Teta Zlata je danas konačno dobila spomenik! Znate li koju je genijalnu stvar smislila 1959., proslavila nas zauvijek i nikad nije otkrila tajnu?

I dodat ćemo jednu žlicu Vegete… - nezaboravna je rečenica tadašnjeg “masterchefa” svih kuhinja bivše države, Steve Karapandže, koji je s legendarnim Oliverom Mlakarom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća činio neprikosnoveni kulinarski “celebrity” dvojac, podučavajući revne domaćice “malim tajnama velikih majstora kuhinje”, kako se taj jedinstveni show nazivao.

Ta je žličica Vegete začinila brojne živote, pa i nas musavih klinaca kojima je najveća muka bila jer se toga četvrtka, prije Dnevnika, s repertoara “skidao” jedini crtić u danu kako bi se mogla emitirati ova petominutna zabavno-edukativna gastronomska senzacija.

U sjeni proizvoda koji je svojom popularnošću nadmašio vlastitog tvorca, a tvrtki “Podravka” priskrbio neslućeni prodor na 50-ak tržišta diljem svijeta i pet kontinenata, na kojima je s vremenom postao prepoznatljiv hrvatski brand, ostala je ona.

Samozatajna “teta Vegeta”, skromna profesorica, odvažna kemičarka, žena koja je robijala u bivšoj državi, koja je rođena u Bosni i Hercegovini, a čitav svoj profesionalni, pa i privatni život ostavila “Podravci” i Koprivnici - jedna jedina Zlata Bartl.

Meni popularnost smeta

Upravo danas Zlati Bartl, izumiteljici začina Vegete, podignut je spomenik ispred “Podravkine” zgrade u Koprivnici, čime će se ta tvrtka i grad 14 godina nakon njezine smrti odužiti ženi, koja je jedna od najzaslužnijih osoba za njihov razvoj.

Zlata Bartl umrla je 30. srpnja 2008. godine u 89. godini života u bolnici u Koprivnici, starost je najvećim dijelom proživjela u Domu za starije u tome gradu, koji ju je 2006. godine proglasio i svojom počasnom građankom.

Mnogo toga do danas napisano je o “teti Vegeti”, ali ta skromna intelektualka nikada nije voljela popularnost.

- Utjehu sam nalazila u radu. Ne u tome da bi me netko poslije toga rada glorificirao, nego da stvarno nešto napravim. Po prirodi sam skroman čovjek. Meni popularnost na neki način smeta – kazala je jednom prilikom, već u dubokoj starosti, genijalna žena koja je govorila pet svjetskih jezika: engleski, njemački, talijanski, francuski i španjolski.

Ranko Šuvar/Cropix

Odrasla u Sarajevu

Postoje određene dvojbe oko mjesta njezina rođenja: izvori se slažu da je rođena 20. veljače 1920. godine, ali prema jednima u mjestu Dolac kod Travnika, a prema drugima u Sarajevu.

Odrasla je u Sarajevu, u imućnoj građanskoj obitelji u četverosobnom stanu na Čengić-Vili. Povjesničari navode da je obitelj Bartl bila “tipična srednjoeuropska obitelj s austrougarskim tragovima”. Zlatin otac, koji je inače dobro svirao violinu i pjevao, radio je u sarajevskom gradskom poglavarstvu.

Rođen je u Zadru, otac mu je bio iz Beča, a majka iz Dubrovnika, iz obitelji Gregorić. Zlatina majka potjecala je iz češke obitelji Kwapil, a u Sarajevu je bila na glasu kao vrsna kuharica.

Ratna tragedija

Zlata Bartl 1938. godine završila je gimnaziju u Sarajevu, a potom se uputila u Zagreb na Mudroslovni fakultet, gdje je 1942. godine diplomirala te postala profesorica kemije, fizike, matematike i mineralogije.

Nakon završetka studija radila je kao profesorica u sarajevskoj gimnaziji i iz tog vremena datira jedna od najmračnijih epizoda iz njezine biografije.

Naime, nakon što je svoje učenice odvela na put u Italiju te često isticala svoje oduševljenje tom zemljom, jugoslavenske službe 1945. godine osudile su je na osam godina zatvora u Zenici te su joj oduzeta sva građanska prava.

Otrpjela je i optužbe da je pripadala ustaškoj mladeži, a na kraju rata, 1945., njezin zaručnik, pripadnik domobranske vojske i jedina životna ljubav, nestao je na Križnom putu.

U zatvoru u Zenici oboljela je od tuberkuloze kostiju i deformacije kralježnice, posljedice kojih će osjećati cijeli život. Ipak, nakon 14 mjeseci uvjetno je puštena iz zatvora “uz doživotni gubitak građanskih prava”.

‘Bacili‘ je u plinaru

Nakon toga radila je različite poslove, čak i u plinari u Sarajevu, bez građanskih prava, plaćena kao nekvalificirani radnik.

Biografija kaže da je jednoga snježnog dana 1955. godine, kada ju je poslovni put doveo u Zagreb, Zlata Bartl “zaglavila” ondje jer se zbog snježne oluje koja je zaustavila željeznički promet nije mogla vratiti u Sarajevo.

Boraveći kod sestre Vesne (zagrebačka glumica Vesna Smiljanić) te čitajući časopis naišla je na oglas za posao - tvrtka “Podravka” iz Koprivnice, koja je dotad proizvodila uglavnom pekmeze i kompote, tražila je kemijskog tehničara za rad u laboratoriju. Odlučila je probati – prijavila se i dva dana kasnije dobila posao.

Kao penzionerka: i nakon umirovljenja 1976. godine neko je vrijeme živjela tek 200-tinjak metara dalje od upravne zgrade tvornice

Robert Mihaljević

Sve nakon toga je priča o nevjerojatnoj povezanosti, energiji, uspjehu skupine radnika koja je živeći gotovo obiteljskim životom u toj tvrtki (a Zlata Bartl nikada se nije udavala) uzdigla “Podravku”, a osobito njezin brand Vegetu, do planetarnih visina.

Počelo s dehidriranim juhama

Počelo je s dehidriranim juhama, odnosno profesorica Bartl kao voditeljica tima u istraživačkom laboratoriju “Podravke” na ideju njihove proizvodnje došla je prisjećajući se druženja s prijateljicom iz Francuske koja je na jedno kampiranje donijela cijeli ručak u vrećicama, od juha do pudinga.

Na jesenskom Zagrebačkom velesajmu 1957. “Podravka” se tako predstavila s četiri vrste instant juha u vrećicama (juha od povrća s krupicom, od graška, gljiva s tjesteninom te gljiva s krumpirom). Danas se zna i to da su se zbog nedostatka tehnologije, odnosno strojeva, prve vrećice lijepile – glačalima.

Juhe su postale veliki hit među potrošačima, ali, uz kuhanje jela i variva na rešou laboratorija u “Podravci”, “kuhala” se ideja o nečemu još posebnijem.

Dašak misterija

I te 1959. godine, ekipa predvođena Zlatom Bartl “smućkala” je dodatak jelima koji je plasiran pod nazivom Vegeta (od engleskih riječi vegetables, vitamine i taste) i koji će “Podravku” i njezinu veliku izumiteljicu odvesti u legendu.

Kao kuriozitet istaknimo da do danas recept za Vegetu nije do kraja poznat, čak se spominjalo da se koristi biljka koja raste samo u Koprivnici, ali uz priču o velikom uspjehu i proboju na svjetska tržišta ostavimo i dašak misterija.

Sama nije voljela kuhati

Profesorica Bartl za svoju je tvrtku bila silno vezana, dane i noći provodila je u laboratoriju “Podravke”, sama nije voljela kuhati, a najradije je jela sendviče i juhe iz vrećice. I nakon umirovljenja 1976. godine isprva je živjela tek 200-tinjak metara dalje od upravne zgrade tvornice.

Punjenje Vegete u tvornici u Poljskoj 2000.

Arhiva/Cropix

Odlikovana je i ovjenčana brojnim priznanjima – od već spomenutih do odličja predsjednika Republike Hrvatske redom Danice s likom Nikole Tesle, a 1998. godine primila je Zlatnu kunu za životno djelo Hrvatske gospodarske komore.

Jedina je žena iz Hrvatske kojoj je postavljena zvijezda u parku “Mala Hrvatska” na Aveniji hrvatskih zvijezda usred Krakova u Poljskoj, spomen-obilježju zaslužnim Hrvatima.

Zaslužuje sve

Ona sama bila je najsretnija osnivanjem 2001. godine “Podravkine” zaklade “Zlata Bartl” za poticanje i financiranje istraživačkog i inovativnog rada studenata.

Uvijek s pogledom prema budućnosti, inovativnosti, neumorna duha i skromna srca, Zlata Bartl zaslužuje svako sjećanje, i veće nego što bi ona sama prihvatila.