Prije nešto manje od mjesec dana Ustavni je sud donio, a nedavno i javno objavio, odluku po kojoj je Hrvatska, neprovođenjem učinkovite istrage u slučaju ubojstva osam srpskih civila u selu Uzdolje u blizini Knina 6. kolovoza 1995. godine, povrijedila Ustav RH i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.
Među ubijenima su bili i Janja (64) i Stevan Berić (62), roditelji braće Slobodana i Milana Berića iz Beograda koji su, pak, preko odvjetnice Slađane Čanković prije šest godina i podnijeli ustavnu tužbu.
A po čemu je to Ustavni sud zaključio da je u slučaju ovog ratnog zločina provođena tako "traljava" istraga koja, istaknimo, traje do današnjeg dana s obzirom na to da potencijalni osumnjičenici za ovo (ne)djelo nikad nisu otkriveni?
Sve je počelo kada je sredinom 2001. godine na groblju u Kninu ekshumirano 298 posmrtnih ostataka, a krajem rujna 2002. godine identificirani su, uz ostale, posmrtni ostaci bračnog para Berić za koje je utvrđeno da su preminuli "zbog višestrukih strijelnih rana iz vatrenog oružja".
Sredinom kolovoza 2004. godine ŽDO Šibenik, zbog postojanja osnovane sumnje u kazneno djelo ratnog zločina nad civilima, formira spis i počinje istragu protiv nepoznatog počinitelja. Krajem te godine šibenska policija obavlja razgovore s troje svjedoka među kojima je i B. Š., koja je imala 55 godina u to vrijeme. Ona je rekla da su je 6. kolovoza 1995. oko 9 sati u Uzdolju, s još osmero civila, trojica nepoznatih hrvatskih vojnika odvela do tvornice gipsa na cesti Knin – Drniš. Kad su došli tamo, dvojica vojnika su izdvojila dvoje civila iz grupe i odveli su ih prema tvornici, dok je treći vojnik ostao s njima.
Pucao sve dok je bilo metaka
Nakon desetak minuta čekanja ispred tvornice, vojnik koji je bio s njima, a koji je ranije udario jednu svjedokinju u ruku, naredio im je da s glavne ceste krenu natrag prema zaseoku, psujući ih. Na cesti su naišli na civila Miloša Ćosića kojem je vojnik naredio da ide s njima. U jednom trenutku im je rekao da sjednu na cestu, a kad su sjeli, ispričala je, uperio je pušku prema njima te počeo pucati sve dok nije ispraznio oružje, nakon čega se udaljio prema tvornici gipsa.
Ubijeni su Milica Šare (73), Stevo Berić, Janja Berić, Đurđija Berić (75), Krste Šare (65), Miloš Ćosić i Jandrija Šare (63), dakle svi osim Bosiljke koja je bila ranjena u glavu iza lijevog uha i natkoljenicu, a nakon što se vojnik udaljio, uspjela je pobjeći i sakriti se u brdo poviše sela, gdje su je kasnije našli drugi srpski civili. Ista je svjedokinja u lipnju 2008. godine ispitana pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu kada je navela da je jedna muška osoba iz "kalašnjikova" pucala u njih i da je ta osoba bila obučena u plavu uniformu kao što su prije imali policajci ili željezničari, a na glavi je imao kapu na kojoj nije zapazila nikakav grb ili oznaku. Kazala je i da ga ne bi mogla prepoznati.
Šibenska policija sredinom rujna 2004. od Hrvatske kopnene vojske traži dokumentaciju o postrojbi koja je 6. kolovoza 1995. bila smještena u prostorijama tvornice ‘‘Kningips‘‘, a HKV mjesec dana kasnije odgovara da se jave MORH-u. Policija u veljači 2005. godine obaviještava ŽDO Šibenik da je od Središnjeg vojnog arhiva i Uprave za operativne poslove zatražila dokumentaciju o djelovanjima HV-a na području Uzdolja. Tek 21. veljače 2007. godine policija obavještava ŽDO da su dobili traženu dokumentaciju, ali da se iz nje ne može vidjeti koja je postrojba u kritično vrijeme bila na području Uzdolja.
Krajem svibnja 2008. godine ŽDO dobiva informaciju da bi mogući počinitelj mogao biti Ivica U., uz ostalo, i zato jer je 17. kolovoza 1995. imao incident na granici Hrvatske sa Slovenijom te da njegova majka povremeno posjećuje grobove ubijenih i nosi cvijeće. No, tek 2021. godine je utvrđeno, kako u razgovoru s njim, tako i preko službene dokumentacije, da on, po podacima MORH-a, nije bio evidentiran kao pripadnik postrojbi HV-a ili MUP-a tijekom VRA "Oluje".
‘Neće ti to više trebati‘
Tijekom istrage svjedočila je M. B. koja je u ožujku 2011. godine pred sudom u Beogradu ispričala kako je tog 6. kolovoza 1995. oko 7 sati zajedno sa svojim rođacima Stevom, Janjom, Đurđijom i tada 30-godišnjom sestrom pokušala izići iz Uzdolja prema Kninu kada je s glavnog puta naišao civlini "Renault" iz kojeg su tri muškarca počela pucati u njihovom pravcu psujući im četničku majku. Tražili su od njih da im daju novac i zlato, a onda su od Steve Berića tražili dokumente. Pokazao ih je, a jedan od njih ga je gurnuo te je pao. Dok se pridizao htio je uzeti papire, no jedan od vojnika mu je rekao: "Neće ti to više trebati".
– Imali su od 24 do 25 godina, bili su naoružani automatskim oružjem. Sva trojica imala su maskirne uniforme, a jednoga sam se posebno bojala. Imao je dugu crnu kosu, krvave oči, crnu majicu na kojoj je pisalo "Za dom spremni" i crnu maramu oko vrata. Jedan od njih me je pitao jesam li čula za Thompsona, a kad sam rekla da nisam, pokazao je na tog vojnika kojeg sam se najviše bojala i rekao im je da je to njegov brat i da "je on ovdje da ne bi smjela progovoriti ni riječ" – navela je svjedokinja.
Nakon nekog vremena, jedan od vojnika kojeg se manje bojala odvezao je njezinu sestru u tvornicu "Kningips", a ona je ostala. Naišao je kombi iz Knina prema Drnišu pa je vojnik s dugom kosom zaustavio taj kombi i rekao vozaču da, kada se bude vraćao, "pokupi ovu" pokazujući na nju. Nakon 15 minuta kombi se vratio i pokupio ju je. Vozač je imao uniformu s oznakom "7. varaždinske brigade".
Došli su u jednu kuću koja se nalazila preko puta južne vojarne, a vozač je rekao da ide u Dom vojske te je napomenuo ostalim vojnicima koji su bili tamo, da kad dođe njezina sestra, da ih "obje predaju UNPROFOR-u". Kad se vozač kasnije vratio ona mu je rekla da joj sestre nema. Vratili su se na mjesto uz cestu odakle su odvedene i tu je vidjela pobijene rođake koji su ležali na putu, a Krste Šare još je bio živ. Kazala je i da samo pogubljenje nije osobno vidjela.
Na svjedočenju pred Međunarodnim sudom u Haagu na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču, ista je svjedokinja rekla da je čula kako je jedan od trojice vojnika, dok su ih vodili, rekao: "Završimo ovo, ohladit će nam se janjetina" te da joj je vojnik, pojašnjavajući tko je Thompson i pokazujući na njegova brata, rekao da "pjeva ustaške pjesme".
Obavijesni razgovori s Draženom Perkovićem
Nakon njenog iskaza šibenska policija obavijestila je ŽDO Split 3. ožujka 2021. i 1. lipnja 2022. godine da su obavili obavijesni razgovor s Thompsonovim bratom Draženom Perkovićem koji im je kazao da je tijekom 1992. pristupio "Bojnoj Čavoglave" koja se ubrzo spojila sa 152. brigadom te potom i sa 142. brigadom. Negirao je da se u vrijeme "Oluje" nalazio u Uzdolju, kao ni njegova postrojba, te je naveo da nema nikakvih saznanja o smrtnom stradavanju civila u tom mjestu.
Istraga je nastavljena pa je, u sklopu nje, MORH policiji dostavio ratni put za braću Perković iz kojeg proizlazi da je Dražen Perković bio pripadnik 114. brigade HV-a od 26. prosinca 1991. do 31. srpnja 1992. godine, 141. brigade HV-a od 1. kolovoza do 31. kolovoza 1992. godine, Domobranske bojne od 1. rujna do 30. rujna 1992. i od 1. ožujka do 30. rujna 1993. godine, potom 142. brigade HV-a od 1. listopada 1993. do 20. svibnja 1994. godine te 142. domobranske pukovnije od 15. studenoga 1994. do 31. siječnja 1996. godine.
Njegov puno javno poznatiji i dvije godine stariji brat Marko je, prema podacima o ratnom putu navedenim u odluci Ustavnog suda, od 5. kolovoza 1991. do 31. srpnja 1992. godine bio u 114. brigadi HV-a, od 1. ožujka 1993. do 31. kolovoza 1994. godine bio je u domobranskoj bojnoj, a u 142. domobranskoj pukovniji je bio od 1. rujna do 30. rujna 1994. i od 4. kolovoza do 31. kolovoza 1995. godine.
Saslušavani su kasnije u istrazi i pripadnici 6. domobranske pukovnije, neki pripadnici 4. GBR HV-a, časnik 7. GBR, neki mještani Uzdolja, no nitko nije imao konkretnih saznanja.
– Ustavni sud primjećuje da je ŽDO Šibenik uz pomoć policije... više od 10 godina... pribavljao informacije o tome koje su postrojbe prolazile u kritično vrijeme kroz područje Uzdolja, nakon čega su ispitani pojedini pripadnici 142. i 6. domobranske pukovnije HV-a koji nisu imali nikakvih saznanja o spornom događaju. Osim toga, iako su nadležna tijela 2008. imala saznanja o konkretnoj osobi kao mogućem počinitelju, iz dostavljenih podataka nije razjašnjena njegova uloga, nije utvrđeno je li bio pričuvni pripadnik postrojbi HV-a u vrijeme VRA "Oluje" niti je ta osoba ispitana, a obavijesni razgovor s njim obavljen je tek u prosincu 2021. godine dok je njegov ratni put pribavljen u veljači 2022. godine...
Vezano uz iskaz svjedokinje koja je u svom iskazu 2011. godine detaljno opisala moguće počinitelje konkretnog kaznenog djela, Ustavni sud primjećuje da je tek u ožujku 2022. obavljen obavijesni razgovor sa zapovjednikom 142. brigade HV-a na okolnost kretanja njegove brigade za vrijeme VRA "Oluje" te s pripadnicima i zapovjednicima 7. gardijske brigade.
Također, iako je svjedokinja u svom iskazu navela konkretno ime potencijalnog počinitelja kaznenog djela, tek u lipnju 2022. godine je ŽDO Split obaviješten o obavljenom obavijesnom razgovoru s Draženom Perkovićem, bratom Marka Perkovića Thompsona te je tek u listopadu 2022. zatražena dostava ratnog puta za njih...
Međutim, osim što su godinama prikupljani podaci o tome koje su točno postrojbe prolazile Uzdoljem... te se bezuspješno ispitivali pripadnici 142. i 6. domobranske pukovnije HV-a, i godinama poslije nije točno utvrđeno koje su konkretne postrojbe prolazile Uzdoljem toga dana – navodi se, uz ostalo u odluci Ustavnog suda.
– ... Kada se usporede iskazi svjedoka i dokumenti prikupljeni u postupku pred ICTY-em, istraga koja je od tada (najkasnije od 2011. kad je donesena ta presuda) pa do danas vođena pred domaćim tijelima kaznenog progona, pokazuje se posebno problematičnom.
U toj istrazi stalno se iznova pozivaju jedni te isti svjedoci da ponavljaju svoje već ranije više puta dane iskaze te se stalno iznova pokušava pribaviti podatak koja formacija HV-a je imala kontrolu nad područjem mjesta Kosovo. To nije istraga već stvaranje privida istrage... U provedenoj istrazi i pred ICTY-em i pred domaćim tijelima svi dokazi jasno upućuju da su izravni počinitelji bili pripadnici Hrvatske vojske – navodi, uz ostalo, u svom izdvojenom mišljenju, sutkinja Lovorka Kušan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....