Iscjeljenje počinje riječju.
Bila je to rečenica koju su kao vodilju ponijeli svi oni koji su u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu Splitsko-makarske nadbiskupije poslušali predavanje o gubicima u trudnoći, kako se nositi s njima, o postpartumu (babinjama), ali i postporođajnoj depresiji i "baby bluesu".
Ugodna večer u kojoj se mnogo toga doznalo, naučilo, pa čak i čulo kako i tate mogu patiti od postporođajne tuge...
Dr. Vinka Pleško, specijalistica ginekologinje i porodništva, ali ujedno i psihoterapeutkinja i logoterapeutkinja, često zna iz bolničkog dežurstva izaći nakon desetak ispraćenih poroda. Kada su uredni i kada rezultiraju prekrasnom bebicom - sve je kako treba biti i trud se isplatio. No, ne mora uvijek biti tako.
- Dajemo naglasak na stvari o kojima se ne priča, neke teme su zanemarene, smatra se da nije pristojno ni razgovarati o njima, pa onda žene koje prolaze tim putem imaju osjećaj da su zanemarene i same - otvorena je bila dr. Pleško, a mi smo je razumjeli potpuno, odgojeni u kraju u kojem se i karcinom ne spominje ili se spominje - šaptom.
Trudnoća je za nekoga blaženo stanje, za nekog je drugo stanje, drugačije u svakom slučaju, a pitanje koje se uvijek postavlja jest - što se očekuje? Čemu se nadamo? Kakav nas život u budućnosti čeka?
- Onog trena kada dobijemo potvrdu trudnoće sva naša nadanja, sve naše želje, sve ono u što smo uložili energiju, sve zapravo ide k vrhuncu, k ostvarenju sreće. Sve je dobro - objasnila je promjene tijela, hormona i emocija.
Od one dvije crtice na urinskom testu, koje su obično prve potvrde većini, do trudnoće potvrđene ultrazvukom - počinje se stvarati veza između majke i djeteta, između oca i djeteta. Nakon toga, a rijetki to znaju "kontrolirati", počinje maštanje. Planiramo robicu, kolica, krštenje, odlazak u školu, studiranje, vjenčanje, pa dolazak unuka... A bebici nam još ni srce nije prokucalo...
- Sve imamo! Ali kada se u trudnoći dogodi nešto neočekivano, bilo da je krvarenje, bilo da se na ultrazvuku vidi razvoj kakav ne bi trebao biti, onda se javljaju strahovi. Držimo se za nadu kako će sve biti kako treba, ali se događa gubitak sigurnosti i trudnoća više nije blaženo stanje, nije sve savršeno, pa sve ono o čemu nismo razmišljali dolazi na tapet - kazala je ginekologinja.
- Ako se dogodi gubitak, ako trudnoća nije uspješna, tada gubimo sve! Te žene sve što su zamišljale sve gube, odjednom i naglo sve nestaje. Sve što je izgradila u glavi, sve u što je vjerovala, ideju koju je složila sve se gubi. Gubi se dijete, gubi se zdravlje, žena postaje tog trenutka pacijent. Nešto nije kako treba, treba doktora, tijelo ju je iznevjerilo - objasnila je gubitak sigurnosti, nedostatak razumijevanja zašto se dogodilo što se dogodilo.
Nažalost često ni medicina nema odgovor za svaki rani gubitak ploda, neki bi to nazvali čistim prirodnim probirom, jednostavnom selekcijom. Nama jednostavno, mami koja se kao mama ostvarila nije - ništa tu nije ni jednostavno ni jasno.
- Smisao gubitka nije lako složiti u glavi - tako je.
U okušaju da se brojkama približimo što jasnijoj slici, doznajemo kako od stotinu onih kod kojih se dogodi oplodnja, tek njih 23 će nakon devet mjeseci u ruke uzeti svoje novorođenče. Dakle, gotovo je 60 posto gubitaka prije "gniježđenja" jajne stanice, takozvanih preimplatacijskih gubitaka, nevidljivih trudnoća. Oko 19 posto je ranih pobačaja (6 do 12 tjedan trudnoće), 12 posto kasnih (13 do 22 tjedan), nakon toga idu prijevremeni porodi, mrtvorođena djeca, sve one grozne, bolne, užasne stvari... U gradu Splitu i okolici godišnje je oko 1500 žena koje su u nekom trenutku bile trudne i na kraju izgubile trudnoću.
U cijeloj ovoj negativnoj priči dr. Pleško je napomenula kako nakon gubitaka žene ne odustaju, ponovno ‘idu‘ na trudnoću, ponovno ostaju trudne i to je sve u redu, no one koje nisu ‘odradile‘ svoj gubitak kako su trebale mogu sve svoje strahove toga trenutka ponovno izbaciti na površinu kada im se dogodi nova trudnoća.
- Tada je teško nositi se sa sobom i sa životom i očekivanjima, a bome ni nama ginekolozima nije lako - kazala je.
Tu je, naglasila je, da kao terapeut pomogne i olakša, dovede žene na put ozdravljenja, put koji vodi rješenju problema, da im pokaže i nauči ih kako je puno lakše kada vas netko vodi za ruku. Kada niste same.
- Zapamtite, bez obzira koliko trudnoća bila mala, to ne znači da gubitak nije velik! Razočarenje je veliko, a dodatno opterećenje tim ženama je nerazumijevanje okoline. Baš zato što je trudnoća bila mala, kratka, ništa se nije vidjelo, nema razumijevanja za taj gubitak. Time se ženi oduzima pravo na tugovanje! Uvjeravaju je kako nije bitno, nije to ništa, ne treba se brinuti, a ona je izgubila sve snove - tužna je bila i dr Pleško.
Naravno, situacija je potpuno drugačija kada se beba izgubi u kasnijoj trudnoći, tada se liječnici bore i za život majke, cijeli se pogled na stari tada mijenja. Obično je nakon toga svaka žena sretna što je uopće živa, što se na vrijeme razriješila situacija. No ima pravo biti tužna nakon toga.
Baš kao i, recimo, nakon vanmaterične trudnoće, kada trudnoća nije na pravome mjestu i nema nikakve šanse za održavanjem, čak i tada žena ima pravo to otugovati.
Kod ranog pobačaja, osim spomenutog osjećaja tuge i gubitka, dolazi u pravilu uvijek i osjećaj krivnje. Više naravno, ako je okolina nepodržavajuća. Duboko razočaranje tim je veće ako se svjesno potiskuje. U tim trenucima žene važu s čim će se nositi. Prihvaćanje nekako dođe tek na kraju.
- Izbjegavanje suočavanja s gubitkom, izbjegavanje tugovanja dovodi do toga da će je jednom, kada se nađe sama sa sobom, sve te nagomilane emocije ‘klepnuti‘, neće imati snage zadržati ih. Zato je bitno s tim ženama razgovarati - nije mogla dovoljno naglasiti ginekologinja.
- Ako imate te žene oko sebe, prijateljice, obitelj, sjetite se da im je teško i da imaju pravo da im je teško i da su tužne. Pustite ih! Sjednite s njima i pustite da im bude teško. Ne trebaju ni savjete, ni riječi, ni razgovore, samo budite uz njih - savjetovala je okupljenima.
Usamljene, prestrašene žene koje su, recimo, u bolnici, nakon kasnog pobačaja - redom se osjećaju napuštenima. Njena žrtva je bez ploda. Za kasnu trudnoću žena se mora pripremiti na porod mrtvog čeda, što je užasan zadatak. Strašna situacija koja nas dovodi do ključnog pitanja: što učiniti nakon izgubljenih životnih prilika?
- Tugovanje je prirodan proces! Ne bježite od njega, prihvatite tugu i gubitak, pomirite se s tugom, to je jednostavno proces liječenja. Pomirite se, prihvatite i pronađite smisao u gubitku - kazala je liječnica.
U psihoanalizi je znano kako je pet stadija tugovanja, poricanje, bijes, pregovaranje, depresija i prihvaćanje. Ne moraju se, naravno, nužno događati tim redom.
- Prvo se ne možemo sami sa sobom ‘dogovoriti‘ da je tako kako je, pa smo ljuti na cijeli svijet, pa pregovaramo, ‘ako će biti ovo, onda će biti ono, bit ću dobra, pa će se dogoditi dobro‘. U nekom trenutku, osim što mrzimo cijeli svijet, mislimo da nas nitko ne voli, tužni smo i jadni, no u konačnici prihvaćamo sve - objasnila nam je laički Vinka Pleško, naglašavajući kako sve to, naravno, nije ‘zacementano‘.
Kroz sve te faze moramo ženu prestati uvjeravati kako je sve dobro i kako će biti dobro. Ženi, paru, obitelji se ruši cijeli svijet, emocije su jake, utječu na tijelo, na misaoni tok i sve je to prirodno, ono što je nužno jest - pronaći novo uporište! Treba se usmjeriti. Žena se treba pozabaviti svojim tijelom. Spavati. Jesti. Njegovati se.
- Donosite joj hranu, ali je ne pitajte kako je! Loše je! Pravo pitanje je: ‘Kako ti mogu pomoći? Što ti mogu napraviti?‘. Dajte joj vremena da bude loše i to je OK - kazala je liječnica.
Naglasila je i potrebu za izolacijom, zbog vrtloga misli, emocija, ideja - ne možemo funkcionirati bez mira. Moramo prihvatiti gubitak i posložiti se. Prihvatiti je sve bio loš san, osjećaji koliko god loši bili - ne ubijaju, proći će, bit će bolje...
- Poželjno je i smanjivanje osjećaja krivnje i samoprihvaćanje. Nema stvari koju je žena napravila krivo, propustila napraviti, učinila da bi do toga došlo! Medicina zna da na ovo nemamo utjecaja, često ne znamo zašto, trudnoća je valjda imala grešku koju medicina nije mogla popraviti, prirodna selecija - nije mogla dovoljno naglasiti doktorica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....