Tog studenog 1991. Split je strepio u strahu od potencijalnog serijskog ubojice... Mrtav je pronađen ugledni baletan Miljenko Štambuk

U studenom 1991. godine, Split je po treći put iste godine stao u strahu od potencijalnog serijskog ubojice, a kuloari su brujali idejom kako svoje žrtve bira na temelju njihove seksualne orijentacije. Sljedeća žrtva bio je Miljenko Štambuk, renomirani baletan i koreograf koji je svoje umijeće brusio u splitskom HNK odakle su pohvale za njegov rad putovale cijelim svijetom. Inače rođen u Selcima na otoku Braču, ali Splićanin po adresi, imao je galeriju na Rivi u kojoj su rado bili viđeni svi ugledni splitski kulturnjaci.

Zašto je onda ovaj renomirani umjetnik bio brutalno ubijen? Sve dok nam to ne otkrije njegov ubojica koji još uvijek nije ugledao lice pravde, odgovor na to pitanje nećemo moći saznati. Nakon smrti Šimuna Belasa i Josipa Brnetića, policija je javnost uvjeravala kako polako, ali sigurno steže obruč oko ubojice, a ponovno ubojstvo pokazalo je kako to nije bila istina.

Na samom početku tog hladnog studenog, ispred njegova stana u tadašnjoj Aljinovićevoj ulici na broju 14 na izmaku života pronađen je ovaj ugledni plesač koji je odmah prevezen u splitsku bolnicu gdje je žurno operiran. Nažalost, ozljedama koje je podlijegao je dan kasnije.

Slobodna Dalmacija je prije trideset godina saznala kako je Štambuk te kobne noći pronađen oko 20 sati i 20 minuta, a nakon što mu je pružena liječnička pomoć policija je na mjestu događaja obavila očevid pomoću kojeg je utvrđeno kako je ozljede vlasniku galerije nanijela nepoznata osoba koju je iz bijega policija trebala privesti pravdi.

Operativnom obradom planirali su otkriti identitet krvnika koji je 61-godišnjeg plesača brutalno zatukao tupim predmetom, a organi pravde tada nisu znali sa sigurnošću potvrditi koji je bio stvarni razlog zbog kojeg je izvršen napad na Štambuka. Istraga koja je provedena trebala je rasvijetliti slučaj i javnosti koja je s mješavinom straha i radoznalosti iščekivala rezultate otkriti identitet ubojice koji je svojim Splićanima mjesecima ledio krv u žilama.

Ozljede mozga koje je Štambuk bile su preteške da ih preživi, a zanimljivo je primijetili da se splitskim kalama tada prosula priča kako se očito radi o istom ubojici koji svoje žrtve bira na temelju seksualne orijentacije. Ono što se posebno isticalo je i to da ubojica svojim žrtvama nije presudio vatrenim oružjem već ih je hladnokrvno ubijao golim rukama ili tupim predmetom.

Osoblje kirurškog šoka Kliničkog bolničkog centra Split ulagalo je sve snage i napore u to da pomogne operiranom plesaču, ali njihovi napori nisu bili dovoljni.

Miljenko Štambuk bio je omiljen u društvu, što zbog svoje osobnosti, a što zbog iznimnog talenta kojeg je pokazao tako što se iskazao obnašajući nekoliko karijera. Bračanin je bio baletni plesač, koreograf, pedagog i redatelj koji je u Beogradu pohađao baletnu školu, a iskazao se i u Međunarodnoj baletnoj školi A. Roje i O.Harmoša koja se nalazi u mnogo bližem Kaštel Kambelovcu. Poznata je njegova koreografija u opereti Mala Floramye Ive Tijardovića, s Borisom Dvornikom u glavnoj ulozi.

Svoju karijeru je započeo sa samo 16 godina u splitskom HNK, a u šezdesetima je tri godine obavljao dužnost solista i koreografa u kazalištu Komedija u Zagrebu. Nakon Zagreba, neko je vrijeme radio i kao solist i koreograf Savremenog pozorišta u Beogradu gdje je isto uživao ugled doajena baleta tadašnje države. Daske koje život znače nisu bile jedino mjesto gdje se moglo zateći Štambuka jer je kroz zabavne emisije Hrvatske radiotelevizije indirektno ulazio u domove diljem zemlje. Tko zna, možda je upravo kazalište ili televizija mjesto gdje ga je njegov ubojica po prvi put i ugledao...