Smrt Alekseja Navaljnija ne prestaje izazivati reakcije, kako u Rusiji, tako i u svijetu. Nakon neuspješnog atentata nervnim otrovom novičokom od prije tri godine, ruski režim odlučio je osuditi ga na dugogodišnju kaznu zatvora. Na veliko zadovoljstvo svojih tamničara izdahnuo je 16. veljače.
Ovaj opozicionar, koji i mrtav izaziva strah od nadmoćnijeg neprijatelja, pa je uz stroge policijske mjere protekao čak i njegov ukop na moskovskom groblju, u prethodnim godinama postao je simbol otpora unutar sve većeg segmenta ruskog društva koje odbija šutke trpjeti korumpiranu autokraciju Vladimira Putina. Naravno, radi se o manjini, ali fokusirana i cilju predana manjina je uvijek bila pokretač promjena u društvu. Zato je ruski režim u strahu od potencijalnih vođa opozicije odlučan izolirati od ruskog društva one koji strše u sivilu poslušnog mnoštva.
– Nikad nisam bio u Jamalo-Nenecu, u čijoj ledenoj tami je Navaljni umro, ali jesam u susjednom i jednako polarnom Vorkutu. Nikad nisam vidio toliko depresivno mjesto. Čak su i doktori do 4 popodne bili pijani – napisao je povodom Navaljnijeve smrti poznati vojni strateg Edward Luttwak.
Nažalost, Navaljni je samo jedan od mnogih koji su završili u Sibiru i čija je sudbina neizvjesna. Po pisanju ruskih nevladinih organizacija, u Rusiji trenutno oko tisuću ljudi čame u zatvorima kao politički zatvorenici. Prije rata u Ukrajini najpoznatija zatvorenica je bila Nadežda Tolokonikova, pripadnica punk benda Pussy Riot, koja je zbog "huliganizma" završila u zatvoru 2012. godine. Dok Putin nije odlučio porušiti sve mostove prema Zapadu, ruski politički zatvorenici mogli su se nadati boljem tretmanu u zatvoru ako bi se sa Zapada izvršio dovoljno jak pritisak na ruski režim. Tolokonikova je puštena na slobodu 2013. godine.
– Bila sam u 12 zatvora. Dugo vremena su se užasno odnosili prema meni i lekcija koju sam iz toga naučila je da trebaš biti što glasniji i da trebaš što otvorenije govoriti o svojoj nelagodi. Kad sam tek ušla u zatvor, rekla sam: "Žilava sam, mogu to proći, neću se žaliti, ne želim biti princeza koja se puno žali." Ali zapravo, ti bi trebala biti princeza koja se mnogo žali jer nisi u pitanju samo ti nego i tvoji cimeri. Pomažete i drugim zatvorenicima da ostvare svoja prava. Mislim da to nije samo za zatvor, nego za bilo koju državnu instituciju – rekla je Tolokonikova o svom iskustvu u zatvoru.
Srećom za nju, Tolokonnikova je služila zatvorsku kaznu u vrijeme dok je postojala još neka nada u svjetliju budućnost odnosa između Rusije i Amerike. Pa je i protest o tretmanu zatvorenica u ženskoj zatvorskoj koloniji Ik-14 u pokrajini Mordoviji, koje su bile prisiljene na ropski rad u trajanju od 16 sati dnevno urodile plodom, barem za Tolokonnikovu. Međutim, nakon početka rata u Ukrajini ruski režim je postao mnogo nemilosrdniji te je izgubio i posljednje obzire prema političkim zatvorenicima.
Vladimir Kara-Murza, suradnik ubijenog Borisa Nemcova, osuđen je na zatvorsku kaznu od 25 godina. Po pisanju Arkadija Ostrovskog u britanskom Economistu, Kara-Murza je donedavno bio smješten u zatvorskoj koloniji IK-6 u sibirskom gradu Omsku. Poziv za buđenje predstavlja mu ruska himna koja zatvorenike budi iz sna u 5 ujutro svakog jutra.
Smješten je u ćeliji dugoj pet metara i širokoj dva metra (po danu bi iz nje bio odstranjen krevet kao nepotrebni luksuz), a jedini predmeti koje je mogao zadržati bili su četkica za zube, šalica, ručnik i par cipela. Jednom dnevno je dobivao čaj i zdjelu zrnate kaše, te pravo 90-minutne šetnje po zatvorskom dvorištu.
Ipak, i to je po mišljenju ruske države bilo predobra sudbina za ovog opozicionara te su ga ovog mjeseca premjestili u mnogo suroviju zatvorsku koloniju IK-7. Hoće li ga zadesiti ista sudbina kao i Navaljnija i Nemcova, teško je reći, ali od Putina se uvijek može očekivati da će od ponuđenih izbora izabrati okrutnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....