U jeku vremenski nestalnog mjeseca zaputismo se po jednu zanimljivu priču u opustjelu Bašku Vodu. U Jurišića dvoru protagonistice naše priče Tee parkirani kamper mercedes strpljivo čeka trenutak kad će opravdati svoju svrhu, evocirajući kod nas reportera djetinja maštanja o beskonačnim putovanjima u autokućici i životu na cesti.
U ta vremena iz kojih sežu maštanja, u vrijeme bivše države, nije se mogla zamisliti kombinacija putovanja i rada; bilo je "ili-ili", a između pustolova koji besciljno jaše cestom i odgovorne zaposlene osobe vladao je nepremostiv jaz.
Ipak, umjetnica Tea Jurišić, koja će se s partnerom Ludwigom uskoro upustiti u jednu takvu pustolovinu, dokazuje da je to ne samo moguće nego i stvarnost 21. stoljeća. Avanturist i savjesni porezni obveznik može biti ista osoba. U suvremenom svijetu naziva ih se digitalnim nomadima. Tea je jedna od njih.
Baškovođanka, koja je 2017. diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti - smjer grafika, živi u Zagrebu, no posljednje dvije godine živjela je i radila u Osijeku. Nakon što je posljednjih par tjedana provela u rodnoj Baškoj Vodi, Tea odlazi u Njemačku, a potom prati sunce i ide na jug - Albanija, Makedonija, Grčka, sjeverna Afrika...
Osim kampera treba joj samo laptop, Vacom za crtanje i - dobar internet. Plan je da s partnerom na putu ostane oko šest mjeseci. Kamper ima solarno napajanje, a Tea i Ludwig dobar plan koji ne zazire ni od korone.
{embed_photo}1596902{/embed_photo}
Otporniji na koronu
- Materijal sam već organizirala, a velike radove neću moći raditi, maksimalnih dimenzija metar sa 70 centimetara. No to mi je dovoljno za ove projekte - kaže Tea, koja je već "kupljena".
Angažirao ju je švedski brend seks pomagala LELO s kojim surađuje već neko vrijeme, a za koji će ilustrirati sljedeća tri mjeseca.
- Radila sam im "how to use manual", prikaz u tri ilustracije, što sam zamislila više erotski, nikako vulgarno ili pornografski. Suradnja s njima me potakla da se i više posvetim digitalnoj ilustraciji. Radila sam za njih i kampanju povodom svjetskog dana orgazma na temu ljubavi prema samom sebi, pa za Valentinovo... Jako lijepo iskustvo, vrlo "chilli"... - kazuje Tea koju smo priupitali ima li među intimnim igračkama nekih osobito egzotičnih i nama nepoznatih artikala.
{embed_photo}1596906{/embed_photo}
- Uglavnom je to ono što je zastupljeno u seksualnom životu većine ljudi, "ženska pomagala". U izradi se ne posvećuju samo tome da budu funkcionalna, nego i estetski dojmljiiva. Riječ je o luksuznim pomagalima od kojih su neka čak i pozlaćena - objašnjava Tea. Šveđani su do nje došli preko online portofila za dizajnere i umjetnike.
Tea ima iskustvo i sa znanstvenom te medicinskom ilustracijom, koju je radila za srpski Centar za promociju nauke, a radila je za L'oreal, Samsung, Bruketu &Žinić studio... Angažirali su je i Talijani i Norvežani i Austrijanci i Amerikanci. Korona je potresla umjetnost, no ilustratore ipak manje, ističe Tea koja je dvije godine bila asistentica na Akademiji za umjetnost i kulturu na diplomskom studiju za ilustraciju i strip.
Posebna strast su joj strip i murali. Sudjelovala je u organizaciji manifestacije "24-satno crtanje stripa", a kako je to crtati tijekom 24 sata i na zadanu temu ilustrirati 24 stranice, sliježe ramenima sa znakovitim osmijehom.
- Dosta ljudi izgubi živce, to je zaista veliki izazov. Mene je spasila visoka otpornost na velike količine kave - smije se Tea, koja voli neobične motive i ideje, a crpi ih posvuda oko sebe.
Neobičnost, kaže, leži u detaljima, a ona voli priču izvući iz minucioznih detalja. Voli slojevitost, a u iščitavanju poruke ne voli zadavati nikakve koordinate.
{embed_photo}1596904{/embed_photo}
Volim reakciju
- Volim da osoba reagira na moj rad, nije me briga hoće li ga netko, uvjetno rečeno, shvatiti krivo. Jer što je krivo u umjetnosti; možda je za tu osobu to pravo - tumači Tea.
Sad dolazimo do murala, s kojima je priča započela kroz akvarel "Kronologija jedne veze", dug 4 i pol metra. To je početak prelaska na velike formate radova na papiru i zidovima.
- U tom sam razdoblju počela izlaziti na velike formate van ateljea i galerija. To mi je bilo uzbudljivo i zanimljivo jer je time i veći broj ljudi bio u doticaju s umjetnošću. Moja je misao da umjetnost mora biti dostupna svima i jako mi je drago kada imam interakciju dok stvaram - veli Tea.
{embed_photo}1596908{/embed_photo}
Nakon rada u Vukovaru, na street art festivalu, gdje je kroz pet dana oslikala 300 kvadrata, otišla je u Glinu gdje su umjetnici dobili zadatak oslikati zatvor.
- Radi se o projektu HDLU u suradnji s Melindom Šefčić koja se vodi idejom revitalizacije i oplemenjivanja javnog prostora za ugrožene skupine društva, a sudjelovali su i Ivo Kosanović, CHEZ i Miron Milić. Naziv projekta je "Horizont slobode". Budući volim da se tema može iščitavati, ja sam zatvorenike nacrtala iza rešetki, ali sam reagirala vedrim bojama što je bio uvjet, a rešetke se transformiraju u cvijeće. Dok sam oslikavala, zatvorenici su stajali iza mene i odgonetali tko je tko - objašnjava Tea.
- Ljudi kod nas uglavnom misle da grafiti vandaliziraju prostor, iako se radi o nečemu dubljem i smislenijem. No kako nisu educirani na tom polju ili ih ne zanima, ne razmišljaju o tome previše dok se ne dogodi neka intervencija. Ja zid vidim drugačije, iako nije svaki zid fasadno platno, neke je zločin prebojati. Na sreću, sve je više festivala ulične umjetnosti i ljudi postaju sve svjesniji - veli Tea.
Borba s vjetrenjačama
Makarska rivijera nema urbani predznak niti takvu scenografiju, ali naša sugovornica drži da ipak ima nešto urbano. To je veliki broj napuštenih zgrada u koje ljudi interveniraju. Jedan od primjera je nekadašnje lječilište u Krvavici gdje ima i kvalitetnih izvedbi. Svoj su trag tu ostavili umjetnici na putu prema nekom od street art festivala.
Da se uistinu svaki prostor može uljepšati ilustracijom, pokazuje i Tein rad na najstarijoj tramvajskoj stanici u Osijeku gdje je po pozivu udruge PLANtaža, u sklopu projekta Urbane intervencije, naslikala ilustraciju "Pozdrav s Marsa". Ilustracija s parom Marsovaca koji dolazak na planet slave kriglom piva i postavljaju zastavu sa simbolom "peace" duga je tri metra i bila je printana te aplicirana na staklo - objašnjava Tea koja se u Osijeku osjećala odlično.
{embed_photo}1596898{/embed_photo}
- Ljudi su fantastični. Osječani imaju kompleks da su siromašni i da nisu dovoljno dobri kao ljudi ovdje na moru, ali nije tako. Baška Voda je, na žalost, za mene tek čista turistička kulisa. U Makarskoj, dok sam išla u srednju, postojale su bar neke oznake urbanog, ali u Baškoj Vodi nema ništa, pa čak ni ljeti nemamo neku galeriju. Kako se ja volim boriti s vjetrenjačama, imam ideju napraviti ovdje likovnu koloniju. Ne vjerujem da bi ulična umjetnost ovdje mogla zaživjeti, ali rezultat kolonije bila bi izložba koja bi bila veliki plus za cijelo mjesto, a i umjetnici bi sigurno rado došli ljeti - zaključuje Tea.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....