Svi mršave uz injekcije koje daju liječnici. Probali biste i vi, ali strah vas je? Poznati specijalist sve objašnjava

Posljednjih godina, tamo negdje od 2021., od kada su lijekove za mršavljenje počele koristiti mnoge slavne osobe, mnogi su "poludjeli" za tim lijekovima, mnogi žele smršaviti uz ubod "čarobne injekcije".

Naravno, Hrvatska nije iznimka pa smo o lijekovima za mršavljenje porazgovarali s izv. prof. dr. sc. Mladenom Krnićem, specijalistom endokrinologom i dijabetologom sa Zavoda za endokrinologiju i dijabetologiju KBC-a Split.

- Stotine ljudi dolazi u endokrinološke ordinacije kako bi dobili preporuku za lijek za liječenje debljine. U nešto većem postotku javljaju se žene, ali nije ni broj muškaraca malen. Budući da lijekovi za liječenje debljine nisu na pozitivnoj listi HZZO-a, odnosno ne mogu se dobiti besplatno na recept, na teret zdravstvenog osiguranja, pacijenti na temelju naše preporuke mogu dobiti „bijeli recept“ i kupiti lijek u ljekarni. Moram odmah istaknuti da debljina nije bezazleno stanje niti (samo) estetski problem, već često vrlo teška kronična bolest koja se nerijetko uporno vraća i protiv koje se izuzetno teško boriti - kazuje dr. Krnić.

Liječenje debljine nije novost, ono seže daleko u prošlost.

- Suvremeni pokušaji liječenja debljine traju desetljećima. Primjerice, ranije smo koristili lijek orlistat (tvorničko ime Xenical), koji sprječava apsorpciju masnoća - njega se najčešće propisivalo, sve do prije sedam-osam godina. U to vrijeme smo praktično imali samo taj lijek i kirurško liječenje debljine, koje imamo i danas. Djelatna supstanca u Xenicalu često izaziva proljev i taj lijek nije bio popularan upravo iz tih razloga. Uz lijek su se dobivale upute za izbjegavanje masnih točaka, odnosno skrivenih masnoća (svi znaju da u panceti ima masnoće, ali zaboravljaju na masti u ribi, drugim vrstama mesa, jogurtu, jajima...). Nakon Xenicala pojavljivali su se i drugi lijekovi, ali nisu došli do konačne registracije ili šire primjene. Recimo, lijek rimonabant, koji se pojavio prije petnaestak godina i koji je povučen iz upotrebe jer je kod ljudi koji su se njime liječili uočena povećana stopa samoubojstava i drugih psihičkih poremećaja. To je ujedno bio jedan od najboljih pokazatelja povezanosti centara za ugodu i osjećaj zadovoljstva s centrima za glad i sitost u mozgu.

Nakon toga se u liječenju šećerne bolesti pojavila nova skupina lijekova koji liječe i debljinu...

- Radi se o skupini lijekova koja je razvijena za liječenje šećerne bolesti, takozvanim inkretinima ili GLP-1 receptor agonistima. Ti su lijekovi prvenstveno imali za cilj regulirati razinu šećera u krvi, ali je tijekom njihova razvoja uočeno da dovode i do smanjenja tjelesne težine i to preko nekoliko mehanizama - od usporavanja pražnjenja želuca i osjećaja punoće želuca do izravnog suzbijanja osjećaja gladi, djelovanjem u mozgu. I ne samo to, lijekovi iz te skupine mogu mijenjati i afinitet prema pojedinim vrstama hrane pa ljudi koji su preferirali masno, prženo i slatko počnu davati prednost povrću i voću. Iako počeci sežu još u sedamdesete godine 20. stoljeća, prvi lijek iz te skupine pojavio se prije dvadesetak godina, a zanimljivo je da je izvorni spoj izoliran iz sline guštera Gila monster.

Taj lijek, eksenatid, morao se primjenjivati dva puta dnevno potkožnom injekcijom, što je bio jedan od razloga koji su pridonijeli relativno maloj zastupljenosti u liječenju. Oko 2011. godine pojavio se liraglutid, koji se kao lijek za dijabetes propisivao pod imenom Victoza, a kasnije je pod nazivom Saxenda bio odobren za liječenje debljine. U međuvremenu se bio pojavio i Bydureon (malo „prerađeni“ eksenatid, s produženim djelovanjem) koji se davao jednom tjedno, ali on u to vrijeme nije imao indikaciju za liječenje debljine.

Otprilike prije sedam godina se pojavljuje općepoznati Ozempic.

- Tako je. Odobren je u SAD-u 2017. godine, ubrzo i u Europi, a supstanca se zove semaglutid. I on se prvenstveno primjenjivao za liječenje dijabetesa. No, 2021. godine na tržištu se isti lijek pojavljuje pod imenom Wegovy i u SAD-u dobiva odobrenje za liječenje debljine. Tada počinje show, odnosno prava pomama za ovim lijekovima i povremene nestašice na svjetskom tržištu koje su najviše pogađale upravo ljude koji su se liječili od dijabetesa.

Shutterstock

Zbog čega čega Ozempic mijenja ime u Wegovy?

- Iz jednostavnog razloga što prema propisima nekih zemalja ista supstanca za liječenje dvije različite bolesti mora imati različita imena. Tako je, znači, Ozempic lijek za liječenje dijabetesa, a za liječenje debljine isti je lijek "promijenio" ime u Wegovy.

Stvara li to zbrku na tržištu?

- Da, to stvara priličnu zbrku. Primjera radi, do prije 15 dana u Hrvatskoj se semaglutid – što je generičko ime za Ozempic - nije mogao propisati za liječenje debljine, već samo za liječenje dijabetesa, iako su ga mnogi propisivali i nabavljali „off label“. No od prije dva tjedna, i kod nas je stigao Wegovy, lijek s potpuno istom supstancom koja se u većoj dozi može propisivati za liječenje debljine, a ima i druge korisne učinke u smislu zaštite srca i bubrega. Od prosinca prošle godine na hrvatskom je tržištu dostupan i tirzepatid, tvorničkog imena Mounjaro. To je lijek nešto drugačijeg mehanizma djelovanja, koji je trenutačno i najpotentniji proizvod za mršavljenje na tržištu. U SAD-u je registriran pod imenom Zepbound za debljinu, a kao Mounjaro ima indikaciju za liječenje šećerne bolesti. Kod nas, međutim, postoji samo Mounjaro i trenutačno mu je jedina indikacija liječenje debljine. Međutim, moram istaknuti da Mounjaro ima i u Hrvatskoj indikaciju za liječenje dijabetesa, ali on još uvijek nije na listi HZZO-a za liječenje dijabetesa.

Imaju li ti lijekovi nuspojave?

- Imaju, kao što gotovo svi lijekovi imaju nuspojave. Najčešće su to mučnina, povraćanje, proljev ili zatvor. U početku je najviše bilo bojazni od mogućnosti da oni koji koriste te lijekove dobiju upalu gušterače ili žučne napadaje. No, studije, a i naše kliničko iskustvo, pokazale su da se takve pojave ne događaju puno češće negoli kod onih ljudi koji ne koriste te lijekove. Izvjesni rizik u tom smislu ipak i dalje postoji. Nekoliko vrsta tumora se dovodilo u vezu s ovim lijekovima, kao što su tumor štitnjače, gušterače, ali i depresivnost i sklonost suicidalnim mislima.

Nema čvrsto dokazane povezanosti, više su to signali u tom smjeru, ali moram reći da je ukupni rizik od tih lijekova daleko niži od rizika koji za zdravlje predstavlja sama debljina. Što je debljina većeg stupnja, to je i rizik veći pa je logično i rizik liječenja manje značajan. Iako ima i nekoliko postotaka ljudi koji lijek ne mogu podnijeti, više od 60 posto pacijenata nema ili ima sasvim blage nuspojave. Ostali imaju umjerene nuspojave koje postupno jenjavaju. Mučnina je obično najizraženija drugi dan nakon primjene lijeka, ali što vrijeme više prolazi, i smetnje postaju blaže. Doza koju propisujemo određenom pacijentu može se smanjivati ili povećavati.

Ljeto je motivator mršavljenja i svi tada žele biti lijepi, zategnuti, s pločicama, bez trbuha i naslaga masnog tkiva...

- Da, brojni ljudi žele smršavjeti baš prije ljeta zbog izlaganja pogledima. Baš među takvima najviše je onih za koje je upitno trebaju li im uopće lijekovi za mršavljenje. Kad se radi o dva-tri kilograma viška, a ima i takvih želja, onda ranije spomenuti rizici i ne izgledaju tako mali. No, s druge strane imamo i pacijenata s više od 200 kilograma. Imam pacijente koji su sa Saxendom, donedavno jedinim dostupnim lijekom, izgubili više od 40 kilograma u razdoblju od oko godinu dana.

Shutterstock

Ima li mladih ljudi koji žele smršaviti na ovaj način?

- Naravno da ih ima. Već od prvih dana punoljetnosti. Neki od njih dođu u pratnji roditelja, a neki sami.

Do kad se moraju koristiti ovi lijekovi?

- Tek se razvijaju dugoročne strategije liječenja. Ponovno napominjem da se radi o kroničnoj bolesti pa i liječenje mora biti kronično. Manji broj ljudi će bez terapije biti u stanju održati postignutu tjelesnu težinu. Veći broj će ih trajno trebati ili dozu održavanja ili povremeno uzimanje lijeka. Ljudsko tijelo „brani“ postignutu težinu jer smo evolucijski razvijani u okolnostima manjka, a ne obilja hrane, pa se smanjenjem unosa smanjuje i metabolizam, odnosno potrošnja energije. Ima razmišljanja da je potrebno nekoliko godina i izmjena većine živih stanica u organizmu da se trajno promijeni „podešenost“ mozga na veću tjelesnu težinu.

Je li bilo smrtnih slučajeva vezanih za ove lijekove?

- Da je netko kod nas umro izravno od posljedica uzimanja ovih lijekova, nije mi poznato. U literaturi je opisano nekoliko desetina smrtnih komplikacija koje su dovedene u vezu s ovim lijekovima i njihovim nuspojavama, ali znamo li da je samo semaglutid do sada koristilo više od 22 milijuna ljudi, ovo nisu velike brojke - zaključuje izv. prof. dr. sc. Mladen Krnić.