Iskreno, na prvu sam pomislio da je to tek jedna u nizu Facebook zafrkancija na račun srbijanskog predsjednika, a onda se šokirao onim što je Aleksandar Vučić zaista izgovorio.
Citiram njemu sklon Informer: "Nikada i nipošto neću pristati na ucjene, nikada neću bez izbora prepustiti vlast najgorima. Nikada neću potpisati nikakvu tehničku ili prijelaznu vladu! Ako me ubiju, ostat će moj brat Andrej. Ako mi ubiju brata, ostat će mi sin Danilo. Ako mi ubiju sina, ostat će mi kćer Milica. Ako ubiju i nju, ostaje moj sin Vukan... I grobovi naši borit će se protiv ustaša."
Znači, šef susjedne nam države prvo zaziva svoju i spominje smrt članova obitelji, da bi sve začinio borbom "Srba s onog sveta" protiv ustaša?! Je li se Vučić najeo bunike? Ili gubi razum nakon tragedija neviđenih razmjera u Srbiji u kojima su mahom stradala djeca i nasilja na Kosovu?
Ništa od toga nije u pitanju. Predsjednik Srbije gore navedenom izjavom samo tergetira svoje birače: izbjegle Srbe s Kosova, Hrvatske i BiH. Upravo su oni, uz Srbijance koji žive mahom u ruralnim sredinama, udarna snaga njegovih naprednjaka, a retorika kojom se služi ovaj bivši novinar i PR-ovac, pada na plodno tlo, ma koliko se lošim poznavateljima prilika u komšiluku činila blesavom.
Manje-više iste stvari Vučić ponavlja kad god ga žešće stisne oporba, a ona u posljednje vrijeme na ulice Beograda izvodi stotine tisuća njegovih protivnika. Jasno mu poručuju - odlazi, držeći ga odgovornim za nasilje, a on njima da je upravo on taj koji Srbiju brani od nasilnika, ali ne iznutra, nego "spolja". Ustaše, Šiptari, Montegrini i drugi vječni srpski neprijatelji, opasniji su od monstruoznog zločinca Koste i drugih bolesnih umova naoružanih do zuba. Vučić sljedbenike okupljaja na staroj matrici: svi protiv Srba, Srbi protiv svih. Nekad za veliku Srbiju, danas za - srpski svet.
Vučić, dakle, nije u problemu zbog masakra u osnovnoj školi i zločina kakvi se realno mogu dogoditi bilo gdje; on i politika koju vodi zapeli su na putu prema Europskoj uniji jer nema petlje okrenuti leđa Putinu, iako je jasno kazao da je Rusija ta koja je izvršila napad na Ukrajinu.
Bruxelles, Berlin, Pariz i Washington, stjerali su Vladaoca u mišju rupu. Srbija će izabrati eurointegracije i faktički, ako ne i formalno, priznati Kosovo, ili će pretpristupni fondovi iz kojih se transferira novac koji značajno stiže u Vučićev pašaluk - presušiti. Još gora prijetnja je uvođenje viza za Srbe koji putuju u EU ili traže posao u zemljama članicama, što bi automatski smanjilo dotok inozemnih doznaka koji u srbijanskom, baš kao i u našem BDP-u, čine značajan udio. Bez gastarbajtera u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj..., u Srbiji bi došao u pitanje socijalni mir, a demonstracije gladnog naroda opasnije su po Vučićev režim od masa na beogradskim ulicama koje plediraju za mir.
I zato Aleksandar Vučić politizira. Zato izmišlja atentate i spominje ustaše. Na taj način skreće pozornost od pritiska međunarodne zajednice na Beograd zbog pakta s Moskvom, računajući da će se javnost zabavljati onima koji njemu i njegovima "kobajage" rade o glavi.
Jedini način da Srbija izađe iz limba u koji se zaglavila jest pružanje ruke Zapadu i pridruživanje Europskoj uniji nakon što ispuni sve zadaće iz pristupnog paketa koje su se i pred nas postavljale. No, takvo što ne može provesti političar koji se prvo zakleo na vjernost europskim vrijednostima, a onda vratio nacionalističkim spikama iz Šešeljeve kuhinje i "belosvetskim" urotama.
Srbiju od političke nestabilnosti može spasiti samo promjena vlasti, ali nisam siguran da će se takvo što skoro dogoditi, unatoč stotinama tisuća prosvjednika protiv Vučića koji je dlaku mijenja(o), ali ćud - ne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....