Nazivali su ga jednim od najljepših stadiona, neki će reći da je i danas: bio je pravo čudo daleke 1979. godine, ponos Splita i Dalmacije, tepalo mu se na razne načine, a Splićani ga i 2021. rado pokazuju gostima.
Još ako ih odvedu na utakmicu krcatu navijačima – stranci će ostati zadivljeni, pitajući se ipak kako je moguće istovremeno obožavati poljudsku ljepoticu i držati je tako zapuštenu... Ljepoticu koja ima status zaštićenog kulturnog dobra, remek-djelo arhitekta Borisa Magaša.
Evo, nekidan se vidjelo kako je stradao dio čelične krovne konstrukcije: jedan od takozvanih metalnih štapova odvojio se od tzv. metalne polukugle fiksirane u betonsku konstrukciju gledališta. Oštećenje je "sanirano" – ne bi bolje ni legendarni meštri Pat i Mat iz crtića "A je to" – povezivanjem odvojenih dijelova običnom tankom žicom.
U središtu pažnje je Grad Split, koji je vlasnik stadiona, zbog čega se poljudska arena – izgrađena za Mediteranske igre – i zove "gradski stadion". A investitor, odnosno vlasnik, u našem slučaju Split, ima zakonsku obvezu održavati svoj objekt.
Evo što o tomu kaže professor emeritus dr. sc. Bernardin Peroš, profesor sa splitske "Građevine". Inženjer koji je bio u nadzornom timu stručnjaka pri izvođenju i osiguranju kvalitete čeličnih konstrukcija u vrijeme gradnje stadiona.
Bio je i odgovorna osoba koja je pratila ponašanje konstrukcije tijekom eksploatacije: obavljao je povremene preglede i izrađivao izvještaje. A recenzent je i nedavnih "Istražnih radova" za čelične konstrukcije, koje je obavio Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), a naručio Grad Split, za buduću sanaciju stadiona.
Odgovornost Grada
– Grad bi se trebao malo odgovornije odnositi prema svojoj imovini. Stadion je napravljen tako da bude u funkciji 100 godina. Već je prošlo 40, ali čeka nas još 60 godina tijekom kojih objekt mora biti funkcionalan. Nije se dogodilo ništa alarmantno, sve se da popraviti, ali nužno je reagirati – kaže prof. Peroš.
Naš sugovornik i njegovi kolege u više su svojih izvještaja posljednjih 30 godina upozoravali Grad na stanje stadiona i na zakonsku obvezu njegova održavanja. Čini se – zaludu...
– Stvarnost potvrđuje naša upozorenja! A poruka je jednostavna i svima lako razumljiva: Grad se mora ozbiljnije pozabaviti stanjem trošnosti nosivih konstrukcija, betonskih i čeličnih. A mi svjedočimo neodgovornosti. Zakon o građenju navodi obvezu godišnjih pregleda, ali i petogodišnjih, tzv. glavnih pregleda. To je obveza investitora.
Koliko se sjećam, zadnji veći pregled obavljen je 2004. godine i tada smo dali uvjetovano mišljenje: napisali smo da treba izmijeniti leksanske ploče na krovištu. Već tada su bile krte i nisu odgovarale svojoj namjeni – navodi prof. Peroš.
Treba reći i da spominjane preglede ne može obaviti bilo tko, to može učiniti samo ovlaštena institucija. Grad je taj posao obično povjeravao splitskom Građevinskom fakultetu i institutu IGH.
U svojoj recenziji "Istražnih radova", napisanoj u studenom 2019. godine, naš sugovornik izrijekom kaže: "Prava je sreća što se do sada nije dogodila neka tragedija kod padanja ploča lexana s krova."
I što se dogodilo? Ništa, Banovina se oglušila, veli ugledni splitski stručnjak. Lako razumljivim jezikom, Grad na sanaciju poljudske ljepotice, odnosno njezinih čeličnih konstrukcija, nije potrošio ni "važ piture".
Jasno da je zub vremena i korištenje stadiona dovelo do oštećenja konstrukcije, ali ključno je da se stanje prati i da se djeluje, što izostaje. Peroš kaže da se konačno treba probuditi:
– Ljudi moji, problem je puno ozbiljniji od otkazivanja jednog vijka i njegove zamjene, toga treba biti svjestan!
Polukugle i vijci
Krovna konstrukcija je čelična prostorna rešetka, oblikovana kao dvije neovisne ljuske, raspona 190 metara, i sastoji se od 12.384 štapa i 3525 kugli. Svojim vanjskim rubom ljuske su oslonjene na rubove glavnih armiranobetonskih nosača gledališta na 28 oslonaca sa svake strane. To su one, popularno nazvane, polukugle.
I što se dogodilo? Otkazao je spoj jednog čeličnog štapa na osloncu čelične konstrukcije, a taj štap i polukugla povezani su vijkom. Baš je na tom vijku i došlo do problema čija "sanacija" tankom žicom posljednjih dana plijeni pažnju splitske javnosti uvijek željne dobre zabave.
Posebnom ekspertizom trebalo bi utvrditi zašto je došlo do otkazivanja vijka, u što u ovom tekstu nećemo ulaziti. Profesor Peroš tek navodi da bi neki od razloga mogli biti u slijeganju na osloncu ili u preraspodjeli opterećenja u štapovima nosive konstrukcije, na primjer, a čemu je svakako pridonijela navedena trošnost (degradacija) pojedinih štapova i kugli.
Očito se vijak malo "umorio"!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....