U JURIŠIĆEVOJ

Tuđman je, umjesto šampjera, birao ribice kod Mimice! Kultni restoran posluje 80 godina: ‘Ovo je zlatno pravilo!‘

- U knjizi ‘Istina o Tuđmanu’ piše da su predsjednika pitali: ‘Gospodine predsjedniče, hoćete li za ručak neku bijelu ribu, komarču, šampjera...’, a Tuđman je to odbio i rekao da mu donesu naše ribice... Vlatko Pavletić je telefonom često naručivao našeg mola ili skušu da mu donesemo - prisjeća se Ante Mimica, vlasnik kultnog restorana

Ante Mimica: ”Ako je konkurencija loša - profitirat ćeš, ali profitirat ćeš i ako je dobra, jer ćeš naučiti od njih...”

 Vedran Peteh/Cropix
- U knjizi ‘Istina o Tuđmanu’ piše da su predsjednika pitali: ‘Gospodine predsjedniče, hoćete li za ručak neku bijelu ribu, komarču, šampjera...’, a Tuđman je to odbio i rekao da mu donesu naše ribice... Vlatko Pavletić je telefonom često naručivao našeg mola ili skušu da mu donesemo - prisjeća se Ante Mimica, vlasnik kultnog restorana

Dalmatinski spomenik nekadašnje zagrebačke kulture, tako bismo mogli opisati kultno mjesto koje u Jurišićevoj ulici uspješno posluje već 82 godine. “Ribice kod Mimice” u početku je bila točionica vina, a budući da su gosti s vremenom željeli nešto i prigristi, počeli su prodavati i frigane srdele, i tako se zakotrljala više od osam desetljeća duga tradicija. U to vrijeme lokal je bio i svojevrsno utočište studentima iz južnijih krajeva, kao jedino mjesto u velikom gradu koje podsjeća na dom i život na obali.

Vlasnik Ante Mimica također je rodom iz malenog mjesta u blizini Omiša, poznatog po kristalno čistom moru, ali posebno po šarmantnom ugođaju i činjenici da su Mimičani izuzetno vezani za svoj rodni kraj. Ante je posao naslijedio od svog oca Ante, obiteljsku priču nastavit će njegov sin, koji nosi isto ime. Nema dvojbe, ono što su desetljećima gradili ne smije nestati. Posao ostaje u obitelji, iskustvo i znanje prenose se s koljena na koljeno, a gostima je presudna kvaliteta na tanjuru.

- Moji zadrugari iz Mimica otvorili su vinski podrum odmah nakon rata 1945. godine i prodavali domaće vino iz Mimica. Nekoliko godina kasnije gosti su uz vino poželjeli nešto i prigristi pa su na jelovnik prvo stigle srdele. Kasnije smo uveli gavune, lignje... - govori Mimica, koji danas u ponudi ima i papaline, skuše i mola.

Razmišljali su o preuređenju lokala početkom 90-ih godina, kad su se u Jurišićevoj počeli otvarati brojni drugi lokali, ali srećom jedan arhitekt ih je odgovorio od te ideje.

image

Ante Mimica: ‘Najvažnije je stvoriti autentičan ambijent i služiti kvalitetnu hranu, to je definitivno recept za uspjeh’

Vedran Peteh/Cropix

Stipe Mesić - redoviti gost

- Tada je u Jurišićevoj radilo desetak starijih lokala, unajmili smo arhitekta jer smo se željeli modernizirati, privući nove goste. Čovjek je stigao, shvatio da poslujemo već gotovo 50 godina i kazao da ni slučajno ništa ne mijenjamo, da sve ostavimo upravo tako kako jest. U restoranu je i danas sav namještaj isti, uzeli smo jedino nove stolove identične prijašnjima i obnovili stolice. Gosti nam jako često govore da ako išta promijenimo više neće dolaziti kod nas, ovakvi kakvi jesmo smo im prirasli srcu - kaže Mimica.

A među njihove goste mogu se ubrojiti brojni predsjednici, premijeri, političari, među kojima i Stipe Mesić koji je 70-ih godina i sam živio u Mimicama. Mesić i danas često dođe po svoju porciju ribica.

- Dolazili su i Franjo Tuđman, Stipe Mesić, Ivo Josipović... Svi predsjednici Vlade dolazili su ovdje 80-ih godina: Franjo Gregurić, Ivica Račan, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, kasnije i Ivo Sanader. Najviše su dolazili predsjednici Sabora, još u ono vrijeme dok nije bila slobodna Hrvatska pa bi za istim stolom sjedili Tuđman, braća Veselica, Vlatko Pavletić, Nedjeljko Mihanović, Žarko Domljan... Svi su oni dolazili ovdje. Pavletić je telefonom često naručivao našeg mola ili skušu da mu donesemo - prisjeća se Mimica.

Restoran je spomenut čak i u knjizi “Istina o Tuđmanu”, u kojoj je navedeno da je prvi hrvatski predsjednik “čeznuo za ribicama kod Mimice”.

- Papir svašta trpi, možda to nije ni istina, ali pisalo je da su ga pitali: “Gospodine predsjedniče, hoćete li za ručak neku bijelu ribu, komarču, šampjera...”, a Tuđman je to odbio i rekao da mu donesu naše ribice - kaže.

image
Vedran Peteh/Cropix

’Mi smo kao egipatske piramide’

Gostionica je praktički postala muzej, ali i dio obiteljske priče brojnih Zagrepčana koji kod Mimice dolaze generacijama.

- Oni su saživjeli s nama. Nekome je ovdje dolazila baka pa majka pa je logično da će i on ili ona doći na ribice. Nedavno smo imali baš zanimljivu situaciju, pet generacija iz iste obitelji bilo je kod nas: prabaka, baka, mama, kći i njezina kći. Dakle prabaka je kod nas dolazila 50-ih, baka 70-ih, majka 90-ih, kći tijekom 2000-ih i sada i njezina kći, nevjerojatno - oduševljeno će Mimica.

Osim kvalitetne usluge imaju odličan odnos prema radnicima, koji kod njih dočekaju mirovinu, odrade punih 40 godina u Mimice.

- De facto smo postali spomenik zagrebačke kulture i ugostiteljstva, prvenstveno zbog gostiju koji inzistiraju na tome da apsolutno ništa ne mijenjamo. Mi smo kao egipatske piramide, kod nas se ništa ne mijenja. Učili smo tijekom svih ovih godina poslovanja, ako netko i uloži milijune u uređenje restorana, ne znači da je kvalitetniji od nas, barem ne u pitanju lignji - u šali kaže Mimica.

image

Interijer ugostiteljskog objekta ‘Ribice kod Mimice’

Vedran Peteh/Cropix
image
Vedran Peteh/Cropix

Riba svakodnevno stiže s mora i nema naručivanja unaprijed. Pokušali smo izvući neki savjet za friganje lignje, ali Mimica nam nije želio otkriti poslovne tajne.

- Ne naručujemo za tri dana unaprijed, dolazi svježe svako jutro. Ovaj posao moraš raditi barem deset godina da bi uspio i došao na neku razinu. Nije to sve tako jednostavno, kako kaže ministar financija, simplificirano. Dosta je tu tehnologije, ovisi kakve su friteze, kakvi grijači. Ako pržiš nekoliko porcija, možda i ispadnu dobro, ali s većim količinama ipak je nešto kompliciranije.

’Profitiramo od svake konkurencije’

Uvijek mi je nezgodno kada mi ostavljaju najvišu ocjenu na recenzijama jer se bojim da neću ispuniti očekivanja ovih gostiju, ali evo, ispostavilo se da su ribice većini pripremljene po guštu. Naravno, gosti moraju poštivati zlatno pravilo i jesti ribice dok su vruće jer ako se jedu ohlađene, okus neće biti jednako dobar, a uz ribice služimo pomfrit, blitvu ili kelj pripremljene po starom receptu te grah ili krumpir salatu - govori Mimica, koji se raduje čak i dobroj konkurenciji jer smatra da se i od njih može puno toga naučiti.

- Ako je konkurencija loša profitirat ćeš, ali profitirat ćeš i ako je dobra, jer ćeš naučiti od njih. Nije dobro kada nema nikoga osim tebe, ali svakako treba puno raditi, ispravljati, usavršavati se - objašnjava Mimica.

Tijekom svih ovih desetljeća poslovanje im je palo jedino kada se McDonald’s u Jurišićevoj tek otvorio, ali ni to nije predugo trajalo jer ribice su ipak nezamjenjive.

- To je bilo 90-ih, nešto manje gostiju nam je tada dolazilo. Ipak je McDonald’s tada bio hit, iako nam nije trebao biti direktna konkurencija jer on ne nudi primarno ribu. Održali smo se i kroz to, i od njega smo nešto naučili, a najvažnije je što smo poslušali savjet arhitekta s početka ove priče koji je kazao da apsolutno ništa ne mijenjamo. U konačnici, najvažnije je stvoriti autentičan ambijent i služiti kvalitetnu hranu, to je definitivno recept za uspjeh - zaključuje Mimica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 01:21