– Pakao, život mi se u zadnje vrijeme pretvorio u pakao – rasplakala se usred našeg razgovora Splićanka A. Č. J. (podaci poznati redakciji) govoreći o noćnoj mori koju proživljava proteklih mjeseci otkako je u Rudinama, Kaštel Novi, iznajmila jednosoban namješten stan od 40-ak kvadrata 84-godišnjoj starici I. K. (podaci poznati redakciji).
A. Č. J. se na svojem poslu inače skrbi o potrebitima, pa je tim više osjetila empatiju kad je, govori nam, jedan od djelatnika udruge "Sv. Jeronim" iz Kaštel Gomilice reagirao na njezin oglas za iznajmljivanje stana i doveo joj na vrata I. K., inače korisnicu njihove usluge "Pomoć u kući". Do tada je I. K. živjela na podstanarskoj adresi u Kaštel Kambelovcu, ali se zbog novih planova vlasnika kuće morala iseliti iz njihove nekretnine.
– Stavila sam oglas da se stan iznajmljuje za 270 eura mjesečno, ali i da podstanar mora platiti sve režije, uključujući komunalu i pričuvu. Da se ne brinem o tome. Zato je cijena najamnine i bila malo pristupačnija – opisuje A. Č. J. svoju ponudu tzv. teti Ani.
– Tako mi se predstavila, iako joj to nije pravo ime. Druge podatke o njoj nemam... Niti sam ih ikada od nje dobila. Svi je, kazala mi je, tako zovu, pa i djelatnik udruge "Sv. Jeronim" koji ju je prvi put doveo u razgledavanje stana.
Došla je ponovno nakon tjedan dana u istoj pratnji i platila polog. I u startu ostala dužna sto kuna jer se upravo prelazilo na euro. Ali dobro... Oprostila sam. Nije htjela odmah potpisati ugovor, pa smo joj dali kraći vremenski rok da to učini, dok se ne prilagodi, dok ne vidi odgovara li joj smještaj...
U prvi mah s njom je dolazio isti djelatnik udruge "Sv. Jeronim", kad je bilo vrijeme plaćanja, da vidi je li sve u redu. Uistinu je uredno platila prvi mjesec. A ja sam išla na povjerenje, pa doveli su mi je iz udruge – govori A. Č. J. No već nakon mjesec dana počeli su problemi, u trenutku kad je, kaže, počela inzistirati na potpisivanju ugovora o najmu.
Teta Ana ju je non-stop zvala s primjedbama kako ne radi klima, pa ne radi televizor, stroj za pranje rublja, slijedom čega je s djelatnikom udruge došla do istog zaključka kako ona zapravo ne zna koristiti aparate. A. Č. J. govori kako, koliko joj je poznato, teti Ani nije oduzeta poslovna sposobnost. Uz to što se njezino ime nalazi u evidenciji spomenute udruge, korisnica je i usluga Centra za socijalnu skrb.
– Prima valjda nekakva novčana sredstva, a ima i svoja primanja. Mirovinu. Nikada nisam zapitkivala jer to smatram neukusnim zadiranjem u nečiju privatnost. Možda bi bilo bolje da jesam... Kad sam od nje tražila dokumente za prijavu, mahala mi je s tri osobne iskaznice.
Govorila je da je ona Mađarica, Srpkinja i Slovenka, ali nijednu mi nije dala na uvid. Bit će da je čuvala i one koje su istekle... Računala sam, starija je, došla je preko udruge, Centar je isto uključen, potpisat će valjda i taj ugovor o najmu. Ali ubrzo je počela s pričom da je boli, da ne može na policiju zbog prijave adrese, pa da neće ugovor jer neće plaćati porez, iako sam joj objašnjavala da to plaćam ja.
Onda je krenula s pričom i da neće platiti režije jer su joj visoke, da ja njoj, iz Splita, kradem struju i vodu. A režije, sve skupa, iznose oko 70 eura. Stvar je počela zapinjati. Ako plati režije, ostane dužna za stanarinu ili suprotno. I tako, sve skupa, u pet mjeseci nije platila dvije stanarine i tri mjeseca režija – gorko će A. Č. J., dodajući kako joj je teta Ana plaćala režije na način da bi joj, u prisutnosti djelatnika udruge, dala novac, a onda bi ona platila račune internet-bankarstvom.
U međuvremenu je, veli, njezina podstanarka ušla u drugu fazu – poštaru je, primjerice, iako joj je postavila njezin sandučić, ostavila poruku da se pošta namijenjena stanodavki ubacuje njoj.
– Nakon odbijanja plaćanja računa uslijedio je potpuno novi model ponašanja. Teta Ana je afanavala, vikala, svađala se... Govorila kako će pasti u nesvijest.
Sve to vrijeme neprestano je odbijala potpisati ugovor o najmu. Eskaliralo je sredinom svibnja, kad sam joj donijela ugovor na stol sa svim preciziranim uvjetima. I opet nije htjela potpisati. Niti platiti. Čak me je udarila po ruci dva puta ispred moje kćeri, psovala mi mrtvog oca i majku, govorila mi da sam kurva, prevarantica, lažljivica...
I djelatnik udruge "sv. Jeronim" rekao joj je da mora plaćati, potpisati ugovor, ali počela je vikati i na njega, da je on nju namjerio na ovaj stan, da je bilo i drugih u ponudi i slično, na što joj je on pokušavao objasniti kako sve oko njezina podstanarstva radi s dobrom voljom jer to i nije njegova dužnost. Čovjek joj je tražio smještaj, pomogao joj je u selidbi, iako mu to nije u opisu djelovanja. No ništa je nije moglo urazumiti – prisjeća se A. Č. J.
U posljednjih dvadesetak dana situacija je došla do usijanja – policija je intervenirala u više navrata, bila je i hitna pomoć. Teta Ana nikako ne želi napustiti stan u kojemu, prema riječima stanodavke, gomila dugove, čak je promijenila i bravu na vratima, zbog čega je A. Č. J., jer danima nije mogla ući u stan, bila prisiljena skinuti vrata i početi iznositi vlastite stvari.
– Govorila mi je da će mi dići stan u zrak. Prijetila: "Ići ću na robiju, a i tebe ću povući za sobom." Uistinu sam se prepala... Odnijela sam televizor, hladnjak, štednjak, plin... Zbog kućnoga kvara isključena je voda.
Kad sam skinula vrata jer je neovlašteno, bez mojeg znanja, promijenila bravu, zvala je policiju prijavivši me za zlostavljanje starije osobe. Kad bih policajce zvala ja, nije ih puštala unutra, iako jest djelatnike Centra, koji su mi u međuvremenu rekli kako joj po tko zna koji put nude smještaj koji ona odbija.
Kao i da joj neka prijateljica navodno traži stan. Gdje je ta prijateljica? Zašto je ne odvede kod sebe? Nema kreveta, spava na podu, ali neće da ode. Ne želi prihvatiti smještaj od Centra, odbija pomoć udruge, s kćerima navodno ne priča. Gdje ću ja s njom?! Njezin je izbor živjeti u ovakvim uvjetima.
Svi joj pomažu, ali ona ne pristaje na ništa. Ne mora ona mijenjati stan, mogla je do kraja života živjeti ovdje, ali pravi se pametna. Promućurna je i prefrigana, a ja plaćam njezine račune – uzdiše A. Č. J., dodajući kako je prije tjedan dana poslala mail nadležnom Centru za socijalnu skrb u Kaštel Starom, udruzi "Sv. Jeronim" i policiji, napisavši im da je, prema njezinim informacijama, teta Ana u vrlo lošem stanju, jer živi na podstanarskoj adresi u Rudinama u neadekvatnim uvjetima. Spomenula im je i kako mora zaštititi svoju imovinu.
– Na to su mi u Centru i udruzi kazali: "Neka živi tu dok se situacija ne sredi." Tko će je srediti? Koliko će sve ovo još trajati? I što?! Da joj, ako umre u mojem stanu, riješim i sprovod? Ili ako joj, nedajbože, nešto bude, hoću li se ja brinuti o njoj? Naravno, svjesna sam kako ću njezine dugove morati podmiriti ja. Ali što da ja radim s njom? Ona ima poslovnu sposobnost i dvije kćeri. I svi peru ruke od nje – slomljeno je zvučala A. Č. J.
Jučer, na dan razgovora s A. Č. J., obišli smo i njezin stan, u kojemu nismo zatekli podstanarku I. K. Odvezla ju je hitna pomoć i nije ju vratila na njezino, nama poznato, zadnje boravište u Rudinama. Na dva broja mobitela nije se javljala.
Danas nam je A. Č. J. javila kako je dobila obavijest iz Centra da je za I. K. trenutno pronađen smještaj i da će organizirati odvoz njezinih stvari koje su ostale u podstanarskom stanu u Rudinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....