Zašto ići na Balkan?, pita se Polina Aširova, mlada Ruskinja s privremenom adresom u Omišu, u svojoj četvrtoj po redu objavljenoj zbirci poezije prožete vlastitim emocijama doživljenim i proživljenim u gradu na ušću Cetine. Koliko ga uistinu voli, govori i činjenica da je jedna od njenih zbirki ilustrirana kanjonom rijeke Cetine, za nju jedne potpuno nove i drugačije dimenzije u čiju je ljepotu potpuno svjesno uronila.
Međutim, više od tog njenog umjetničkog izražavanja i ritmičnosti putem kojeg se izražavaju njen duh i njeni osjećaji, u čemu joj, ruku na srce, mogu pozavidjeti i neka zvučnija imena koja sagledavaju zbilju na potpuno drukčiji način od uobičajenog, zanimljivija nam je priča o njenom dolasku u Omiš gdje je trajno preselila prije dvije godine, napustivši svu raskoš Sankt Peterburga, drugog po veličini grada u Rusiji.
Ljubav prema toj zeleno-modroj brazdi usječenoj u skute omiške Dinare rodila se prije nekoliko godina i ne sasvim slučajno. Pošto potječe iz glazbeničke obitelji, gdje uz oca i majku, inače vrsne tamošnje glazbenike, njen brat podjednako dobro postiže iznimne rezultate svirajući klarinet i svoj talent prezentira na različitim festivalima klasične glazbe diljem Europe i svijeta.
A takav jedan "Ostinato" International chamber music festival klasične i komorne glazbe, u produkciji najnadarenijih mladih svjetskih glazbenika, ugostio je mladog Aširova. Zajedno s njim, više iz znatiželje i ljubavi prema putovanjima, prije koronakrize u Omiš je stigla i njegova sestra Polina.
Ljubav se, kaže ova dvadesetpetogodišnjakinja, rodila na prvi pogled.
- Već iduće godine u Omiš sam došla sama. Onako turistički, bez previše očekivanja. Ovaj pogled na Brač, more, Cetinu jednostavno me oduševio do te mjere da sam sama sebi rekla da ovdje moram ostati živjeti. Razlog više bila su ratna zbivanja u Ukrajini, jer nisam željela sudjelovati u nečemu što me se ne tiče. I tako prije dvije godine prebacila sam se s fakulteta konzervacije i restauracije iz Sankt Peterburga i nastavila studij na umjetničkoj akademiji u Splitu, jasno uz plaćanje.
Prvo sam mislila da se neću uspjeti upisati pošto dolazim iz treće zemlje, ali u referadi su me prihvatili sasvim normalno. I tako je počeo moj život u Hrvatskoj. Mada sam u početku dvojila između Njemačke i vaše zemlje, presudila je ljepota Hrvatske i jezik koji je puno lakše naučiti nego njemački - spominje se Polina Aširova svojih hrvatskih početaka i birokracije čije su joj ‘šape‘ i danas za vratom.
Pošto dolazi iz zemlje koja je pod sankcijama, stalno je u problemima s MUP-om. Prebivalište, boravište, stalno javljanje u policiju…, uz nemogućnost dobivanja smještaja u studenskom centru i korištenja menze u kojoj hranu mora plaćati po komercijalnim cijenama, jedine su zamjerke na sistem vladanja koji je samovoljno prihvatila.
Ipak, kaže, puno je više prednosti nego nedostataka. Iako dolazi iz milijunskog grada s bogatom povijesnom i kulturnom tradicijom, Dalmacija općenito pruža jednostavnost, neopterećenost, manje stresa, a više uživanja.
- To je nešto što sam odmah prihvatila. Ovdje sam naučila ležernije i opuštenije živjeti. Bez pritiska, nelagode, jednostavno uživam u svakom danu. Pogotovo sjesti na kavu u Splitu na Rivi ili ovdje pod ovim osunčanim liticama s predivnim pogledom na otoke i plaže. To mi je prije bilo nezamislivo, ali se čovjek brzo privikne na dobro. Jako volim ove male sredine kao što je Omiš gdje svatko svakoga poznaje. Kada se poželim osame odem do Splita.
Sankt Peterburg je lijep grad, ali ujedno i siv, mračan. Pogotovo na jesen i zimu, uvijek je prisutna vlaga, nema sunca kao ovdje ili barem tako ne sja. To su možda jedini razlozi zbog kojih sam napustila rodni grad - skromno će Polina.
Dar pisanja i općenito pisano stvaralaštvo mlada Ruskinja započela je pisanjem stand-up komedija. Desetak takvih izvela je u Rusiji gdje je svojim nastupima razbila sve to prirodno sivilo koje ih je okruživalo. Nešto slično uskoro namjerava i u Hrvatskoj. Upravo ta dinamika komunikacije s publikom te aktualnosti i bliskosti sadržaja oduvijek su joj, dodaje, bili bliski. Ali život piše neki svoj roman. Smiješan ili manje zabavan.
- Tako da sam uz sve to prionula i na slikarstvo. Ulje na platnu glavna mi je tehnika, a motivi, oni su tu oko mene. Pejzaži su tema mojih slika, što se vidi i na mojoj drugoj po redu objavljenoj zbirki poezije. Sve moje zbirke prožete su ilustracijama koje sam sama naslikala.
Znala sam u četiri i pol ujutro krenut iz Omiša i doći u Dugi Rat kako bih na papir prenijela veličanstveni izlazak sunca iznad grada podno Mirabele. Ti trenuci, to je ono uzvišeno što me posebno zaokuplja. Nažalost, sada nemam toliko slobodnog vremena, ali uskoro se nadam i organiziranju svoje prve izložbe, dakako u Omišu - odlučna je Aširova u provedbu svojih planova.
Premda je u Hrvatskoj manje od dvije godine, ova književnica i likovna umjetnica, u najmanju ruku rečeno, perfektno koristi hrvatski jezik. I s onim najstručnijim izrazima koje većina nas Hrvata ne može izgovoriti, ona se poigrava kao s materinjim jezikom.
A upravo poznavanje našeg jezika glavni joj je izvor prihoda. Naime, nedugo nakon što je stigla, krenula je s ‘repeticijama‘ putem interneta, učeći svoje sunarodnjake u Beogradu hrvatsko-srpskom jeziku. Budući da je puno njih iz ovih ili onih razloga utočište našlo kod naših istočnih susjeda, jezik im je bio glavni problem. Danas ga više nemaju.
Polina je pretrpana poslom, podučavajući našu slavensku braću sebi pruža materijalnu korist i zadovoljstvo, a njima korist jer znanje stranog jezika, makar to bilo i samo nekoliko korisnih fraza, uvelike će im poboljšati život i iskustva u novoj sredini.
- Ovdje je sve puno skuplje nego u Rusiji. Za normalan život treba vam puno više. Sankt Peterburg je milijunski grad, ali po cijenama ni približno sličan Hrvatskoj. Stoga moram dobro zapeti. Ovdje sve plaćam, nemam nikakvih popusta ni beneficija. Vjerojatno bi drugačije bilo da dolazim iz koje zemlje Europske unije, ovako teško. Tako da nemam baš puno praznog hoda, kako vi to ovdje volite kazati. A kada ga imam, usmjeravam ga u stvaralački opus.
Dakako, družim se i s prijateljima. Uglavnom su to Hrvati, a imam i jednu prijateljicu iz Rusije koja živi u Splitu. Tako da ipak za sve nađem pomalo vremena. I namjeravam ovdje ostati živjeti - zaključila je svoju životnu i nesvakidašnju priču Polina Aširova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....