Idealan je to završetak juniorske karijere za mladog splitskog tenisača.
Mili Poljičak prohujao je Wimbledonom, osvojio juniorski turnir koji je san mnogima i s titulom Grand Slam pobjednika može se sada mirne duše otisnuti u svijet seniorskog tenisa.
Nije to senzacija iz Splita, niti novo hrvatsko tenisko čudo. Pa čovjek je već mjesecima u samom svjetskom vrhu u konkurenciji juniora. U veljači je bio drugi na svijetu, a u All England Club je stigao kao peti junior svijeta. Ma kakva senzacija, bilo je samo pitanje hoće li se Miliju sve posložiti, a jest.
Njegova je forma počela ozbiljno rasti negdje sredinom proljeća. Igrao je u Splitu jako dobar seniorski ITF turnir “težak” 25.000 dolara i s kolegom Lukom Mikrutom osvojio parove. Potom je na ATP Challengeru u Zagrebu oduševio svih i stigao do finala u pojedinačnoj konkurenciji. Izgubio je od Filipa Mišolića, ali ogroman je to rezultat i najviše zahvaljujući njemu Poljičak je sada 549. igrač svijeta, dok je u konkurenciji parova 343. Fantastičan je to doseg i odlična polazna pozicija za ovako mladog tenisača.
Potom je svoje napravio u Roland Garrosu, s Litavcem Edasom Butvilasom osvojio je Roland Garros u konkurenciji parova, a sada, kao šlag na kraju juniorske karijere, eto i pojedinačnog Wimbledona.
- Nevjerojatan je ovo osjećaj - kazao je Mili za ITF pa nastavio:
- Svatko od nas sanja osvojiti neki juniorski Grand Slam turnir, meni je to pošlo za rukom. Presretan sam.
- Trenutak kada sam podigao slavljenički ruke bio je poseban. Godinama sam radio da uopće uđem u ždrijeb Grand Slam turnira, a onda sam i osvojio Wimbledon. Ponosan sam što sam prvi hrvatski tenisač koji je to uspio, ali ne mislim da će zadugo ostati tako, imamo mi još čitav niz talentiranih momaka iza mene - poručio je svijetu Poljičak.
Ekipa iz Pina
Jedan od njih mogao bi biti baš Dino Prižmić, njegov splitski kolega s kojim je osvojio Europsko prvenstvo do 14 godina, treći je član tadašnje reprezentacije bio spomenuti Mikrut. Luka i Mili su rođeni 2004., Prižmić godinu kasnije, tako da Dino ima još godinu fore da “uhvati” Milija.
Njih trojica su, a to je posebna priča, prijatelji iz vrtića, baš tamo na Baterijama, na kojima je Mili i odrastao. Ne samo iz istog grada, iste ulice, već iz iste grupe u vrtiću. Spektakl.
A dok je Mili bio predškolac, zadnja godina vrtića, tu je krajičkom oka, na terenima udaljenim nekih tridesetak metara, zapazio jednog posebnog lika. Koji je tada bio u usponu, vraški talentiran... Radio je s ocem, bila je tu i sestra Nađa... Riječ je naravno o Mati Paviću i njegovom ocu Jakovu.
Dan po dan, udarac po udarac i zapalio se i šestogodišnji Poljičak za tenis. A s kim će početi raditi nego s - Jakovom. Tata Pavić odradio je golemi posao s Milijem, baš kao i onomad s Matom. I eto, stvorio još jednom Grand Slam šampiona. Sin Mate i ne zna gdje će više s Grand Slam peharima, sada ih je počeo skupljati i Mili.
U međuvremenu su i ove dvije obitelji postale jako bliske, slave i prate sve zajedno. U datom momentu Jakov je Milija prepustio dalje, u sigurne ruke Joze Dumanića. Trener Dumanić živi možda dvjestotinjak metara zračne linije dalje, blizu kluba Pino u kojemu Mili s prijateljima zna popiti piće... Sve je to tu, u krugu Baterija, Firula, Zente... Poznate face i vrhunski tenis... U Milijevu razvoju nikako ne treba zaboraviti ni čitav niz rekreativaca koji su mu “udrili patinu”, dijelom ga stvorili da bude ovo što danas jest. I sada te Baterije, mini centar s dva zemljana i dva betonska terena skučenih dimenzija imaju dva Grand Slam pobjednika. E to je senzacija.
‘Đoković mi je rekao da obojica imamo balkanski mentalitet’
Prije svog finala u Wimbledonu Mili je imao i čast trenirati s po mnogima najboljim igračem svih vremena, Srbinom Novakom Đokovićem.
- Bio je to nevjerojatan osjećaj i uspomena koja će ostati zauvijek. Pomoglo mi je jer kada udaraš loptu s jednim od najboljih svih vremena, a onda izađeš na teren protiv juniora, osjećaš se puno komotnije. Rekao mi je da budem miran, da se koncentriram na svaki poen i da vjeruje da mogu pobijediti. Rekao je da obojica imamo balkanski mentalitet - kazao je Poljičak.
A u Novakovom je timu trener Goran Ivanišević... Eto i tu poveznice, Goran i Milijev trener Dumanić veliki su prijatelji iz djetinjstva. I Jozo je bio veliki talent, odličan igrač, kasnije u trenucima i u Goranovom timu. Zajedno su slavili i njegov Wimbledon, sada eto kao treneri imaju istovremeno svaki svoj. Nevjerojatno. Senzacija? Moguće.
Ne zaboravimo ni Matu Pavića, idola s početka Milijevog teniskog puta. Mate je s Nikolom Mektićem stigao do finala ovog Wimbledona u konkurenciji parova. Malo je falilo, ali slomljena ruka bila je ipak prevelika prepreka. Teniski Split na ovaj ili onaj način u tri finala Wimbledona. Ima li ko jači?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....