.
Ali pravu priliku u bijelom dresu dočekao nije, usprkos dobro odrađenim pripremama prošlog ljeta. Zaigrao je tek u Kupu protiv Bilogore, dok u domaćem prvenstvu nije dobio ni minutu. Nije mu preostalo ništa drugo nego otići, potražiti sreću na novoj destinaciji. Izabrao je povratak. Potpisao je za Željezničar odakle je prije četiri godine stigao u Hajduk. Javio nam se iz Sarajeva, počeli smo s friškim dojmovima...
- Vratio sam se kući. Lijep je osjećaj, naravno. Svi su mi ovdje, obitelj i djevojka. Počele su i pripreme. Odradio sam dva treninga s ekipom. Ambicije? Željo je veliki klub. Cilj nam je uhvatiti Europu sigurno, biti što više u poretku – priča nam Šošić.
Ehh sad... Notirali smo kako se u Hajduku nije naigrao. Štoviše... Žali i Madžid za tim, boli ga nepravda kako se da iščitati iz njegovih riječi. Ali odlučan je još jednom dokazati se i pokazati.
- Vjerujem 100 posto u to da sam zaslužio priliku. I to nije samo moje mišljenje. Čitao sam komentare navijača, slali su mi poruke... Jako puno ljudi misli da sam trebao zaigrati. Ostaje mi žal, ali opet znam da sam dao sve od sebe. Svaku priliku sam iskoristio, svi treneri su bili zadovoljni. I onda odjednom ne dobijem priliku nikako. Osjetio sam nepravdu i proradio je inat u meni. Mislim da ću im pokazati da su pogriješili... - iskren je 21-godišnjak.
Tko je kriv?
- Mnogi misle da me je netko sabotirao. Ali ja ne želim ulaziti u to. Mislim da sam zadovoljio u svim mogućim segmentima. U bilo kojem drugom klubu bih dobio šansu nakon onako odrađene posudbe i priprema. Tako je jednostavno moralo biti.
Jesi li razgovarao s Gattusom?
- Jesam, da.
I? Što je rekao?
- Nisam dobio konkretne odgovore. Bilo je to ono standardno, u stilu: bori se, imam puno igrača... Iskreno, od nekoga tko govori sve direktno očekivao sam bolji odgovor. S tim kod mene ništa nije postigao.
Kako ste se razišli?
- Nije bilo nekog posebnog rastanka. S trenerom sam pričao samo tada kada nisam dobivao šansu. Vidio sam da ostanak nema smisla. Bilo mi je jasno čemu to vodi. I onda sam promislio: ajmo se rastati. Igrači to osjete kada se na njih ne računa, a to onda frustrira. Pogotovo kada znam kako sam sigurno zaslužio priliku.
Nešto nedostaje
Klubu ipak želi sreću u nastavku prvenstva. Pred Bijelima je velika borba za toliko željenu titulu...
- Imaju velike šanse. Samo da se opet ne stvori euforija... Stvarno im želim sve najbolje.
Kakav je bila ekipa? S kim si se družio?
- Mijenjao sam dosta ekipu jer igrači su stalno dolazili i odlazili. Najbolji sam bio većinom s mladima. Pored Biuka sam sjedio u svlačionici, pa sam i s njim bio dobar. S Durdovom i Capanom sam se isto družio. Lauš je prije bio u Hajduku, veliki smo prijatelji.
A od starije ekipe?
- Rakitić me oduševio. Čovjek je toliko toga ostvario u karijeri, osvojio Ligu prvaka, a ima odličan pristup prema mladima. Dosta starijih igrača bi se moglo ugledati na njega po tom pitanju. Toga fali u svlačionici, da se stariji malo bolje odnose prema mladima. Perišić je isto bio dobar, bez obzira na ono što se izdogađalo kasnije.
Marko Livaja neosporno je alfa i omega Hajdukove igre. Kaštelanin zabija i asistira, vuče momčad prema pobjedama, (pre)često i sam...
- On se više druži sa svojom ekipom starijih igrača. U svom je „fazonu”. Ima takav stav i karakter i sigurno ga neće mijenjati. Ali imali smo korektan odnos.
Nije Šošić predugo živio u Splitu, ali opet je dovoljno dugo da zavoli grad, kako kaže.
- Dolazili su mi često prijatelji iz Sarajeva. Nije mi jasno zašto relacija Split – Sarajevo nije češća. Pa nisu ti gradovi toliko daleko. Riva mi je nadraži dio Splita. Volio sam prošetati, sjesti i popiti kavu.
Veliki posao napravio je na posudbi u Radomlju. U 34 ligaške utakmica zabio je 10 golova, uz tri asistencije. Bio je njihov najbolje ocijenjeni igrač po izboru Sofascorea.
- Tamo mi je bilo najbolje. Išlo me je, dobro sam se osjećao, kao jaka karika u ekipi. Očekivao sam zbog toga puno više kada sam se vratio u Hajduk. Svašta su mi obećavali dok sam bio na posudbi. Bilo je nekako logično da ja budem taj sljedeći koji će dobiti priliku.
Nakon dobrih predstava u Radomlju uslijedio je poziv za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
- Dobrim igrama u Sloveniji dobio sam poziv u A reprezentaciju. To mi je bilo ostvarenje sna, zaigrati za moju domovinu koju toliko volim. Ispunio sam jedan san, ali imam još jedan...
Koji?
- Zaigrati za Barcelonu – ispalio je. Sanja Madžid velike snove, ali neka, bez toga i ne može. Nakon Hajduka se, dakle, vratio u Željezničar. Potpisao je s njima ugovor na dvije i pol godine.
- Želja mi je samo igrati, zabijati i asistirati. U klubu žele da im budem važan igrač – poručio je sada već bivši hajdukovac za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....