Ispalili su Čiovljani na živce, posebno ovi iz općine Okrug: šta više raste živin stupac u termometru, to je tanji mlaz vode u špinama! Evo, bili smo u nedilju ujutro i čovik nan je odvrnija slavinu.
– A šta san van reka? Pari navodnjavanje kap na kap, a ne opskrba vodon...
Nije to od jučer, zna se da liti voda na Čiovu zapinje, ali dosad bi je bilo baren po noći i ujutro, sad je nema skoro nikako, skoro cili dan, što smo i sami svidočili u Okrugu Donjemu.
– Imamo one velike plastične baje. Ili stare gustirne. Pa bi ih svit punija po noći ili priko dana, dok su gosti na moru. Palili bi se hidrofori da se nabije tlak, tako da se furešti imaju čin tuširat i oprat kad se vrate s plaže.
Jer bi se u vodovodu popodne gubija tlak, puno je priključaka, a komunalci bi i zavrnili ventil da in baš skroz ne izduši vodosprema u Okrugu Gornjemu – tumači nan Nikša Vukman iz Donjega Okruga.
Izlazili su nekako na kraj s tin ritmon: dok su turisti na slanome kupanju, domaći bi in pripremili slatko. Sad moraju tražit drugo rješenje.
Svituju da se 'tuširaju doli'
Glavna cijev ide kroz cestu koja veže Okrug s Trogiron. Ako ste s donje bande, još van se u cijevi nešto i slije, ali ako ste s gornje strane – ostali ste žedni. Pa ovi gornji svituju svoje goste da se gledaju istuširat doli na plaži, doli je najniža točka.
– Krenite redon: Bušinci, Topli Bok, Movarčica, Okrug Gornji, Donji, neman pojma, veći dil Čiova, posebno na višin kotama – nabraja domaćin.
Kad je bila legalizacija, "Vodovod" je bija zasut zahtjevima za priključke – kažu naši sugovornici. Navodno priko iljadu zahtjeva u dvi godine. Misečno po osandeset.
Ljudi sve i plaćaju: priključke, račune za vodu, komunalnu naknadu, poreze, naknade, svašta. Liti navale turisti, puste iljade ili deseci, miljun je novih sisa, a jedno staro vime, pa srči ako su ti jaka pluća.
Iz 'Vodovoda' varili, domaći ispilali
– Svašta se radilo. Ljudi bi zatvarali ventile na glavnome vodu, da tlak ostane njima, a ne da ide dalje do drugoga mista. Onda bi ovi iz "Vodovoda" dolazili te ventile zavarivat. Posli bi domaći brusilicama sve ispilali.
Govori se da jedan gradi dva hotela u Movarčici i da je do glavnoga voda promjera 100 milimetara, postavija svoju cijev od 200 i poremetija tlak. Pa je onda tlak gura vodu u stranu, mimo magistralnoga voda. Uglavnon, primjera i ćakula je bezbroj.
– Ovako ti stavi: ne možemo probit državu i Županiju. Načelnik je nezavisni i nema stranačku mašineriju iza sebe, a svit u selu se zabavija pravdanjen di je čija parcela i meja. Bagi je top čovik – općinski načelnik, Ivica Radić mu je ime – samo šta je digod triba promislit koga će poslat u pizdu materinu.
Šta ćeš ti kad ti je u Županiji HDZ, u Trogiru SDP, a u Općini nezavisni načelnik?! Stranke su zauzele ključna mista i bez ruke u Županiji nema te nigdi. Oni će švercat i trgovat rukama, a mi ćemo trubit i popušit. Pa dica zamalo da u novi vrtić nisu krenila radi jedne ruke u Županiji i sukobljenih političkih odnosa. Onda Bagi ispadne trinesto prase – užga se Siniša Vuksan.
Internet slab, ni struja nije bolja
Govori da svaku večer puni baju vodon. Internet je slab, piše da je brži, ali nije. Ni struja nije puno bolja. Bila je i lošija. Tri puta je Vuksan u tri godine mora minjat mašinu za robu. Varira napon, prigaraju uređaji. Vrića problema.
– Ja bi ovo uveja, ko je na vlasti u državi, neka bude na vlasti i nizbrdo. Ovako, svaka razina ima drugu vlast i dok to dođe do običnoga čovika, do priključka za vodu, smeća, struje i slično, prođe život. Ovo istakni: da je Bagi predsjednik države, problema ne bi bilo – viče Siniša.
Voda je iz Jadra. Iz Solina priko Kaštela i Trogira. Izgleda, tako se baren govori, da se već u Kaštelima puno gubi, a pravi problem da je iz staroga grada do Gornjega Okruga i vodospreme.
Mali je promjer za toliku potrošnju, osobito liti. Luda je to priča: gori bazeni, doli septičke jame. Gori apartmani i kuće za odmor, doli slabe cijevi. A živimo od turizma...
Mlaz 'tanji od konca'
– Sinoć u ponoć je nestalo vode. Jutros je bilo oko sedan, a već u devet mlaz tanji od konca. Triba veća cijev, cilo Čiovo se nadalo da će je provuć ovon novon cestom od mosta priko Čiova – poručuje Vukman.
I šta je baza: kad zavrnu ventile i padne tlak, voda se ocidi i u cijevi uđe zrak. Otvoriš špinu, a iz nje puše! Evo šta su nan rekli mištani u borovini isprid dućana. Lipo misto: doli se vidi krasna saldunska vala i "Medena" priko puta.
– Arju nan naplaćuju! Evo kako: kad opet krene, voda tira zrak isprid sebe, a zrak ti brže vrti vodomjer nego voda. Pari ventilator, ne vodomjer! Govore da imaju instalacije za odzračit, a šta nan onda puše iz cijevi?!
Vukman pita di su pare od legalizacije i priključaka, dočin Vinka Mijaković stavlja paket flaširane vode na glavu.
– Ovako san ja nosila vodu s gustirne u maštilu s tri uva. Stavi na glavu sparu, pa maštil. Nije bilo ni mašine, žene bi robu otkuvavale u onome kotlu na tri noge.
Znaš li šta je spara?
– Znaš li šta je spara? To bi se u staru bičvu natiskale stare krpe, pa bi se zavilo ka kulen. Ili ka oni tvrdi kolač na kojemu je svit brusija zube – tumači Matko.
– Mi vozimo u rikverc umisto u dvadeset i prvi vik – s gorčinom kaže Frane.
– Eno doli još seoske gustirne, puna je vode i dandanas. Ulazila bi ja doli kad bi je čistili. Tri velike prostorije su bile. Natočiš vodu, a pola ti se prolije dok dođeš doma – sića se Ankica.
– Sad je u gustirni farma komaraca – akužaje Danijel.
Peru ruke u kondenzatu
Matko govori da je vodu doveja samodoprinos. Ljudi su ga uplaćivali, a ovi ga ni danas nisu u stanju obnovit. Zato Ivana mora kupovat plastične boce.
Vinka ode do kante "Jupola" u koju fleksibilna cijev vodi kondenzat iz klime na zidu dućana.
– Evo vidiš di peremo ruke?! U kondenzatu! A dolaze ga pit repci i grlice. Ali neće iz pune kante, nego kljunon vataju kapi šta se cide iz criva.
– To nan je vodosprema, ta kanta "Jupola" – smije se Danijel.
Priča se isprid dućana da su neki Danci platili sto eura manje ženi za apartman jer nije bilo vode u svaka doba, a zapinjale su i neke druge stvari. Nije više niko blesav. Evo, Poljaci iz Krakova masovno lituju na Čiovu i kad zovu za rezervaciju već pitaju kako je s vodon.
– Kolabirat će sistem prije ili kasnije – ne more više podnit – plaši se Vukman.
– Prije su klape pivale na gustirni, dolazija je i Hari Rončević, a sad je sve zareslo – govori nan Edo Radić, vlasnik restorana uz cestu, pa objašnjava kako mu je prizemlje ispod ceste i voda curi, ali kat je na koti poviše ceste i gori sve prisuši. Taraca mu je razvodnica tokova!
Nek' pročita župan Laženko
Najgore je u vrime večere, kad je Radić u žiži posla. Hm, di će suza nego na oko, pali hidrofor i snalazi se kako umiš. Na kraju, skuplji žmul vode od žmula vina!
– Kad će to izać u novinama? – pitaju mištani iz ladovine.
– U ponediljak. Na internetu možda i prije, čitat ćete.
– Nek pročita župan Laženko, mi drugi ionako znamo...
Isprid novoga čiovskoga mosta velika je građevinska ploča. Piše: "Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Kaštela – Trogir. Korisnik 'Vodovod i kanalizacija', Split. Ukupna vrijednost projekta bez PDV-a 1.151.030.595,12 kn. EU sufinanciranje projekta, bespovratna sredstva 803.222.768,51 kn. Razdoblje provedbe projekta 2019. – 2023."
Okolo počivaju parkirani bageri, sa strane leže naslagane cijevi. Turisti žure na Čiovo. Voda će pomalo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....