Za očajno društveno i mentalno stanje u istočnom susjedstvu s pravom se najviše tereti Aleksandra Vučića i njegov prijetvorni, manipulativni i maligni dugogodišnji režim. Postoji, međutim, još jedna istaknuta figura u tamošnjem javnom životu koja dijeli gotovo jednaku odgovornost za duboko ukorijenjenu reakcionarnost, sirovi nacionalizam, putinofilstvo i opće natražnjaštvo današnje Srbije. Da tragedija bude veća, isti taj čovjek je još prije samo nekoliko godina i u Zagrebu slovio za nepatvorenog rokera u mantiji, filantropa i progresivca, apostola mira i zajedništva među ljudima i zakrvljenim balkanskim narodima. Riječ je o poglavaru Srpske pravoslavne crkve, patrijarhu Porfiriju.
Duhovnik koji je mnoge hrvatske intelektualce nekad rutinski šarmirao citatima Džonija Štulića i Arsena Dedića, te pričama o Zagrebu koji "izranja iz sna" i s kojim se navodno "voli tajno", danas zvuči ovako:
„Plakao bih i vrištao od muke kad vidim jadnicu koja mijenja teze pa kaže zašto se (društvo) više ne brine o ženama, jer žene su ugrožene. Pa jesu ugrožene, i svi smo ugroženi upravo od tebe, bre, bijedo jedna! Jer si došla na jasle i prodaješ maglu, kao da svijet postoji od tebe...”
Ako se zna da je patrijarh SPC-a ovu filipiku protiv žena koje ukazuju na zlostavljanja izgovorio nepunih 10 dana poslije nezapamćenih tragedija u susjednoj zemlji, u kojima je najprije ubijeno desetero djece pa potom gotovo jednako toliko adolescenata i mladića, onda postaje jasno što su istinski prioriteti i srpskog patrijarha i tamošnje državne crkve. Da uopće ne spominjemo dramatičnu statistiku po kojoj je samo u nepunih pet mjeseci ove godine u Srbiji ubijeno 18 žena; lani su smrtno stradale 24, a u zadnjih deset godina njih više od 300!
Slična farizejstva deklariranih vjernika i vjerskih ljudi imamo, doduše, i mi u Hrvatskoj, pa se za čednost i posluh muževima kleči i moli po gradskim trgovima. No, makar s Kaptola nema javnih blagoslova zlostavljačima i zatvaranju ženskih usta, Vatikanu i Gospi hvala.
Riječi su aktualnom poglavaru Srpske pravoslavne crkve odvajkada samo šarene igračke. Za svakoga ispod dugačke mantije nađe prikladne. Od mirotočivog Porfirija s lakoćom se prometne u huškača i mrzitelja Potpirija, a sve odavno ovisi samo o tome kome se obraća. Na žene se obrecnuo na nedavnom prazničnom ručku s kolegama "sveštenicima" u manastiru svetoga Vasilija Ostroškog, dočim je za tankoćutne hrvatske intelektualne uši svojedobno imao na repertoaru sasvim drukčiju muziku. S obzirom na to da je riječ o čovjeku koji je s dolaskom na čelo SPC-a obećavao da će stubokom mijenjati srpsko društvo, ne preostaje nego zaključiti da dosad uglavnom prigodničarski mijenja izjave, omiljene ploče i CD-ove. Za jedne Dylan, Janis Joplin, Arsen i Azra, a za kućne užitke mahom Ceca Ražnjatović i Baja mali Knindža.
Nije tajna da poglavaru SPC-a njegovi simpatizeri, pa i oni izvan Srbije, za sve skandalozne izjave i postupke nalaze mnoga opravdanja i olakotne okolnosti. Porfirije je, glasi njihova teza, zapravo talac dominantnog raspoloženja unutar vjerske ustanove koju vodi. Srpska pravoslavna crkva tako je svog prvog čovjeka prije godinu i pol bila otela i natjerala na helikopterski desant i političko ustoličenje mitropolita na Cetinju, usprkos masovnim prosvjedima Crnogoraca. Natjerali su ga potom, vjerojatno s pištoljem na čelu, i da Dodikovu Republiku Srpsku naziva "djelom pravde", te da ordenom Svetog Save zakiti jednog od slavnijih medijskih huškača iz epohe Slobodana Miloševića, zloglasnog Milorada Vučelića. Nakon višednevnih mučenja prisilili su ga vjerojatno i da javno osudi svako održavanje "povorki ponosa" u Srbiji, te da prava LGBT populacije nazove "vještačkim i nametnutim, te suprotnim sistemu vrijednosti srpskog naroda".
Više je nego zanimljivo da je Porfirije bio tajno otet od najgorih nacionalista i ispirača srpskih mozgova unutar Srpske pravoslavne crkve i režima Aleksandra Vučića još daleke 2014. godine, dok još nije bio blizu poziciji ni mitropolita zagrebačkog, a kamoli srpskog patrijarha. Te je godine, naime, Porfirije ispred SPC-a postao član uprave Republičke radiodifuzne agencije kojom je u kasnijim godinama i predsjedao, baš kad su nacionalne TV frekvencije u Srbiji dobile najgore "trovačice srpskog duha" poput Pinka, Hepi TV-a, Prve televizije i sličnih proizvođača medijskog smeća. Neovisna Nova.rs i televizije srodne njoj nikad nisu uspjele dobiti nacionalnu frekvenciju u Srbiji, valjda zato jer su Porfiriju zli bradonje ispod stola još i tada zavrtali ruku.
Porfirije Mirotočivi, ako su te četnici i najgori srpski reakcionari na čelu s Vučićem oteli, trepni triput! Cijela regija moli za tebe!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....