Vučićeva je vlast u opadanju - vidi li se tko bi mogao doći umjesto njega? Studenti imaju moć i popularnost, ali ne žele u politiku.
Zenit vladavine Aleksandra Vučića u Srbiji je prošao - minimalni je zajednički nazivnik oko kojeg se slažu gotovo svi relevantni analitičari u zemlji. Međutim, to ne znači da je siguran njegov brzi odlazak s vlasti ili političke scene jer i dalje je nejasno kako bi taj odlazak mogao izgledati, a pitanje tko će zamijeniti na vlasti njega i njegovu Srpsku naprednu stranku pitanje je od milijun dolara.
"Da ste bilo koga pitali u ožujku 2000. godine hoće li Slobodan Milošević reći ‘ja više nisam na vlasti‘, nitko vam ne bi povjerovao, a vjerojatno bi vas strpali i u ludnicu. Zato mi djeluje da vrlo malo možemo znati o tome postoji li mogućnost da se Vučić ili njegova politička većina smijene i na koji način, što je mnogo bitnije pitanje, jer čak je i Milošević smijenjen na izborima koje nije priznao (pa su građani tu pobjedu obranili na ulici)", kaže za Slobodnu Dalmaciju Naim Leo Beširi iz Instituta za europske poslove.
Beširi, međutim, podsjeća da se u pogledu izbornih uvjeta ništa nije promijenilo u odnosu na prethodne izborne cikluse, koje su i domaće i međunarodne organizacije proglasile pokradenima.
Beširi: 20 malih stranaka
"Ne vidim nikakvu mogućnost da ti izbori budu fer, pošteni i demokratski", zaključuje Beširi.
"Povijest nam kaže da često biramo kratkoročna rješenja za dugoročne probleme, i onda mi djeluje da tko god bude bio vlast - neki novi DOS (Demokratska opozicija Srbije, koalicija koja je pobijedila Slobodana Miloševića 2000.), neka ova koalicija, jer to je jedino moguće da se okupe svi od desnice do ljevice - opet će biti izabrano neko tijelo koje neće biti dovoljno stabilno niti jako i vrlo brzo ćemo se vratiti u autoritativni način vođenja vlasti, samo što će se novčić okrenuti. To plaši sve ljude u političkom životu u Srbiji i mislim da u ovom trenutku ni opoziciji ne odgovara da dođe do nekakve smjene jer nitko ne može pretpostaviti kako bi ta nova vlast izgledala."
Studenti se, s druge strane, za sada i dalje vrlo rigorozno drže svog nepolitičkog angažmana i inzistiraju na tome da su nepolitički pokret te da njihovi zahtjevi nisu političke prirode. U sklopu toga odbijaju podržati političke stranke, mada Beširi misli da je logičan slijed da se to promijeni i da studenti pozovu i stranke, i organizacije civilnog društva, i građane, da zajedno nastupe. Međutim, dodaje da je i to mač s dvije oštrice jer tada će se iskazati razlike koje postoje u širokom pokretu koji je protiv režima. Ta podjela je i dovela do toga da ne postoji neka velika stranka u oporbi, već 20-ak malih stranaka.
"No, to je neophodno želimo li realizaciju zahtjeva studenata u političkom smislu", zaključuje Beširi. "Bez političkih stranaka nema sistemskih promjena."
Zoran Kusovac, analitičar, kaže kako ne misli da se Vučiću bliži kraj, već da se možda tek nazire.
"Rekao bih da to za sada apsolutno nije jasno, a u ovom trenu niti vidim osobu niti političku organizaciju koja bi mogla dovesti do Vučićeva kraja. Studenti su ti koji su od početka upalili tu baklju, oni su je nosili i napravili su nekoliko značajnih stvari", kaže on, a oporba, "koja dugo nije u stanju fokusirati se na išta bitno, pokušala je ‘zajašiti‘ studente, što su oni odbili." "Tako da je oporba jednostavno ispala s tog vlaka svojom krivnjom jer nije bila u stanju na njemu se voziti. Ne vidim mogućnost da se oporba sada opet na njega nakači, jer ako proba, ovi (studenti) će uzeti štap i tući ih po rukama i glavama, s punim pravom."
"Ako bi oporba ikada išta politički mogla profitirati, to bi moralo biti mimo ovog sadašnjeg pokreta", dodaje Kusovac.
On dalje primjećuje da su studenti pokret pretvorili u građanski, narodni pokret i da na najvećem njihovu skupu 15. ožujka među ogromnom masom okupljenih nije bilo više od 20 do 25 posto studenata. "Dakle, daleko su brojniji neorganizirani građani, građani koji nisu politički organizirani i fokusirani - oni za sada daju da ih studenti vode. Oni sami nemaju hrabrosti aktivno se politički angažirati. Ja s jedne strane razumijem te građane jer su razočarani nesposobnom oporbom i vrlo su nespremni dopustiti da ih bila kakva politička organizacija ponovno uvuče. Zato daju podršku studentima jer oni djeluju kao nešto novo."
Međutim, Kusovac podsjeća na to da se demokracija, otkako postoji, zasniva na postojanju političkih stranaka, te da bi bilo kakav pokušaj studenata da organiziraju demokraciju bez stranaka nužno bio osuđen na propast jer "nisu oni baš toliki kapaciteti da mogu izmisliti novu političku paradigmu". Smatra da oni moraju izaći s više političkim zahtjevima, te da je skup 15. ožujka bio vrhunac nakon kojega, ako do te politizacije ne dođe, slijedi pad.
"Mislim da vrijeme ne radi za njih. Idealno bi bilo da izađu i traže da padne Vučić jer on je glava te hobotnice, koruptivne i kriminalne, i dok god je on tu, simbol i organizator svega, nema slobode i napretka", kaže Kusovac.
Bez imena nasljednika na vidiku - makar na nacionalnoj razini
Na pitanje da za "Slobodnu" daju neko ime tko bi to mogao povesti promjene u Srbiji i bi li to mogao biti oporbeni političar koji slovi za najsnažnijeg i koji je dugo godina bio glavna svakodnevna meta režimskih medija i zastupnika u parlamentu - Dragan Đilas, iz Stranke slobode i pravde, Beširi kaže da Đilas jest jedan od lidera o kojima se govori, ali ne zbog karizme niti zbog političkog programa koji je često nejasan, već zbog organizacije i sredstava - "a u autoritarnim društvima izbore dobivaju organizacija i novac potreban za organizaciju".
Đilas je više puta u prošlosti svoju i imovinu svojih poduzeća stavljao u funkciju političke stranke i tako uspijevao biti prepoznatljiv. S druge strane, on uz sebe ima i neke druge lidere, što na lokalnoj, što na nacionalnoj razini, nastavlja Beširi. Tu su Marinika Tepić, njegova zamjenica, koja je "ne samo vrlo elokventna, nego i ima pristup određenim informacijama i vrlo često u javnost izlazi s novim aferama u koje se vlast uplela i dobiva pažnju medija i građana".
"Djeluje mi da je ta politička opcija, koja je negdje u centru, možda malo i desno, jedina opcija koja je velika", kaže Beširi i dodaje da se na lokalnoj razini vidi više imena, poput Milana Pogačara iz Novog Sada ili lidera Lokalnog fronta iz Kraljeva Predraga Voštinića i Vladana Slavkovića i - sada već široko prepoznatljivih imena ljudi koji dugo godina predvode razne oblike pobune građana u svojim sredinama.
"Nekako djeluje da taj tradicionalni način gledanja na izbore u Srbiji, gdje imate nacionalne stranke i njihove lidere, da će se možda zamijeniti upravo tim liderima na lokalnoj razini i koji će morati naći zajednički imenitelj da se okupe i da tako osvoje velik dio kolača izbora. Meni djeluje da srbijanska politika ide u tom pravcu, što govori da će politički život biti mnogo kompleksniji - usvajanje zakona ili bilo kakva politička promjena u takvom društvu bit će vrlo teški, a situacija nestabilna."
Trenutačna popularnost Nemanje Šarovića, bivšeg radikala koji je doživio popularnost provodeći ankete za lokalnu TV iz Zrenjanina sa sudionicima skupova podrške Vučiću, "teško će suštinski značiti da bi takav nekakav politički izraz bilo kome odgovarao. Ne treba zaboraviti da je on prije svega srpski radikal i da je mnogo zla uradio i 90-ih, i danas, u okviru svojih mogućnosti, tako da mu to ne treba zaboraviti".
Kusovac je direktniji: "Ne postoji bivši radikal. Čovjek koji je sjedio s Vojislavom Šešeljem u Otadžbinskoj upravi Srpske radikalne stranke, čovjek koji je držao počasnu stražu pored kovčega Slobodana Miloševića u svakom bi normalnom društvu bio izopćen iz politike i s bilo kakve službene funkcije, bilo zakonski, ili neformalno, ali konsenzusom odgovornih građana. Što se njega tiče, vjerujem da bi mnogi ljudi bili protiv njega na isti način na koji su protiv Vučića - to je pitanje časti, savjesti i ljudskog integriteta. Ne možeš biti protiv Vučića a da si za Nemanju Šarovića. To je samo još jedna modifikacija Šešelja, i jedan i drugi su to", kaže on.
Za Dragana Đilasa smatra da ne postoji interes studenata da se vezuju za nekog kao što je on: "Svako normalan će im reći da ne treba on njima, nego oni njemu i da će im donijeti više štete nego koristi."
"Nitko od do sada etabliranih političara i političarki ne bi u normalnim okolnostima trebao imati ikakve šanse da se nametne studentima. Zašto bi oni koji sada predvode političku dinamiku uzeli nekog luzera samo zato što se zove političar? To nema nikakva smisla. Njima zaista nisu potrebni političari koji nisu u stanju da 10-15 godina iznađu petu rečenicu pored četiri koje stalno ponavljaju kao vergl. Bio bih užasno razočaran ako bilo koji student prihvati bilo koga od postojećih političara. Oni se time pretvaraju u luzere."
Studenti guraju svoje
A drže li se studenti zaista toliko čvrsto svog plenumskog načina odlučivanja i direktne demokracije kao maglovite ideje i odbacuju li i dalje svaku primjesu politizacije zahtjeva, odnosno jesu li bliže zahtjevu za raspisivanje izbora ili za formiranje prijelazne vlade? Sudeći po njihovu nastupu u kultnoj emisiji "Utisak nedelje", emitirane u nedjelju na kabelskoj televiziji Nova S - nisu ništa promijenili.
Siniša Cvetić, student filmske režije, rekao je da borba studenata jest maraton i da se u nju moraju uključiti i ostali građani, također kroz razne oblike direktne demokracije, kroz zborove građana i aktivaciju ugašene lokalne samouprave, mjesnih zajednica...
"Mnogi ljudi govore kako su studenti trenutačno najrelevantniji subjekt u društvu. Ali ja bih precizirao - plenumski organizirani studenti su to. Upravo kroz taj model organiziranja uspjeli smo pronaći novu snagu... Zato studenti pokazuju samopouzdanje i dostojanstvo. Vjerujemo da bi i narod, ako bi krenuo prakticirati iste modele organiziranja kao i mi, mogao osjetiti istu tu snagu", rekao je Cvetić.
Naglasio je da pored krize institucija postoji i kriza predstavničkog sustava i da je legitimitet predstavnika doveden u pitanje te da je na studentima da dokažu da kroz direktnu demokraciju mogu osnažiti narod i pronaći nove metoda odlučivanja. Studenti u blokadi su najdemokratskije društvo na svijetu u ovom trenutku, podcrtao je on.
Iva Kojić, apsolventica Fakulteta političkih nauka u Beogradu, precizirala je da prijelazna vlada, koja se spominje kao moguće i logično rješenje, nije bila na dnevnom redu plenumskih zasjedanja studenata. Prijelazna vlada, iznijela je ona naglašeno svoj stav, neće biti u mogućnosti riješiti studentske zahtjeve, kao što to ne može ni postojeća vlast.
"Neophodno je da se desi mobilizacija naroda, da svaki pojedinac u državi Srbiji osjeti da ga se pita za nešto. To je izgubljeno u našem narodu i svi osjećamo defetizam. Ali ako su se studenti uspjeli dignuti, onda vjerujemo da će i druge društvene grupe uspjeti uraditi isto što i mi", poručila je ona u "Utisku nedelje".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....