Bio je to povijesni dan. Hrvatska je 30. svibnja 1990. dobila svoj prvi demokratski izabrani Sabor. Fotografije iz tog vremena svjedoče o euforiji. Hrvatske trobojnice na ulicama, konjanici u povijesnim odorama, kolijevka u koju je, prema tradicionalnom običaju koji prati rođenje djeteta, položen kruh, pero i dukat. U Dubravi se okreću volovi, na Jarunu vatromet.
Danas, trideset i tri godine kasnije, dobar dio aktera više nema među živima.
Središnja figura svečanosti izborni je pobjednik Franjo Tuđman. Tog je dana nekadašnji Titov general, povjesničar, disident i vođa HDZ-a izabran za predsjednika Predsjedništva u to doba još uvijek Socijalističke Republike Hrvatske. Predvodio je Hrvatsku u ratu za nezavisnost, izborio međunarodno priznanje, pobijedio u “Oluji”, sa Slobodanom Miloševićem dijelio Bosnu i petljao s pretvorbom i privatizacijom.
Umro je u Zagrebu 1999. od posljedica tumora. Nakon njegove smrti HDZ je hametice poražen na izborima 2000. godine. Danas njegovo ime, na prijedlog SDP-a, nosi zagrebačka zračna luka.
Prvom predsjedniku demokratski izabranog Sabora Žarku Domljanu pripala je čast da toga dana Tuđmanu stavi predsjedničku lentu. Preminuo je 2020. u Zagrebu u 88. godini. Više nema ni Ivice Račana, koji je raspisao prve višestranačke izbore i na njima predvodio vladajući Savez komunista-stranku demokratskih promjena. Preminuo je 2007. godine.
Za predsjednika Izvršnog vijeća, socijalističkog ekvivalenta današnjoj Vladi, izabran je Stjepan Mesić. U to vrijeme jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika, Mesić je uskoro postao i predsjednik Predsjedništva SFRJ. Razišao se s Tuđmanom oko podjele BiH, a 2000. izabran je za drugog hrvatskog predsjednika. Na Pantovčaku je bio dva mandata. Danas je u 89. godini i još je vitalan. Putuje po svijetu, komentira rat u Ukrajini i s Kolindom Grabar-Kitarović direktor je tvrtke za organizaciju koncerata.
Živ je i Josip Joža Manolić. Bivši hrvatski premijer ima 103 godine. Preživio je koronu, nadživio dvije supruge i glavna je zvijezda urnebesnih viceva o stogodišnjacima. U 91. drži se i Antun Vrdoljak, redatelj i kasniji direktor HRT-a te predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
Stjepan Štefina Sulimanac 30. svibnja 1990. imao je 75 godina i bio je najstariji među zastupnicima. Bivši HSS-ac, koji je dva puta završio u zatvorima Titove Jugoslavije, izabran je za potpredsjednika Sabora. Preminuo je četiri godine nakon te povijesne sjednice. Potpredsjednik je postao i Vladimir Šeks, jedan od arhitekata ustavno-pravnih dokumenata nove države. Danas iz mirovine promatra učinke svojih pravosudnih zahvata.
Na toj konstituirajućoj sjednici višestranačkog sabora bio je i Andrija Hebrang, sin likvidiranog vođe hrvatskih komunista i budući ministar zdravstva i obrane, koji više nije aktivan u politici.
U međuvremenu preminuli su i glumac Boris Buzančić, dotur Vice iz Smojina “Velog mista”, koji je nakon te 1990. postao zagrebački gradonačelnik, Dalibor Brozović koji je tada izabran za Tuđmanova potpredsjednika te Zvonimir Šeparović, koji je u ratnim godinama bio ministar vanjskih poslova.
Zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću u Saboru je 30. svibnja 1990. pripalo mjesto u prvom redu. Budući kardinal bio je oduševljen pobjedom demokracije. Kasnije je Tuđmanu zamjerio politiku podjele BiH. Njega i suprugu Ankicu crkveno je vjenčao 1997., a bolesničko pomazanje udijelio mu je 1999. godine.
Na fotografijama iz toga doba pamti se i visoka figura muftije Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji Šefka Omerbašića, koji je danas u mirovini. Predsjednik zagrebačke Židovske općine Slavko Goldstein, poznati publicist i izdavač, preminuo je 2017. Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović nije došao, a svečanoj sjednici nisu željeli prisustvovati ni hrvatski član Predsjedništva SFRJ Stipe Šuvar ni predsjednik Saveznog izvršnog vijeća tadašnje jugoslavenske vlade Ante Marković.
Zato se svojim prisustvom u uniformi isticao zapovjednik komande Pete vojne oblasti general pukovnik Konrad Kolšek. Kad je izbio rat u Sloveniji, Kolšek je smijenjen zbog neslaganja s politikom JNA. Umro je u Celju 2009. godine.
A gdje su tog 30. svibnja 1990. bile današnje političke zvijezde?
Predsjednik Republike Zoran Milanović grijao je klupe na zadnjoj godini studija prava. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu u isto vrijeme studirao je i budući premijer Andrej Plenković, no budući da je on od Milanovića mlađi pet godina, njega je konstituirajuća sjednica prvog demokratski izabranog Sabora zatekla u ranijoj fazi sveučilišnog usavršavanja, na drugoj godini studija.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u to je vrijeme pripremao diplomski rad na Građevini, koju je završio 1991. godine. Peđa Grbin te je 1990. bio 11-godišnji dječak koji je išao u pulsku osnovnu školu. I Nikola Grmoja bio je osnovac. U rodnom Metkoviću navršavao je devet godina. Božo Petrov imao je 11 godina, a zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević tek je izišao iz dječjeg vrtića i s osam godina po Zapruđu jurio loptu i igrao frenje.
Sandra Benčić imala je dvanaest i nije ni sanjala da će joj jednog dana laskati kao budućoj hrvatskoj premijerki. Ivan Penava bio je tinejdžer u najboljim godinama, sa 16 je u Vukovaru pohađao Srednju matematičko-informatičku školu, da bi se godinu dana kasnije, nakon što u Hrvatskoj izbije rat, od granata srpske vojske sklonio u Zagreb, gdje će koju godinu kasnije završiti MIOC, potom i Kineziološki fakultet.
Dvije godine stariji bio je Miro Bulj, koji je 1990. taman završavao srednju tekstilnu školu. Iduće godine pridružio se rezervnom sastavu MUP-a i sudjelovao u obrani zemlje.•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....