Tko je Trogiranka koja je otvorila kafić: Od majke koja uzdržava dijete nema većeg ratnika

Mala Luce sa velikim, hm, mošnjama – tako su Luciju Franu (38) iz Trogira prozvali prijatelji i poznanici nakon što je prvog dana veljače pokazala, smatra, opravdan građanski neposluh.

Naime, na svoju ruku otvorila je kafić u sklopu benzinske pumpe "Perić" na cesti prema Segetu. Kafić se, inače, zove "Luce mala".

Inicijativa ugostitelja Hrvatske #otvorisvojkafić 1. 2. 2021., pokrenuta preko Facebooka, naime, pokazala se pucnjem u prazno, jednom od onih koje generiraju isključivo "FB-ratnike".

Od svih ojađenih muških kolega, koji su najavljivali otvaranje kafića, kod nas je imala petlju to učiniti isključivo jedna žena. Ovo nije poziv na demonstracije, samo primjedba o situaciji koja je opipala puls nacije. Bučne na tipkovnici, no krotke kad treba pognuti glavu i primiti još jedan udarac.

Hrabri na Facebooku

Doduše, u svjetlu činjenice da je čovjeku koji je otvorio teretanu "odrezana" kazna od nekoliko desetaka tisuća kuna, te da mu prijete dvije godine uvjetne kazne zatvora, ne iznenađuje što se ugostitelji, već ionako financijski posrnuli, nisu htjeli kockati. No, "Luce Mala" odlučila je mjerama reći – dosta!

{embed_photo}1932246{/embed_photo}

– Ni Horvatinčić nije dobio kaznu kao ovaj čovjek koji je samo želio raditi u svojoj teretani i preživjeti od svoga rada, pa recite nije li to sramota od države! Meni je uskraćeno moje ustavno pravo na rad, a Plenkoviću želim poručiti: hajde, preživite vi od četiri tisuće kuna mjesečno, pogotovo ako nemate drugu plaću, a imate dijete – oštra je Frana, inače majka sedamnaestogodišnjakinje.

– Nisam samohrana majka jer moje dijete ima oca, i za uzdržavanje djeteta imam minimalnu alimentaciju; na taj se skroman iznos moja jednoroditeljska obitelj – kćer i ja – ne može osloniti.

Državnu naknadu u visini samo dvije tisuće kuna za, pazite, studeni (jer smo, navodno, pola mjeseca mogli raditi) dobila sam petnaestog prosinca te očekivala da će mi četiri tisuće kuna sjesti u punom iznosu mjesec dana kasnije, to jest petnaesti siječnja. Dobila sam ih, međutim, tek prije nekoliko dana, i to u znatno umanjenom iznosu jer mi je skinuta rata kredita za adaptaciju stana, te masno naplaćen ulazak u nedozvoljeni minus.

Ukratko, primila sam 1800 kuna s kojima moram preživjeti mjesac. Nemojte me niti pitati kako sam preživjela prethodni... Srećom pa mi je najmodavac Perić izišao u susret glede najma, svaka čast čovjeku – napominje naša sugovornica, koja je u najam malog kafiaa pri benzinskoj crpki ušla prije četiri godine i ima jednu radnicu. Njih dvije – dvije smjene.

Ponosna kćerka i majka

{embed_photo}1932248{/embed_photo}

– Cijeli život sam konobarila iako imam Prehrambenu školu i završen knjigovodstveni kurs. Vodila sam i jedan plažni bar, te jedan restoran, u Okrugu i u "Medenoj". Onda sam, u svojium tridesetima, kad sam već bila razvedena, shvatila da moram otići korak dalje jer znam i volim raditi, razumijem se u knjige i dovoljno sam hrabra. Da moram više zarađivati zbog svog djeteta te istodobno biti tu, doma, u Trogiru, a ne u Zagrebu niti u Splitu, gdje sam isto ranije radila u kafićima. Da mi treba miran lokal gdje sam u stanju biti šefica.

I tako sam ušla u partnerstvo s Perićem, za kojega mogu reći sve najljepše. Znala sam u startu da mi takav kafić dnevnog tipa neće donijeti bogatstvo ni putovanja, ali da će to biti "sigurna para" bez ispada, noćnih smjena i nečijeg "zvocanja". Ponosna sam što mogu, pardon, mogla sam, živjeti od svog rada i što vozim peugeota 206 iz 2001. godine, kojega sam platila sa svojih petsto eura. Najponosnija sam, pak, na svoje pokojne roditelje koji su me naučili da rad nije sramota. I na svoju dobru i pametnu kćer – dirnuto će Lucija.

Njezini su roditelji preminuli davno; majka još 2007. godine nakon dugog bolovanja i čak četiri karcinoma na mozgu, a tata je od srčanog udara umro 2016., iste godine kad je ona ušla u najam ovog kafića. Njegova iznenadna smrt je dijelom kumovala njezinoj odluci da se vrati iz Splita, gdje je tada radila, ponovno živjeti u Trogir.

– Zato sam i podigla kredit, da se mogu sa kćerkom odvojiti od stambene zajednice koju sam dijelila s bratom. Red je da kćer i ja imamo svoje "kvadrate". Tu bi odluku podržali i moji roditelji; otac je inače bio bagerist, a mama krojačica. Svi znaju iz kakve sam poštene radničke obitelji potekla. A sad me privode u policiju na saslušanje kao kriminalca jer sam odlučila raditi. Ništa drugo. Od države ne želim ovu milostinju, nego pravo na rad – ističe Lucija Frana.

{embed_photo}1932242{/embed_photo}

Tetar apsurda na zidiću

Doista, teatar apsurda je činjenica da ona ne smije, po slovu zakona, iznijeti vani svoja tri (brojkom: 3) stola na štekatu, dok ljudi s druge strane normalno kupuju "kavu za vani", pa se načičkaju ispijati je na zidiću kod njezinog kafića. O tome da se ne ispija samo kava svjedoče i brojni pivski čepovi.

– Zakon je apsurdan, a ja sam se, eto, imala petlje ili ludosti usprotiviti. Jasno mi je kakva je korona bolest, ali ni siromaštvo u koje smo mi, pojedini mali obrtnici, gurnuti, također nije izvor zdravlja. Moje ljudsko dostojanstvo je narušeno, ne želim se osjećati bijedno dok mogu i želim raditi. Uvijek sam oštro reagirala na nepravdu, pa tako i sad. Zapamtite: od majke koja uzdržava dijete nema većeg ratnika – poručila je Lucija Frana, "Luce mala" iz Trogira.

{onnetworktv}{/onnetworktv}