Prije par dana HRT je emitirala „Trinaest dana“, izvrstan film o najnapetijem trenutku Hladnog rata - kubanskoj raketnoj krizi 1962. godine. Ovaj odabir vjerojatno nije bio slučajan, jer aktualni scenarij na ukrajinsko-ruskoj granici pomalo podsjeća na dane kad se svijet bio opasno primakao globalnom sukobu nesagledivih razmjera.
Može li sve zlogukije zveckanje oružjem oko Ukrajine iznova dovesti do prijetnje kataklizmičkog nuklearnog obračuna? Imaju li današnji globalni moćnici dovoljno razuma, suptilnosti i snage razumjeti jedni druge, ali i zauzdati jastrebove u vlastitim redovima kao što to su prije 60 godina učinili JFK i Nikita Hruščov? Sve su to pitanja za puno više od milijun dolara, no naznake glavnih odgovora zasad ne upućuju ni na vojnu intervenciju Zapada zbog rusko-ukrajinske krize, a kamoli na blokovski rat.
Prije sedam godina Rusija je zauzela dio Ukrajine i podržala proruske separatiste koji su započeli sukob na istočnim područjima. Zemlja dijeli granice i s EU-om i s Rusijom, ali kao bivša sovjetska republika ima duboke društvene i kulturne veze s Rusima, uključujući jezik. Moskva se odavno opire stremljenju Ukrajine prema europskim integracijama, no njezin je ključni zahtjev ipak da se Kijev nikad ne pridruži NATO-u i da ne stacionira NATO-ovu infrastrukturu na svom tlu.
Kad su Ukrajinci 2014. svrgnuli svog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, Rusija je prvo zauzela pa anektirala poluotok Krim na jugu Ukrajine, a proruski separatisti istodobno su zauzeli Donbas, dijelove istočnih ukrajinskih teritorija. Sukobi na tom istoku s prekidima traju do danas i Rusiju se već dugo tereti da povremeno šalje svoje tenkove, topništvo i specijalce na bojište pod kontrolom pobunjenika. No, eskalaciju zabrinutosti izazvalo je nedavno gomilanje gotovo 100 tisuća pripadnika ruske vojske u pograničnom pojasu: na Zapadu je odmah zazvonio alarm da se Putin priprema na invaziju.
Iz Kremlja sve opovrgavaju, no obavještajne službe Zapada barataju i mogućim datumom početka agresije: smatraju da bi se to moglo dogoditi u siječnju iduće 2022. godine. Američki obavještajci tvrde da bi čak 175.000 ruskih vojnika tad moglo biti pokrenuto prema ukrajinskom tlu. I direktor CIA-e William Burns vjeruje da „Vladimir Putin raspoređuje rusku vojsku i ruske sigurnosne službe na mjesta s kojih mogu djelovati u prilično širokom zamahu“.
Rusija je ispočetka satelitske fotografije koje prikazuju gomilanje njezinih snaga na Krimu i uz rub istočne Ukrajine rutinski odbacivala kao lažni alarm i histeriju. Početkom prosinca promijenili su retoriku i tvrde kako imaju pravo premještati trupe na svom teritoriju. Ukrajini uzvraćaju kontraoptužbom da ona zapravo gomila svoju vojsku od oko 125 tisuća ljudi na istoku i da planira napasti položaje proruskih separatista.
Vladimir Džabarov iz Odbora za međunarodne poslove ruskog Vijeća Federacije izjavio je prije tjedan dana da oko pola milijuna Ukrajinaca u područjima pod kontrolom pobunjenika sad ima ruske putovnice. „A ako vođe pobunjenika zatraže pomoć Rusije, naravno da ne možemo napustiti naše sunarodnjake", rekao je Džabarov.
Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin upozorio je Zapad da ne prelazi ruske "crvene linije" u Ukrajini. Pod tim linijama on podrazumijeva zaustavljanje širenja NATO-a dalje na istok i raspoređivanje zapadnog oružja u susjednim zemljama.
Posebno je neprijateljstvo u Kremlju pobudilo ukrajinsko pozicioniranje turskih bespilotnih letjelica protiv proruskih snaga u istočnoj Ukrajini i izvođenje vojnih vježbi Zapada u Crnom moru. Rusija je također frustrirana i što je mirovni sporazum iz Minska s ciljem zaustavljanja ukrajinskog sukoba daleko od ispunjenja: još nema nikakva dogovora oko neovisnog nadgledanja izbora u separatističkim regijama.
Dođe li do sukoba, vojnu pomoć Ukrajini u tehnici i naoružanju pružiti će mnoge zemlje iz sastava NATO saveza. Velika Britanija već im pomaže u izgradnji dvije pomorske baze, u Očakivu na Crnom moru i u Berdjansku na Azovskom moru. Američke protutenkovske rakete Javelin također su poslane u Ukrajinu, a dva patrolna broda američke obalne straže data su na raspolaganje mornarici.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg stalno najavljuje skoro formalno pridruživanje Ukrajine saveznicima i ističe da Rusija nema pravo veta na njihov prijem u NATO. Vojna intervencija NATO-a protiv Rusa u aktualnoj krizi ipak nije izgledna.
Sudeći prema riječima Joea Bidena, vojna akcija Zapada zadnja je solucija čak i u slučaju otvorene agresije ruskih trupa. On uglavnom spominje sankcije kao najučinkovitije oruđe te govori o "vrlo stvarnim troškovima" ako Rusija poduzme vojnu akciju, a i drugi američki dužnosnici spominju tek snažne gospodarske mjere i podršku ukrajinskoj vojsci.
Pod ekonomskim mjerama koje na Zapadu spremaju protiv Rusa sve se češće spominje prijetnja isključivanjem ruskog bankarskog sustava iz međunarodnog platnog sustava Swift, što bi defakto paraliziralo ekonomsku razmjenu i platni promet zemlje. Također se barata i prijetnjom zabrane otvaranja ruskog plinovoda Sjeverni tok 2 u Njemačkoj, o čemu trenutno odlučuje njemački energetski regulator.
Britanski analitičar Jonathan Marcus s Instituta za strategiju i sigurnost Sveučilišta u Exeteru smatra da bi ruska vojna intervencija u Ukrajini mogla poprimiti različite formate, od masovnog velikog upada, pa do značajne invazije na istočni dio zemlje. Jedan od strateških ciljeva te operacije mogao bi se naslutiti u namamljivanju udarnih borbenih elemenata ukrajinske vojske u bitku i nanošenju im takvih gubitaka da bi vlada u Kijevu morala preispitati svoju daljnju politiku.
No, invazija na teritorij s neprijateljskim stanovništvom nosi i agresoru značajne rizike, napominje Marcus. Ukrajinske snage imaju nešto zapadnog naoružanja i znatno su napredovale od 2015. Ne mogu parirati ruskoj vatrenoj moći, no mogu pružiti snažniji otpor nego se očekuje.
Osim kreiranja sigurnosnog koridora oko ruskih granica, Putin bi ovim blitz-sukobom mogao postići i dodatno jačanje svog međunarodnog imidža ratnog pobjednika. Naspram američkih neslavnih povlačenja iz Iraka i Afganistana. Kremlj zadnjih godina uglavnom bilježi strateške pobjede na vojnom planu – Sirija, Gruzija, Krim, Donbas…
Putin dobro zna i da unatoč svim pričama o obrani suvereniteta Ukrajine NATO neće lako uskočiti u taj sukob. Situacija se čini idealnom da se Rusija brzom i uspješnom vojnom operacijom velikih razmjera u ovome trenutku prezentira kao moćna svjetska sila, sposobna i za puno zahtjevnije ofenzive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....