Klerici se rado šale na svoj račun, a meni najdraža anegdota je jedna fratarska. Na redovitom sastanku sa subraćom u samostanu, žalio im se gvardijan: "Braćo, da znate kako je težak moj križ, meni je kao Isusu raspetome na križu."
Dojadilo jednom fratru slušati stalne gvardijanove žalopojke, pa će mu kratko i jasno, evanđeoski: "Siđi s križa, pa ćemo ti vjerovati."
Pao mi je na pamet ovaj vic kad sam na Facebooku jednog medijski dobro potkovanog franjevca, dr. fra Marija Knezovića, dan poslije proslave "Oluje" vidio objavu s naslovom: "Neću reći što sam zamijetio na misi u Kninu!"
Pa piše: "Kultura šutnje ili, bolje rečeno, režim šutnje je društvena anomalija. Od jučer čekam hoće li se itko oglasiti o jednoj važnoj, s mog gledišta, prevažnoj činjenici koja je bila vidljiva jučer u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnoga Zavjeta u Kninu.
NE! Nije riječ ni o temi propovijedi koja je bila profinjena, odmjerena i točno u marginama očekivanoga.
NE! Nije ni to tko je predsjedao misnim slavljem niti kako su se političari držali tijekom misnoga slavlja. To nije tema ovog upita.
Dogodilo se nešto, opet kažem, po meni nedopustivo, opasno i s primjesom mentalnoga virusa koji se može, ne daj Bože, početi primjenjivati i na druge prigode i situacije.
NEĆU vam izreći svoju reakciju i sud. Ne zato što mi je to teško ili što bi mi to prouzročilo još jednu od nelagoda. Ne! Pa znate mene.
Međutim, valjda na to imam pravo, čekam reakcije nekoga od klera iz Hrvatske. Ima ih koji znaju pisati, znaju govoriti, imaju pameti, imaju autoritet službi, imaju sve potrebno za reakciju..."
A gdje je naš gvardijan?
Pitao sam se, budući da nisam gledao prijenos mise iz Knina, na što li je fra Mario mislio kad je navedeno objavio. I onda čitajući komentare ispod posta vidio svega i svačega, no par odgovora pogodilo je bit stvari: "Župa Svetog Ante u Kninu, župna Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta a na svetoj misi za Domovinu nema župnika i gvardijana fra Josipa i župnog kapelana fra Marija. Hrvatska je vidjela svakakvih čuda, ali ovakvog čuda još nije"; "Primijetila sam da nema prošlogodišnjeg fratra koji je na kraju svete mise rekao točno što je zasmetalo vlasti"; "Nije bilo našega gvardijana koji je prošle godine u propovijedi očitao ‘očenaš‘ prisutnima i dobio aplauz od puka takav da je Plenki zadnji ustao... A ove godine – nigdje ni njega, niti župnih vikara, pa niti vojnog kapelana iz Knina..."; "Nisu bile župne obavijesti i ‘pozdravni‘ govor gvardijana fra Josipa Gotovca"...
Ustvari, nitko od domaćina fratara nije na kraju mise pozdravio nazočne, što je običaj u svakoj svečanoj prigodi, pa i u proteklih 29 godina, koliko se slavi misa zahvalnica u Kninu u spomen na "Oluju" i poginule hrvatske branitelje.
Nije to učinio ni provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Marko Mrše. Kako je i mogao kad ni on nije bio na misi.
Potvrđuje to i vijest iz Vojnog ordinarijata: "Nakon svečanosti, uslijedilo je misno slavlje u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koje je predvodio mons. Jure Bogdan. Koncelebrirali su šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, biskupski vikari za pastoral u Vojnome ordinarijatu, vojni i policijski kapelani, franjevci iz Knina i drugi svećenici."
Na koga su mislili pod "franjevci iz Knina", nije nam poznato, no činjenica je kako su očito svi kninski fratri i provincijal fra Marko Mrše stali solidarno iza kninskoga gvardijana fra Josipa Gotovca, kojemu je očito netko iz crkvenog vrha očitao bukvicu zato što se prošle godine udostojio na kraju mise reći neke stvari koje su zasmetale političkoj vrhuški u Hrvatskoj.
U kratkom pozdravnom govoru gvardijan je, podsjetimo, snažno podsjećajući na okolnosti, uzroke i vrijednosti Domovinskog rata, upozorio na dramatične podjele u hrvatskom društvu, s posebnim osvrtom na odnos prema braniteljima.
Fra Josip je naglasio da svaka godišnjica "Oluje" "u svima nama vraća jake emocije ponosa i zajedništva koje smo imali nakon oslobođenja domovine", ističući jasno temelje na kojima je nastala Republika Hrvatska.
"Republika Hrvatska, dakle, nije sljednica ni ustaškog nacizma ni partizanskog antifašizma. Država, Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskome ratu", istaknuo je kninski gvardijan.
"Vjerujem da je naša pobjeda izvojevana uz Božju pomoć, kao i zajedništvo našeg, kroz povijest napaćenog hrvatskog naroda. U isto vrijeme ponosa na slavnu pobjedu u ‘Oluji‘, evo nije lijepo što se događa na proslavi današnjega dana – svake godine, kako vidimo, dolazi sve manje branitelja, sve manje posjetitelja. Mnogo je i onih koji dođu, ali moraju ostati iza prepreke. Naša domovina je vlasništvo cijelog našeg hrvatskog naroda. Imamo, dakle, svoju vlast, imamo svoju vojsku, svoju policiju, svoje institucije, mi smo jedan narod, jedno tijelo", upozorio je fra Josip na ustavne temelje hrvatske države.
"Želio bih", nastavio je Gotovac, "da proslava ‘Oluje‘ bude spontano svenarodno veselje bez ikakvih velikih ograda i podijeljenosti. I imamo pravo na to. Jer cijena kojom smo platili slobodu zaista je visoka."
Herojske zasluge branitelja
Svoj je zahtjev ilustrirao brojem žrtava za slobodu Hrvatske: "Petnaest tisuća poginulih i nestalih. To vam je trista autobusa punih ljudi. Od kojih je 402 djece. Osam autobusa djece je poginulo."
"Mnogi su ranjeni, porušeni su nam domovi, uništena nam je ekonomija, i više od ovoga nabrojenog cijena je naše slobode. I upravo zbog visoke cijene slobode nemamo pravo biti nemarni, pa molim predstavnike u prvom redu vlasti da u strateškim odlukama slušaju volju naroda, kroz institut i referenduma", bio je jasan fra Josip i nastavio:
"S ponosom ističem najzaslužnije za stvaranje samostalne Republike Hrvatske. Najprije zagovor Blažene Djevice Marije, zatim mudro političko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, dobrog kardinala blagopokojnoga Franju Kuharića, hrabrost hrvatskih branitelja i zajedništvo cijelog našeg naroda. Svi smo bili ujedinjeni i, kako bismo rekli, vukli smo ista kola. I nije lijepo da se hrvatske branitelje spominje i stavlja u bilo kojem obliku u negativni kontekst. Hrvatski branitelji su časni ljudi, na koje je rat ostavio duboke ožiljke. Oni, kao i njihove obitelji, s tim ožiljcima i danas žive", kazao je gvardijan.
"Dragi branitelji, evo ma što tko govorio, vaše su zasluge za stvaranje Republike Hrvatske u pravom smislu herojske", izravno se obratio braniteljima i ukazao gdje im je mjesto u kolektivnom sjećanju.
"Snaga zajedništva pokazala se i po završetku rata. Izgradili smo porušeno. Morali smo graditi i ono što su nam napadačka JNA i samozvani četnici porušili. Narod nikada neće zaboraviti cijenu koju je platio u Domovinskome ratu. U ratu, koji nam je nametnut, mi smo pobijedili. Ali nikoga ne mrzimo. Štoviše, mi molimo kršćanski za svoje neprijatelje. Ali zbog visoke cijene slobode, imamo moralnu obvezu od napadača tražiti dva uvjeta: iskreno kajanje i nadoknadu svekolike štete.
Poštovani svi, obnovimo zajedništvo našega naroda, jer to je jedini put, to je jedina naša snaga, to je naša budućnost. Zaustavimo podjele! Neka nam dobrobit domovine i naroda bude na prvom mjestu. Odrecimo se osobnih, privatnih interesa. Ja sam osobno optimist i ne sumnjam u to da će doći vrijeme procvata naše drage domovine", zaključio je gvardijan u Kninu, pozdravivši sve riječima, koje su, kao i cijeli govor, izravno prenošene na HRT-u:
"U ime samostana svetog Ante u Kninu i fratara koji u njemu djeluju, svima želim blagoslovljen današnji Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Bog vas blagoslovio i živjeli!"
Mrsko palo Plenkoviću
Fratar je dobio oduševljeni pljesak nazočnih na misi, no, isto tako, sve je to mrsko palo Plenkoviću i njegovoj sviti. Netko je iz Banskih dvora očigledno izvršio pritisak na prelate iz crkvenih struktura kako se ove godine ne bi dogodilo nešto slično, tako da od pozdrava na koncu mise nije bilo niti slova.
Da je fra Josip Gotovac – inače poznat kao častan i uzoran čovjek, redovnik i svećenik – izgovorio lani nešto lažno i uvredljivo, sigurno ne bi ostao na mjestu gvardijana i župnika u Kninu, prvi bi ga njegov provincijal razriješio službe.
Subraća su u ovom slučaju ostala u klauzuri, solidarni s poglavarom, i tako dali do znanja urbi et orbi kako imaju povjerenja u svoga gvardijana, unatoč tome što su ga neki pokušali "razapeti" jer se usudio reći istinu. A istina na kraju uvijek pobjeđuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....