"Neka pate i neka u toj patnji umru", poručio je s oltara sinjske bazilike gvardijan fra Marinko Vukman svima koji ne vole Hrvatsku, a to su oni, kako je jednostavno objasnio, koji ne vole Marka Perkovića Thompsona i, reći će poslije vašem reporteru, Zlatka Dalića.
Kao osvjedočeni ljubitelj zabavne glazbe i nogometa, fra Marinko Vukman dobro je upoznat s Thompsonovim i Dalićevim opusom. Pa stoga i nije birao riječi kad je na koncu svete mise kojom se u Sinju slavila Velika Gospa prokleo sve one koji se s njime ne slažu. Srećom, ako je suditi po posjećenosti Thompsonovih utakmica i Dalićevih koncerata, ali i rezultata praktično svih izbora, takvih nema puno pa sveti Petar i neće imati težak posao kad Hrvate, po fra Marinkovom naputku, bude odvajao pred svojom rajskom kapijom.
A naputak je bio rijetko nedvosmislen za jednog propovjednika.
"Neka pate i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaš dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu, vaša radost i zajedništvo koje je posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju", poručio je gvardijan sinjskoga samostana.
Iako te riječi i ne traže neko posebno objašnjenje, u njima je, naime, sve jasno, i tko treba patiti, u patnji umrijeti i zašto, ipak smo nazvali fra Marinka da nam objasni kako Božji čovjek, jer on to po definiciji svoga posla jest, može izgovoriti takve riječi. I zašto, umjesto da im pomogne, da ih prosvijetli i izbavi, zabludjelim ovčicama iz svog hrvatskog naroda želi bolnu smrt.
Nije mu, ako dopustite primijetiti, bilo drago kad je čuo tko ga treba. A pogotovo ne kad je čuo zašto. U nekoliko brzih minuta održao nam je lekciju iz hrvatstva, s naglaskom na neprijatelje istog, Zlatka Dalića nazvao je Hrvatinom s kojim se teško itko može usporediti, a onu ženu, ne želivši ni izgovoriti ime Dalije Orešković, koja je nekidan otvoreno kritizirala Dalićevu poslanicu Antihrvatima, rekao je bolje mi ne spominjite, iako je nismo ni spomenuli.
Ukratko, bio je to dojmljiv razgovorčić sa sinjskim gvardijanom. Što je želio reći, rekao je, pitanje niti jedno nije do kraja saslušao, a sve odgovore je ionako sažeo u starozavjetnoj poruci s kraja blagdanske mise koja je okupila desetke tisuća vjernika željnih ne samo blagoslova, nego i biranih riječi nade i utjehe.
Fra Marinko Vukman, međutim, zna kako s narodom. Zna on jezik koji narod najbolje razumije. A zna i narod njega. Još onomad kad ga je Franjo Tuđman bio prozvao "letećim fratrom" zbog njegove sposobnosti da praktično istovremeno bude na dva mjesta ili kad je dobio nadimak "Božji gastarbajter" jer je u iseljeništvu okupljao Hrvate punih para, a gladnih i žednih domovine.
Fra Marinkova popularnost bila je tolika da su mu prijatelji za četrdesetu obljetnicu njegova pastoralnog rada u Njemačkoj posvetili monografiju "Tragovi vjere i ljubavi" u kojoj na 500 stranica slave njegov lik i djelo.
A fra Marinko, rođen 1954. godine u Hrvacama, trag je ponajprije ostavio u Stuttgartu, Sindelfingenu, Kelkheimu i Muenchenu, gdje je organizirao brojne humanitarne manifestacije i prestižne koncerte sa zvijezdama hrvatske estrade - na pozornici je on znao i s Oliverom zapjevati - a od srpnja 2022. godine tragove ostavlja kao gvardijan Samostana i Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.
Kome smeta, neka pati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....