Sve su pošte dobre pošte? Evo nekoliko detalja koji vam mogu olakšati ribolovne muke

Dobre ribolovne pošte su se oduvijek čuvale u tajnosti.

O njima se nikada nije otvoreno razgovaralo što zapravo i nije nešto što bi trebalo biti čudno. O dobroj pošti je ovisio i dobar ulov, nerijetko i osnovna egzistencija pa stoga ne iznenađuje konspirativnost i tajanstvenost okružena ispredenim famama oko određenih lokaliteta.

Priče o sinjalima koji kad se poklope dva dana iz prvog kvarta od devet do ponoći uz lagano jugo, u većini su slučajeva tek namjerno nabacani detalji radi zbunjivanja znatiželjnika, no katkad su to zapravo uistinu detaljne upute o kojima ovisi konačan ishod.

I baš kao dobar recept za kakav specijalitet, tako se brižno čuvaju detalji dobre pošte. Otkrivanje jedne takve lokacije je u principu naporan i dugotrajan posao pa je stoga sasvim razumljivo kada ih se zadržava kao osobnu tajnu.

Ipak, najveći broj takvih izdašnih pošta koje se čuvaju kao tajna, i nisu tako tajne koliko se misli. Naime, uz malo razmišljanja i uz pomoć suvremene elektronske podrške do njih se lako može doći i bez nekih poznanstava i usmenih predaja s koljena na koljeno.

Ribolovci koji su konstantno na moru imaju svoje provjerene rute i staze koje nisu nasumce odabrane. U pravilu su vezane uz brakove, kurente i njihova sjecišta.

S vremenom su uspjeli otkriti svoje pozicije koje u odnosu na ostala mjesta donose bogatije ulove.

Ipak, koliko ih god skrivali, na kraju se ispostavi da na njima jednako često, ako ne i češće netko drugi lovi.

Pritom se u pozadini najčešće krije jedna druga pomalo gorka istina.

Naime, te su strogo čuvane pošte uistinu dobre, ali realno gledano ipak ne toliko koliko bi se s obzirom na trud uložen u skrivanje očekivalo.

I onda se postavlja pitanje – zašto bi netko čuvao tajnu pošte, ako ta pošta zapravo i nije dobra pošta?

Nekoliko je razloga i svi su manje-više jednako dobri.

Prvo, ta pošta je u nekom trenutku vjerojatno donijela dobar ulov, možda i više puta, što je dovoljno da nakon nekoliko ribolovnih prepričavanja preraste u famu.

Pritom uopće nije važno što se na toj pošti jako dugo ništa dobroga nije ulovilo.

Nekoliko šaraga ili većih fratara, dovoljni su za podgrijavanje priče za nekoliko godina unaprijed.

Drugo, ribolovni apetiti nisu kod svih jednaki. Jednom sam prilikom loveći u Masleničkom ždrilu naišao na jednog razgovorljivog domaćeg ribolovca koji je bio u povratku s ribolova. Na pitanje kako je prošao, barba je istakao kako se u ovom điru baš nalovio.

Pritom je kao dokaz pokazao tri ribe - dva arbuna i jednu oradu, sve skupa nešto manje od kilograma.

Takav će ribolovac za svoju poziciju reći da je jako dobra, dok će neki drugi, na takav rezultat gledati s prezirom.

Treće je čista ribarska zloba. Podmetanje ničega pod dobru poštu je redovna stvar kojoj pribjegavaju svi koji žele sakriti dobru poziciju. Stoga se ne treba čuditi kada se unatoč posjedovanju ‘pravih‘ koordinata i poklopljenih vremenskih uvjeta, ništa ne događa.

I na kraju ostaje četvrti razlog, uglavnom najbitniji.

Dobra pošta koja ne daje ribu i jeste dobra pošta samo ne uvijek. A da bi bila baš dobra, mora se poklopiti još nekoliko detalja.

Dobra pošta je potvrđena

Činjenica je da i u podmorju, baš kao na suhome, postoje ustaljene navike vezane uz godišnja doba, uz doba dana i uz vremenske uvjete koji se ne mogu i ne smiju ignorirati.

Većina riba se ravna prema nekim temeljnim odrednicama koje su usko vezane uz način prehrane i sloj mora u kojem obitavaju.

Jutro je noćnim predatorima vrijeme kada siti odlaze na počinak, a dnevnoj je ribi to vrijeme za buđenje i početak hranjenja.

I dok na suhom u toku jednog dana najčešće puše samo jedan vjetar zbog kojeg će zavjetrina toga dana biti konstantno na istim mjestima, u podmorju, bez obzira na vjetar iznad površine, smjer strujanja se svakodnevno mijenja četiri puta kroz dvije plime i dvije oseke.

Naravno, tome treba dodati konfiguraciju terena i temperaturu koja će u nekom situacijama otvoriti, a u drugima zatvoriti riblji apetit.

U skladu s tim detaljima, riba koja fluktuira se kreće po vrlo ustaljenim rutama prateći svoje navike koje su u njihovom slučaju najčešće instinktivne.

Ovo bi svakako trebalo zabilježiti

Katkad je to premještanje i putovanje sporo, a katkada brzo, no uvijek se odvija po istim rutama određenima jačinom kurenta, temperaturom, količinom hrane i prozirnošću mora. No osim ta četiri osnovna elementa postoji još i cijeli niz sitnih detalja koji mogu odrediti put kojim će se riba toga dana kretati.

Disanje mora, izmjenu plime i oseke temeljno određuje Mjesec. Kada se na to doda godišnje doba i doba dana, lako se može odrediti, ili bi bilo bolje reći pretpostaviti kuda će proći, gdje će se zadržati i kako će se ponašati određena riba u datom trenutku.

Također, kada bi plima uvijek startala u isto vrijeme i bila jednako jaka, ribolovcima bi život tada bio puno lakši, a riba bi bilo puno manje.

Ova je pala na davno zapamćenoj pošti