Od zločina je prošlo punih 30 godina, a Lyliane Fournier, majka vukovarskog heroja, francuskog dragovoljca Jean Michel Nicoliera, koji je pogubljen na Ovčari i dalje čeka informaciju o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci njezina sina. Čeka i da se uhiti i osudi njegov ubojica koji i dalje šeta na slobodi.
- Imam 77 godina i možda neću doživjeti da se ubojica mog sina Spasoje Petković Štuka kazni, ali se nadam da će se za to boriti moji sinovi i nećaci – kazala je novinarima jučer u Vukovaru, gdje su s njom stigli i unuci iz Francuske, Jean-Michelovi nećaci.
Prije tri godine doneseno je rješenje na Županijskom sudu u Osijeku o provođenju istrage o ubojstvu Jean Michel Nicoliera. „Sporo to ide. Čekamo da DORH u Osijeku ide dalje u procesuiranje. Tek nakon odluke o pritvaranju može doći do tjeralice - pojasnila je gospođa Fournier.
Dodala je kako je bila šokirana kada je vidjela da je Štuka svjedok na sudu u Den Haagu, a francuski sudac mu se još i zahvalio. Srpski vojnik je, naime, kao zaštićeni svjedok u Haagu svjedočio protiv Vojislava Šešelja.
Naše vlasti terete Petkovića da je sudjelujući u agresiji na Hrvatsku, nakon okupacije Vukovara počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je osumnjičeni tijekom listopada 1991., nakon okupacije Sajmišta, sudjelovao u odvođenju i ubojstvu sedam civila, od kojih se troje vode kao nestale osobe. Također se sumnja da je osumnjičeni u poslijepodnevnim i večernjim satima 20. studenoga 1991., u hangaru na poljoprivrednom dobru Ovčara, sudjelovao u zlostavljanju i ubojstvima zarobljenika dovedenih iz vukovarske bolnice te je tom prilikom usmrtio više osoba, a među njima i francuskog dragovoljca.
Jean Michel ranjen je na vukovarskom Sajmištu, 9. studenoga 1991. od rasprskavajuće granate, a devet dana kasnije iz bolnice je odveden na Ovčaru. Prema iskazu Dragutina Berghofera Belog, u hangar sa zarobljenicima ušao je jedan čovjek i pitao: „Gdje je Francuz?“.
„Ja tad nisam znao da je to taj mali Jean Nicolier, mislio sam da je to samo nečiji nadimak, kao što je meni Beli. Francuz je istupio, a ovaj mu je rekao: „Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati.“ Tukao ga je palicom. Vrištao je Francuz i plakao od bolova, a i mi s njim. Nije tamo više bilo heroja. Mučenja koja smo gledali i iskusili bila su zastrašujuća – svjedočio je Dragutin Berghofer Beli.
Tko je dokrajčio isprebijanog Nicoliera on nije vidio, a pripadnica Šešeljeve jedinice Nada Kalaba ispričala je kako je to učinio Petković za kojeg je kazala da je novčanicu od 20 franaka izvukao iz Francuzova džepa.
Brat ubijenog mladića, Paul Nicolier, pak naveo je kako mu je prije dvije godine tada suspendirani policijski istražitelj Nikola Kajkić pokazao videosnimku polja i rekao da se tu nalaze posmrtni ostaci Jean Michela, no i dalje ne znaju točno gdje je to mjesto.
Nikola Kajkić bio je čelnik Nacionalnog sindikata policije, inspektor u PU vukovarsko-srijemskoj i voditelj radne skupine za istraživanje ratnog zločina na Ovčari. Dobio je i nagrade „Ponos Hrvatske“ za pomoć u nevolji, a onda i otkaz u policiji jer je fabricirao lažne dokaze u slučaju jednog silovanja, za koje se ispostavilo da je falsificirano.
Kajkić koji je trenutno nezavisni vijećnik u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemske županije, kaže nam kako mnoge stvari koje su napisane oko pogibije Jean Michela nisu točne, odnosno da njegov ubojica nije Spasoje Petković Štuka.
- To sve što je ispričala na sudu Nada Kalaba su gluposti. Ona je to izjavila zbog osobne osvete jer je Štuka rekao kako je ona pucala u Josipa Batarela. Ja sam osobno sa Štukom razgovarao 2012. godine u Rumi kao i s Nadom Kalabom. Uvjeren sam kako on nije ubio Jean Michela. Nju sam pitao kako zna da su to bili franci kod Štuke, a odgovorila mi je da je novčanica bila smeđa. Kakav je to dokaz? Nikakav! - tvrdi Kajkić.
Ne čudi ga, kaže stoga što ne napreduje slučaj protiv Petkovića u Osijeku jer nema vjerodostojnih svjedoka.
U dosadašnjim iskazima o ubojstvu spominjalo se Petkovića i "Kemu", a Kajkić sad govori o Draganu Planincu Muji.
Tvrdi da je prema njegovoj rekonstrukciji, francuskog branitelja ubio Dragan Planinac zvan Mujo koji je nakon rata pobjegao u London. Kemo, kojeg je spominjao svjedok Dragutin Berghofer, po Kajkiću je zapravo Mujo, odnosno Dragan Planinc.
„On je zajedno sa Blagojem Planincom i Golubom Planincom došao tražiti Francuza u hangar, a prepoznat je od svjedoka jer je nosio strojnicu Thompson – priča nam Kajkić.
Govori nam i kako se on, istražujući dokaze s Ovčare, sastao čak i s pukovnikom KOS-a Bogoljubom Kijanovićem, koji je među inim, vodio operaciju Ovčara po uputi Aleksandra Vasiljevića i Generalštaba JNA.
„Na osnovu svih mojih razgovora mogu reći da Štuka nije ubio Jean Michela! – rezolutno tvrdi Kajkić.
Jean Michelov vukovarski suborac Damir Markuš–Kutina bio je prvi koji je obitelji Nicolier javio da je ubojica njihova sina i brata Spasoje Petković. U razgovoru za Jutarnji list 2018. godine Paul Nicolier ispričao je kako je tada osjećao bijes, nevjericu i frustraciju. Proganjala ga je nepravda, farsa od suđenja za Ovčaru u Beogradu i odlučio je okrenuti broj telefona ubojice svoga brata. Javio mu se u svojoj kući u Vognju nedaleko od Rume.
- Ja sam se predstavio. Nije rekao ništa. Samo šutnja. Onda je spustio slušalicu. Tako je završio razgovor – ispričao je Paul novinaru Jutarnjeg lista.
Spasoje Petković u Vukovar je 1991., stigao kao golobradi mladić sa 19 godina, a Miroslav Đanković, dobrovoljac Srpske radikalne stranke koji se borio u Vukovaru za srpske medije je pričao o njihovim ubijanju.
„Dok su se vodile borbe u Vukovaru, zarobili smo dvoje ljudi. Rekli su nam da su Jehovini svjedoci, da s ratom nemaju ništa i molili da ih ostavimo kući. Pustili smo ih, ali se Štuka vratio, zaključao ih u zahod, a onda bacio dvije bombe kroz prozor – ispričao je Đanković. Štuka je sudjelovao i u krvavom špaliru gdje su metalnim šipkama mlatili ljude dovedene iz bolnice, a iako ubojstvo nije vidio, Đanković je izjavio da je Štuka ubio Jean Michela.
Na suđenju za Ovčaru na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu 2009., Petković je teretio 17-oricu optuženih, pa i neke koji su u međuvremenu preminuli te u konačnici priznao i da je osobno sudjelovao u cijelom nizu zločina. Tada je i jedina žena među optuženima, Nada Kalaba osuđena je na devet godina zatvora. Petković je od optuženika postao svjedok pokajnik tvrdeći da je te jeseni 1991. bio tek ustrašeni vojnik koji se panično bojao zapovjednika vukovarskog TO-a Stanka Vujanovića, te da je, po njegovu naređenju, i u strahu za svoj vlastiti život, ubio pet ljudi. Sud mu je “priznao” tri ubojstva i oslobodio ga svake krivnje.
Zbog pokajničkih svjedočenja, tajne su službe Petkoviću dale novi identitet i on danas živi u Srbiji, na slobodi i pod drugim imenom i prezimenom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....