Susret Pape i Netanyahua koji se i danas prepričava! Benjamin: Isus je pričao hebrejskim; Frane: ‘Ne, aramejskim‘

Papa Frane se susreo i s izrelskim premijereom Izraela Benjaminom Netanyahuom. Već na početku susreta Papa je ispravio Netanyahua.

Naime, premijer je krenuo s razgovorom tvrdeći da je Isus pričao hebrejskim jezikom. No, Papa ge je ispravio i rekao da je Isus govorio aramejskim. Netanyahu je pojasnio na što je mislio: „Govorio je aramejski, ali je poznavao hebrejski jer je čitao Pismo.“

Katolički tjednik ‘Nedjelja‘ piše da stručnjaci za Bibliju nemaju ujednačen stav kada je u pitanje Isusovo poznavanje hebrejskog, ali dio bibličara, kao na primjer Stefano Tarocchi, smatraju da se mogao služiti hebrejskim kada je situacija to od njega tražila kao na primjer u teološkim raspravama s farizejima, pismoznancima i svećeničkim glavarima.

Eliezer Papo za Autograf u tekstu pod naslovom "Isti jezik – a ne razumiju se", naveo ovo: "Još u vrijeme učitelja Mišne, dakle u prvom i drugom vijeku nove ere, govorni jezik u Zemlji Izraela bio je aramejski. Hebrejski su znali govoriti samo oni učeniji – dok je većina prostog naroda (zahvaljujući, između ostalog, i sličnosti između klasičnog hebrejskog i govornog aramejskog) posjedovala pasivno poznavanje hebrejskog jezika koje im je dostajalo za snalaženje u svetim tekstovima i razumijevanje istih, kao i za učešće u sinagogalnoj liturgiji koja je, i onda kao i danas, bila mahom na hebrejskom jeziku".

"Nedjelja" još piše:

- Tada su u Palestini u opticaju bila četiri jezika: hebrejski, aramejski, latinski i grčki. Službeni, ali i slabo rasprostranjen, bio je latinski. Njime se uglavnom služio ograničeni broj javnih službenika Rimskoga Carstva pod čijom okupacijom je bila i Sveta Zemlja. Hebrejski se koristio u sinagogama gdje se čitala Tora, ali su ga upotrebljavali i farizeji, pismoznanci i svećenički glavari kao najugledniji među Židovima.

Aramejski je bio jezik svakodnevnice kojega je narod usvojio nakon povratka iz babilonskog sužanjstva u šestom stoljeću prije Krista. S tim da su hebrejski i aramejski bili semitski tako da neki aramejski smatraju samo dijalektom. U konačnici grčki je bio „svjetski jezik“, nešto kao danas engleski, koji se govorio i koristio posvuda posebno u trgovini.

Između ta četiri jezika izvjesno je kako je Isus za propovijedanje i za razgovore s učenicima koristio aramejski. Rinaldo Fabris u svojoj knjizi Isus Nazarećanin podsjeća kako postoji najmanje 20 odlomaka u evanđeljima, koji su napisani na grčkom, koji potvrđuju uporabu aramejskih riječi ili izraza. Samo u događajima iz Velikog tjedna Isus u Getzemanskom vrtu izgovara riječ Abba (Oče ili Tata); na križu kao posljednje riječi prema evanđelistima Marku i Mateju Isus je izustio rečenicu: „Eloi Eloi lemà sabachtani“ („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?). Zatim toponim Golgota, kao mjesto Isusova raspeća i smrti u prijevodu znači „lubanjsko mjesto“. Nadalje Marija Magdalena na uskrsno jutro Isusa oslovljava aramejskim izrazom rabbunì što će reći Učitelju moj.

Uostalom sasvim je prirodno da je Isus najčešće koristio aramejski jer je odrastao u Nazaretu. Odgajan je u skromnoj galilejskoj obitelji u mjestu koje je tada imalo nekoliko stotina stanovnika. Stoga se gotovo sa sigurnošću može zaključiti kako mu je maternji jezik bio aramejski koji se tada govorio na području njegova odrastanja. Između ostaloga i samog Sv. Petra je otkrio njegov govor (usp. Mt 26,73) zbog karakterističnog naglaska - navodi Nedjelja.