Prije nepunih mjesec dana 52-godišnji Ante Knez iz Kaštel Štafilića, umirovljeni pripadnik 4. gardijske brigade i 50-postotni invalid, doživio je kao vozač Ubera nesvakidašnji brutalni napad na cesti u Kaštel Sućurcu, pri čemu su mu slomljena dva rebra.
Napao ga je, veli, bez ikakva razloga, tada njemu nepoznat mladić, a kaštelanskoj je policiji trebalo više od 20 dana da utvrdi što se dogodilo i da naposljetku prijave 25-godišnjeg F. J. za pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda, za što je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Doznali smo da mladiću ovo nije prvi put da krši zakon te da na Općinskom sudu u Splitu čeka suđenje po pravomoćnoj optužnici za iznudu zajedno s još trojicom muškaraca, i to uz upotrebu sile, za što je predviđena kazna od jedne do 10 godina zatvora.
’Bogu za plakat’
Knez je ogorčen (ne)postupanjem policije:
- Tog 24. srpnja, oko 20.30, skupio sam četiri momka, stranca, iz zračne luke i dobio sam vožnju do Splita. Vozim za Uber, Bolt i imam aplikaciju taksi. Negdje iza Vatrogasnog doma u Sućurcu prema Splitu, a obje su trake bile pune automobila, primijetio sam da se neki auto, Golf 5, ubacuje među auta. Ubacio se u škare isprid mog auta, tako da sam morao naglo zakočit da se ne sudarimo. Od kočenja je srednji momak na zadnjem sjedalu, a nije bio vezan, poletio naprid i udario glavom u radio. U pozadini sam vidio dolazak Hitne pomoći i dao sam se desno. Tad je ovaj s Golfom opet uletio isprid mene. Zablica sam mu dugim svjetlima, a u autu je bila i neka cura jer mi je kroz prozor pokazala srednji prst. Dolazimo do semafora, on povlači ručnu, izlazi iz auta, dolazi do mog auta. Otvaram prozor i taman sam ga tija pitati je li normalan, ali sam samo uspija reći: Momak, jesi ti..., kad me je tri puta udario šakom u glavu i vrat. Od siline udaraca pao sam na suvozača, a onda me je još dva puta svom snagom udario u rebra - prepričava nam događaj pretučeni Knez.
Mladići koje je vozio, “dica od 18-19 godina”, ostali su u šoku, veli. Uspio je nekako proći semafor te se zaustavio sa strane i nazvao policiju. Zanimalo ih je, kaže Knez, gdje se to dogodilo, s koje strane semafora.
- Valjda ako je prije semafora, to je njihovo područje, ako je poslije semafora, prema Splitu, onda je to solinsko područje. Policajac koji se javio pitao me je mogu li voziti, a ja sam rekao da ću zamoliti nekoga da me prebaci na Hitnu. Momci koje sam vozio polili su me vodom i odvezli do bolnice, očekivao sam da će netko od policije doći tamo uzeti i izjavu od mene i od svjedoka. No, nitko niti je došao niti je ispitao te momke, a oni su, koliko znam, otišli iz Hrvatske. Srića da je nekoliko auta iza mene bio kolega vozač koji je dao izjavu da je vidio da se auto ubacivao i da me ovaj napao. Da nije njega bilo, on je mogao reći da nije uopće bio tu... Nakon šta su me pustili s Hitne, otišao sam u policiju i prijavio napad, bila je neka policajka, zapisala to na papir, bez potpisa, potvrde, ičega... Odmah sutradan nakon napada, donio sam im dva broja registracije jer sam je zapamtio, osim zadnjeg broja. Oni su posvetili pažnju osobi iz Sinja, a na ovoga se nisu uopće ni osvrnuli. Kad sam vidio da se ništa ne događa, privatno sam saznao ko je napadač i to sam im javio. Njihovo glavno pitanje je bilo kako sam to doznao, od koga, da im to moram reći. Pa šta je to bitno, ja sam odradio njihov posao, i to iz kreveta. Donio sam im i njegovu sliku, zvao sam ih po sedam, osam puta na telefon da pitam jesu li šta napravili, pa jel’ to za bogu plakat? - ogorčen je 52-godišnji umirovljeni Kaštelanin.
’Isparila izjava’
Kaže kako na Hitnoj nisu ni primijetili da su mu slomljena rebra jer su obratili pažnju na njegovu glavu, misleći da možda nije doživio potres mozga. Tek je sutradan, kad se probudio i pomokrio krv, osjetio strašnu bol u rebrima pa je ponovno pozvao Hitnu pomoć u Kaštelima te mu je rečeno da odmah ide u Split. U bolnici su mu utvrdili da ima frakture osmog i dvanaestog rebra te su mu liječnici rekli da se opet javi policiji jer su to teže ozljede.
- Opet sam otišao na policiju i neki mi je inspektor rekao da mu je žao i da ima tužnu vijest za mene, ali da su to lakše ozljede jer su polomljena dva, a ne tri rebra. Svih ovih dana sam non-stop zvao, pisao sam svima, pa i Ministarstvu branitelja, samo da požurim da nešto naprave. I ništa se nije događalo do ove subote. Išao sam kroz grad priko parka i prijatelj me zaustavlja, a u to mi zvoni mobitel. Prihvaćam poziv, ali je linija otvorena, nisam se javio. Prijatelj pita šta je i govorim mu da u ponedjeljak idem u novine i kod odvjetnika i da ću tužiti policiju i tog momka. I kad sam se pozdravio s njim i javio na mobitel, glas mi govori da je policija, da dođem kod njih... Tek tad su mi dali sva pisana upozorenja na moja prava kao žrtve, sve su lipo upisali u kompjuter, bili su vrlo ljubazni. Netko je nešto napravio, jeste li to vi ka novinar, je li to neko iz Ministarstva, ne znam, ali se situacija okrenula, bili su ljubazni i rekli su mi da podnose prijavu.
Tek tada su me saslušali kao žrtvu i sve to lipo upisali, a one izjave otprije šta je rukom pisala policajka kad sam došao prijaviti, čujem, nema. Isparila je - veli pretučeni 52-godišnjak, koji će još dugo osjećati posljedice ovog brutalnog napada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....